Ovdje još jednom promišljamo o Isusovim riječima koje glase: “Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo.“ (Lk 12,32) u povodu 19. nedjelje kroz godinu – C. Nekako se doimlje da je uvijek malo onih koji se opredjeljuju za velike vrijednosti u ovome zemaljskom životu, a jedna od tih velikih vrijednosti, zapravo najveća vrednota jest Kraljevstvo nebeskom koje nam daje Otac nebeski i za koje se opredjeljuju članovi, unatoč svemu, “maloga stada“. Najveći broj ljudi priklanja se zemaljskim vrijednostima kakve god da jesu, čeznući za zemaljskim kraljevstvima, pa ma kakva god bila, te u tome svome opredjeljenju i griješi, jer je borba da se stigne do pojedinih vrijednosti u ovome svijetu veoma duga i protkana grješnošću, a i borba za nebeske vrijednosti i Kraljevstvo nebesko je dugotrajna i naporna, traži od svojih vjernika ustrajnost hoda kroz “uska vrata i tijesan put“. Poslušajmo što je Matej zapisao u svome evanđelju pod naslovom Dva puta: “Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!“ (Mt 7,13-14). Kod Luke imamo ovakvu misao: “Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.“ (Lk 13,24).
Stado malo pase u svome zelenom svijetu ljepote
Kad bismo tu borbenu čežnju pokušali opisati, onda bismo zaista imali mnogo posla. Mi nju već slutimo i stoga je ovdje sasvim dostatno rečeno da se ne bismo našli u onoj skupini koji će tražiti, očito sa zakašnjenjem, ulazak u Kraljevstvo Božje, ali neće im se omogućiti.
I ponovno smo potaknuti da sve prodamo i razdamo za milostinju, te da sebi načinimo kese koje ne stare, zatim da uporno stječemo blago koje je nepropadljivo za nebesa, jer se tu ne približava kradljivac niti je moćan išta oteti, a ni moljac ne uspijeva rastočiti ga dotičući ga se, te ovaj odlomak završava Isusovom gnomom: Doista, gdje vam je blago, ondje će vam biti i srce (usp. Lk 12,33-34).
Nakon ovoga razmišljanja slijedi promatranje svoga životnoga stava i djelovanja u svjetlu Isusova opisa budnih slugu u Lukinoj i Matejevoj inačici (Lk 12,35-48; Mt 24,45-51). Najprije Isus potiče sve svoje ondašnje slušatelje i sve buduće da dobro opašemo svoje bokove i da upalimo svoje svjetiljke, te da budemo slični ljudima koji budno čekaju svoga gospodara koji je otputovao na neku svadbu, te da ga spremno i spretno dočekamo o drugoj, trećoj ili kojoj drugoj smjeni straže, što znači u poponoćnim satima, te mu odmah otvorimo vrata čim stigne i pokuca. Isus govori da je takvim slugama blago, da su sretni i blagoslovljeni svi oni koje zatekne tako budnima njihov gospodar, te to blaženo raspoloženje duha ponovno ističe s pohvalnim tonom.
Pustinjska tvrđava Masada u kojoj su bile moguće situacije iz Isusovih prispodoba
Kao uzvrat za takav doček, taj njihov gospodar će se pripasati, zamoliti ih da dođu u blagovaonicu i posjedaju za stolove, zatim će im pripremiti izvrsno jelo i dobro piće, te će ih posluživati. Ovo je velika nagrada i neopisivi užitak u blagovanju s radošću što su uspjeli nadvladati svoje sne i što se nisu izgubili u nekome poroku, nego su ugodno iznenadili svoga gospodara koji ih radosno časti s obećanjima zacijelo o povećanju plaće do punine.
Nadalje, Isus je obznanio svojim dragim slugama i slušateljima u prispodobi, kojom se tumači opet neka činjenica, ali ovoga puta s kradljivcem koji traži svoje vrijeme, prigodu i vreba da opljačka određenu kuću, čiji bi domaćin i vlasnik zaustavio kradljivca, lopova, tātā i ne bi mu dopustio prokopavanje i pljačkanje svoje vlastite kuće. To traži budnost i opreznost domaćinovu i njegovih čuvara i bdjenika ako je moćan nabaviti ih. Iz ovoga je jasan zaključak koji Isus iznosi govoreći svojim sljedbenicima da i oni budu pripravni u duhovnom smislu jer ne znaju čas dolaska Sina Čovječjega i ne samo da oni ne znaju taj čas, nego i kad oni ne misle o nekom mogućem času, Sin Božji dolazi. Ovo se može odnositi na čas našega preminuća na ovome svijetu i odlaska našega duha iz ovoga svijeta prema nebu. Koji ne vjeruju u Boga, uopće ne razmišljaju gdje nestaje njihov duh nakon smrti. Za tijelo oni znaju da trune u grobu, a gdje se krije duh, ostaje im nejasno.
Petar je nakon ispripovijedanih ovih dviju prispodoba upitao Isusa odnose li se te prispodobe samo za apostole i učenike ili za sve ostale sljedbenike. Tada je Isus nastavio svoje daljnje tumačenje postavljajući retoričko pitanje o tome tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što ga je gospodar postavio nad svojom poslugom da im u određeno vrijeme tijekom radnoga dana donosi obroke poslužujući ih. On dalje sam odgovara govoreći da je blago tome sluzi kojega gospodar kada dođe zateče u tome svome radu i djelovanju, jer će ga postaviti za upravitelja nad svim svojim imanjem. A ako taj sluga nakon što je zadužen za svoj posao, pomisli u sebi, u svome srcu i umu da će njegov gospodar okasniti, te onda valja iskoristi prigodu do njegova povratka, pa počne bjesnjeti, urlati, te tući sluge i sluškinje, jesti, opijati se čineći mnogo drugih ludorija, reklo bi se da su od budnih postali svi bludne i jadne sluge na čelu s imenovanim glavnim slugom. Njih će sve zateći u tome neredu gospodar, i to u dan u koji mu se uopće nije nitko od slugu nadao i u čas koji nije nitko ni slutio. Vidjevši sav taj nered svoga sluge, gospodar će povjerenika i upravitelja uhititi, rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima, a kaznit će i druge sluge koji su pijančevali ludujući s opijenim povjerenikom.
U dvorcima se uvijek ponavljaju neke scene iz Isusovih prispodoba
I nakon ove drame što ju je stvorio raskalašeni sluga, čijem je kraju i završetku sam kriv zbog svoje neodgovornosti i nezrelosti, Isus i dalje govori drugi slučaj o sluzi koji je znao volju svoga gospodara, ali nije bio spreman ništa učiniti svojom voljom, a nije ništa učinio ni po volji gospodarevoj, kada gospodar dođe i sve to sazna, dobit će mnogo udaraca što ih je zaslužio. I sljedeći slučaj u svezi sa slugom koji nije znao volju gospodarevu, ali je nešto ipak učinio po svom nagnuću, ipak će biti kažnjen s malo udaraca. Ovo Isus zaključuje također izrekom: Kome god je mnogo dano, od njega će se mnogo iskati; kome je mnogo povjereno, više će se od njega tražiti. Pod vidom ovih sentencija može se promatrati djelovanje ove trojice slugu, kao i sva naša djela (usp. Lk 12,35-48).
Matej donosi također prispodobu o budnom upravitelju, ali u određenoj svojoj inačici. Tako imamo i ovdje u opisanoj prispodobi o sluzi koji vjerno izvršava naredbu svoga gospodara, a odnosi se na hranjenje gospodarevih ukućana tijekom dana i u pravo vrijeme dok je gospodar odsutan. Ako to prihvati i revno vrši, bit će nagrađen novom službom, a ako to ne prihvati marljivo vršeći, nego nažalost pomisli da će gospodar okasniti, pa otpočne tući sudrugove, jesti i piti s pijanicama, te kad iznenada stigne gospodar, i to u dan u koji mu se nije nadao i u čas u koji nije ni slutio, rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među licemjerima, gdje će biti plač i škrgut zubi, a to je pakao, mjesto potpune izgubljenosti (usp. Mt 24,45-51).
Isus u ovim prispodobama govori realnost koja se u ljudskoj zajednici događa, i to jezikom koji opisuje ljudsku zloću i pokvarenost, kao što su sva ljudska urlanja, pijenja, žderanja, tučnjave, progoni, bičevanja, šibanja, udaranja, ubijanja na način rasijecanja tijela, odbacivanja među nevjernike i sl. Ako Isus upotrebljava rječnik koji je pun ljudske zloće i međusobnih razračunavanja, to ne znači da tome daje ikakvu vrijednost, nego potiče sve koji ga slušaju da u sebi osjete gorčinu takva djelovanja i takvih ljudskih postupaka, te odurnost svemu tome.
Don Ilija Drmić
