Ne može se više: O odlasku iz BiH sve više razmišljaju i oni koji su se kleli da nikad neće napustiti rodnu grudu

Građani BiH odijevaju se u trgovinama rabljene odjeće i obuće, kupuju rabljenu bijelu tehniku, hrane se jeftinom hranom čiji je rok trajanja pred istekom. Sve su to načini na koje siromašni građani pokušavaju preživjeti iz mjeseca u mjesec. 

Svakodnevno su suočeni s povećanjem troškova života, dok su im primanja ostala ista ili su tek neznatno rasla. Istina, zabilježen je blagi rast plaća, ali je, prema realnim pokazateljima, inflacija, odnosno rast potrošačkih cijena i do 100%, “pojela” taj rast. 

Inflacija 

Prema izvješću Eurostata, inflacija u Europskoj uniji u rujnu je iznosila 10,9%, dok je kod nas, prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, dosegnula 18,1%. Dakle, imamo gotovo dvostruko veću inflaciju od EU-a, što je veliki broj bh. građana, koji su i prije inflacije teško živjeli, dovelo u bezizlaznu situaciju i gurnulo u siromaštvo. Prosječna plaća za kolovoz ove godine iznosila je 1145 KM, a godinu prije ona je iznosila oko 1000 KM. 

Plaće su veće za 145 KM, dok je u isto vrijeme potrošačka košarica u rujnu ove godine iznosila 2852,37 KM, a u istom mjesecu prošle godine bila je 2152,51 KM. Dakle, dok su plaće porasle za 145 KM, troškovi života rasli su za 700 KM. Zbog toga je osjetno smanjena platežna moć građana u odnosu na prošlu godinu. 

Građanima ne treba statistika kako bi shvatili da im je znatno lošije nego lani.

Poskupljenja i sve teže sastavljanje kraja s krajem tema su o kojoj se sve više razgovara. 

– Jutros sam otišao u trgovinu kupiti djeci doručak i ponovno ostao u šoku. Slučajno sam bacio pogled na banane i šokirao se, kilogram banana je 3,70 KM. Pa i obična banana postala nam je luksuz. Najjeftiniji petit-keks ne tako davno plaćao sam 0,90 KM, sad mu je cijena 1,80 KM, dvostruko je poskupio. Mlijeko je bilo 1,80, a sada 2,60 KM. Znači, za keks i mlijeko trebam dati 4,40 KM. Kruha više nema ispod 2 KM, kiflice koje su bile 50 feninga sad su 70. Sve više me strah da neću moći djeci kupiti ni najosnovnije, hranu. Prije sam mlijeko kupovao paketima, sad po litru ili dvije. Supruga i ja imamo iznadprosječne plaće i više ne možemo preživjeti mjesec, pa se pitam kako je onima s nižim prihodima. Oni su gladni i zaduženi na sve strane. Sve više vjerujem da obitelji na trpezama meso vide tek od dva do tri puta mjesečno – kaže nam zabrinuti otac. 

Da se meso sve rjeđe nalazi na trpezama, potkrepljuju i službene statistike. Naime, za kilogram junećeg mesa bh. građani lani u rujnu prosječno su izdvajali 13,90 KM, a točno godinu dana poslije 18,30 KM, što znači da je ista količina mesa prosječno skuplja za 4,40 KM. Kilogram svježe piletine skuplji je za 1,40 KM, a svinjetine s kostima za 2 KM. 

Kruh od pšeničnog brašna prosječno je, pokazuju podaci, skuplji za 0,90 KM. Lani se u rujnu za kruh izdvajalo 2,30 KM, a u istom mjesecu ove godine 3,20 KM.

Puko preživljavanje 

Primjera koji navodi gospodin iz teksta na stotine je tisuća. Veliki broj umirovljenika, ali i onih koji rade za plaće niže od 1000 KM, živi na rubu siromaštva jer imaju niska primanja, a svakodnevni rast cijena osnovnih namirnica njihov životni standard još više ugrožava. – Ne možemo sada kupiti ni pola onoga što smo kupovali prije poskupljenja. Više se nemamo čega odreći – kaže jedna umirovljenica. 

Samo za prehranu četveročlanoj obitelji u rujnu je trebalo 1245,77 KM, dakle 100 KM više od iznosa prosječne plaće, a režije se moraju platiti. Građani kažu da ne mogu izračunati koliko im je novca do sada “pojela” inflacija te da rast plaća ne prati svakodnevno povećanje cijena. Nade polažu u Zakon o minimalnoj plaći od 1000 KM, koji je prošlog mjeseca usvojio Zastupnički dom Parlamenta FBiH. Čak i da bude konačno usvojen, 1000 KM je premalo za pristojan život.

 Izvršna direktorica Udruge potrošača “Don” iz Prijedora Murisa Marić kaže da su cijene osnovnih životnih namirnica odletjele u nebo pa se može reći da je i kruh postao luksuz za pojedine stanovnike. – Dok umirovljenik s prosječnim primanjima plati režije i lijekove, ne ostanu mu ni dvije marke dnevno da preživi. To znači da dnevno ima samo za krišku kruha i čašu vode – rekla je Marić, dodajući kako su građani primorani dizati kredite i ići u dužničko ropstvo.

O odlasku iz BiH sve više razmišljaju i oni koji su se kleli da nikad neće napustiti rodnu grudu. 

– Bio sam najveći protivnik iseljavanja. Uvijek sam govorio: “Ako svi i odu, ja ću biti posljednji.” No, sad sve više razmišljam o Njemačkoj. Ovdje se slomih radeći za plaću od oko 1100 KM s kojima kao samac jedva preživim mjesec. O tome da negdje odem, nešto sebi priuštim, ne mogu ni razmišljati. Ne vidim više smisla ovdje gubiti vrijeme i čekati bolje dane. Život prolazi, a mi tek životarimo – kaže mladić iz Mostara.