- dio: Isusova slavna smrt
Budući da se na Cvjetnicu čita ili pjeva Evanđelje o Muci i Smrti Gospodina našega Isusa Krista, a onda kroz cijeli Veliki tjedan, napose Veliki četvrtak – Dan radosti – Dies gaudium, Veliki petak – Dan žalosti i plača – Dies lacrimarum, te Veliku subotu – Dan šutnje – Dies silentium, slijedi naše vjerničko razmatranje o tim velikim događajima iz Isusova života, koji su izvorom događaja nad događajima – Uskrsa – Dan radosti nad radostima – Dies gaudium magnum. Stoga ćemo ovaj tekst objaviti u četiri dijela uoči Cvjetnice i u danima Velikoga tjedna.
Zavjera protiv Isusa i Judina uloga (Mt 26,1-5; Mk 14,1-2; Lk 22,1-2; Iv 11,45-53). Nakon izgovorenih određenih besjeda, Isus je podsjetio svoje apostole i učenike da je za dva dana Pasha, te da se i On, Sin Čovječji, predaje na smrt, a to će biti na rimski način razapinjanjem na križ. Pasha (aramejski pasha’, hebrejski pesa’h, hrvatski znači “proći mimo“) jest židovski blagdan. To je spomen na izlazak Hebreja iz Egipta gdje su proboravili više od 400 godina u ropstvu pod upravom egipatskih faraona. U Kanaanu nakon Izlaska objedinili su Pashalnu večeru sa sedmodnevnim svetkovanjem blagdana Beskvasnih kruhova (Macot), a Jošija je odredio svetkovanje ovoga blagdana u Jeruzalemu, što je bilo i u Isusovo vrijeme. Podsjetimo se blagdan Macot – Beskvasni kruh, Kruh nevoljnika i siromaha Božjih, odvodi nas u svijesti na čin oslobođenja Židova iz egipatskog sužanjstva kada su morali žurno napustiti Egipat, te su mogli jesti samo ovaj oblik beskvasnoga kruha jer je njegova priprava bila najbrža.
U tom Isusovu trenutku razmišljanja o predaji na smrt, najednom su se sabrali i glavari svećenički i narodne starješine u dvoru velikoga svećenika Kajfe, te su zaključili na tome svome vijećanju da će Isusa uhvatiti na prijevaru i ubiti, i to ne nikako o Blagdanu da se ne bi narod pobunio zbog svega toga, jer je bilo mnogo onih koji su Isusa voljeli zato što im je pomogao u njihovim životnim nevoljama, a i zbog lijepih izgovorenih riječi, jakih poruka i pouka za pravi oblik života.
Kod Marka imamo dodatni podatak uza spomen Pashe, a taj je da se zove i blagdan Beskvasnih kruhova (usp. Mk 14,1). Luka također bilježi tumačeći da se “bližio Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha“ (usp. Lk 22,1). Uz to Luka govori i o tome da je Sotona ušao u apostola Judu Iškariotskog, koji ga je odveo do glavara svećeničkih i do zapovjednika da s njima ugovori način uhićenja Isusova i predaje u njihove ruke, što ih je razveselilo, te su prihvatili prema ugovoru da će mu sve to platiti novcem, na što je pristao i Juda. On je vrebajući na Isusa gledao svoju priliku kako i kada će im ga predati a da ne bude naroda koji Isusa voli i slavi (usp. Lk 22,3-6; Mk 14,10-11).
Godine 1970. u Egiptu je otkriven papirus iz 2. st., koji je nazvan Evanđelje po Judi (ili Judino evanđelje). U njemu je opisano sve ono što se događalo s Isusom i to onako kako je to vidio i doživio sam Juda. Ključna je misao unatoč svemu ova što ju je izgovorio sam Isus: “Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!“ (Mk 14,21). Juda je simbol izdaje.
Evanđelist Matej opisuje Judinu izdaju govoreći da je on došao glavarima svećeničkim i pitao ih što bi mu dali za njegov čin predaje Isusa. Oni su mu odredili dati 30 srebrnjaka. Prisjetimo se nekih činjenica iz svete povijesti o toj cijeni. Naime, Josipa su braća prodala u Egipat po cijeni tada uobičajenoj za roba, a to je 20 srebrnih šekela (usp. Post 37,28), a odgovaralo bi cijeni za predaju Isusa od 30 srebrnjaka. Kod proroka Zaharije postoji spomen na 30 srebrnjaka u svezi s Božjim sudom. “Rеkоh іm tаd: ‘Аkо vаm је dоbrо, dајtе mі рlаću; аkо nіје, nеmојtе.’ Оnі mі оdmјеrіšе рlаću: trіdеѕеt ѕrеbrnіkа. А Bog mі rеčе: ‘Васі u rіznісu tu lіјерu сіјеnu kојоm ѕu mе рrосіјеnіlі!’ Ја uzеh trіdеѕеt ѕrеbrnіkа і bасіh u rіznісu u dоmu Јаhvіnu. Оndа ѕlоmіh і ѕvој drugі štар, Ѕvеzu – dа rаѕkіnеm brаtѕtvо іzmеđu Јudе і Іzrаеlа.” (Zаh 11,12-14). Uрrаvо kаo što ѕu u Starom Zavjetu ljudi оdbіlі Воgа kао svoga istinskog Раѕtіrа, tаkо ćе Hebreji, Židovi, Іzrаеlсі оdbіtі Dobroga Pastira Drugu Božansku Osobu Іѕuѕа. Іzdаn je zа “оdmјеrеnu рlаću”, 30 ѕrеbrnіkа. Zаhаrіја veli da su kesu s novcima bасіli u rіznісu (neki vele “bасі іh lоnčаru”). Sve se ovo poklapa s Јudіnоm іzdајom Іѕuѕа za 30 srebnjaka, što ih je Juda, uvidjevši veliku svoju pogrješku, vrаćаo onima koji su mu to dali, a kad nisu primili kesu s novcima, bacio ju je u Hram. No, glavari svećenički i židovsko vodstvo kupuju zа tај nоvас “lоnčаrеvu nјіvu”, nаzvаnu “krvаvа nјіvа” (usp. Мt 27,7-8), a na tome mjestu nastalo je groblje na kojem su pokapani stranci.
Pomazanje Isusovo u Betaniji. Isus se jednom prigodom našao u kući Šimuna Gubavca u Betaniji, udaljenoj gotovo 3 km od Jeruzalema. Ovaj nadimak Gubavac zacijelo dolazi od toga što je prije bio pravi bolesni ogubani čovjek – gubavac, a Isus ga ozdravio, kao i tolike druge. Tom zgodom pristupila mu je neka žena. Ponijela je sa sobom alabastrenu posudicu skupocjene pomasti s nakanom da tom pomasti polije po Isusovoj glavi. I to je ona s radošću učinila naočigled svima dok je Isus sjedio za stolom. To su vidjeli Isusovi učenici i apostoli, te su se oni čudom čudili zašto to ona čini tako javno i k tome rasipno, jer se ta skupa pomast mogla prodati, a dobiveni novac podijeliti siromasima. Isus im je rekao da tim svojim riječima o prodaji, te predaji novca siromasima ne dodijavaju ženi, i da ne ometaju njezinu nakanu kojom čini dobro djelo prema Isusu. Naime, Isus veli da njega neće imati svagda, a siromaha će uvijek imati uza se i u svojim sredinama življenja, te im mogu pomagati kad god hoće. To što je ona učinila izlivši svu pomast na njegove tijelo, učinila je to za Isusov ukop. I Isus naglašava da će se spominjat djelo ove žene kad se bude naviještalo ovo evanđelje, ova radosna vijest po svem svijetu u svezi s ovom zahvalnom ženom za dobro što joj je učinio.
Marko govori isto ali s nekim posebnostima. Tako on veli da je ta pomast nardova, zatim žena razbije posudicu i polije tu pomast po glavi Isusovoj, navodi da se ta pomast mogla prodati za 300 denara, što je godišnja zarada jednoga dobroga radnika u to vrijeme (usp. Mk 14,3-8).
Pashalna večera i ustanovljenje Euharistije – Večere Gospodnje (Mt 26,17-30; Mk 14,12-21, 22-26; Lk 22,7-14, 15-20. 21-23; Iv 13,21-30; 1 Kor 11,23-25). Evanđelist Matej govori da prvoga dana blagdana Beskvasnih kruhova dođoše Isusu njegovi apostoli i učenici, te ga upitaše o tome gdje bi želio da mu oni priprave prostor za blagovanje i slavljenje Pashe. Isus je nato odgovorio da odu u grad određenoj osobi i da joj reknu želju svoga Učitelja, potom je rekao da se bliži njegovo vrijeme i zato kod te neimenovane a znane osobe želi slaviti Pashu sa svojim apostolima i učenicima. Objasnivši toj osobi, učenici su sve pripravili za Pashu. Proslava je bila uvečer. Isus je bio za stolom s Dvanaestoricom. I tijekom blagovanja izrekao je ove riječi: “Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.“ Nastala je posebna napeta situacija u toj dvorani i blagovaonici. Svi su se najednom uskomešali sa zabrinutošću, potom uhvatio ih je neki jaki unutarnji strah i čuđenje, te su pitali Isusa svaki za sebe pojedinačno: “Da nisam ja, Gospodine?“ Potom je Isus odgovorio da je onaj izdajica koji umoči istovremeno s njime rukom kruh u zdjelu s uljem. I rekao je u tome času na temelju onoga što je o njemu pisano da nije nimalo dobro onome čovjeku koji predaje Sina Čovječjega u ruke razbojnika, čak bi bilo bolje da se nije ni rodio. Kako to gordo zvuči kad Isus govori koji je Bog i Čovjek, koji Božanskim znanjem vidi kako smo stvoreni u početku i pojedinačno u majčinoj utrobi. A zacijelo tom prigodom su se i pogledali, a pogledi su im se susreli, te misli im se proniknule, ali više i bolje s Božanske Isusove strane nego s ljudske Judine zapetljane izdajničke strane. Tada je apostol i izdajnik Juda Isusa priupitao: “Da nisam ja, učitelju?“ Isus mu je odgovorio u duhu tadašnjega načina govora: “Ti kaza“, što znači da je Juda postavljajući svoje pitanje ustvari u njemu i odgovorio, jer pitanje preokrenuto u tvrdnju daje odgovor. I Isus je jednostavno rekao: “Ti kaza.“ Odnosno to znači da on pitanjem kaza ovo: Ja sam Učitelju.
U tom veličanstvenom duhovnom ozračju nabijenom nevoljama s izdajnikom Judom i skorim raspećem na križu, događa se uspostava presvete Mise/Euharistije i svećeničkoga reda za vrijeme Večere. U vrijeme toga blagovanja Isus uzme kruh, izrekne blagoslov, razlomi i dade učenicima govoreći: “Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!“ Potom uzme čašu, zahvali i dade svojim apostolima i učenicima govoreći: “Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – s vama piti u kraljevstvu Oca svojega.“ Ovo su sržne riječi središnjega sakramenta Euharistije, što je spomen čin Kristova potpunoga predanja i žrtvovanja. Sveta Misa ili Euharistija je u središtu, a uza taj sakrament vezani su svi ostali sakramenti Crkve i od nje dobivaju spasiteljsku snagu. Prema ustaljenom redoslijedu nakon Večere oni su s Isusom otpjevali hvalospjeve i zaputili se prema Maslinskoj gori.
Kod evanđelista Marka stoji da je Isus poslao dvojicu učenika s porukom da odu u grad Jeruzalem, te da će susresti čovjeka s krčagom vode, što je znak prepoznavanja. Savjetuje ih da idu za njim, te gdje on uđe, neka reknu tamošnjem domaćinu da Gospodin kani u svratištu blagovati Pashu sa svojim učenicima i apostolima. Taj domaćin će im pokazati na katu veliko pripremljeno blagovalište. Učenici su tako i učinili, našli su to blagovalište, te su tu sve dodatno pripremili za proslavu Pashe.
Poslije toga slijedi rasprava o Judi i uspostava Euharistije kada su i apostoli postali svećenici. Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima piše, što ovdje valja navesti, jer je ovaj tekst nastao oko 54. god. i vremenski je najstariji: “Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: ‘Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.’ Tako i čašu po večeri govoreći: ‘Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen’.“ (1 Kor 11,23-25).
Don Ilija Drmić
