(Iv 6,36-51; 19. nedjelja kroz godinu – B, 8. kolovoza 2021.)
Isus nastavlja dalje svoj govor o sebi kao Kruhu života naglašavajući činjenicu da Židovi ne vjeruju u njega unatoč tome što su ga vidjeli i čuli. No, svi oni koje mu daje Otac nebeski na skrb doći će k njemu, Sinu Božjem i on će ih primiti i neće ih izbaciti iz svoje zajednice, iz svoga okružja, iz svoga srca.
Isus je moćan činiti čudesa, a najveće je njegovo uskrsnuće iz groba
On je sišao s neba i došao na ovaj stvoreni svijet među ljude kao Druga Božanska Osoba i to s nakanom da vrši volju onoga tko ga je poslao na svijet, a to je Prva Božanska Osoba Otac nebeski. Nije došao da vrši i provodi svoju volju nego volju svoga Oca koja će biti usklađena u djelovanju i s Duhom Svetim kao Trećom Božanskom Osobom. Krist u svijetu vrši sve Očevo. Volja Očeva je da nikoga od onih koji su mu dodijeljeni ne izgubi, nego da ih dovede do uskrsnuća u posljednji dan, te da ih uskrisi u život vječni. Uz to volja je Očeva i to da tko god vidi, doživi, zavoli i čvrsto vjeruje u Sina, kojega je Otac poslao, stekne život vječni uskrsnućem u posljednji dan. Ovo je veličanstvena životna putanja kojoj je završnica u životu vječnome u nebu, u Bogu. Ovo je najveći i najprivlačniji optimizam za nas stvorena Božja bića, Božju djecu. Proživjeti ovaj zemaljski život držeći se Božjih riječi i zapovijedi, te ući u Nebo!
Nakon Kristovih izrečenih misli uslijedilo je mrmljanje Židova protiv Isusa jer je rekao da je on kruh što je s neba sišao, i to u povodu one prigode kada im je umnožio pet kruhova i dvije ribice, a to je misaono povezano s Božjim umnažanjem màne u Sinajskoj pustinji u vrijeme vođe Mojsija. Zanimljivo je da je ovdje upotrijebljen isti glagol mrmljati kao i u starozavjetnom tekstu, gdje se veli da je narod mrmljao: “Onda Mojsije i Aron progovore svim Izraelcima: ‘Večeras ćete poznati da vas je Bog izveo iz zemlje egipatske, a ujutro ćete vidjeti svojim očima Božju slavu, jer vas je čuo Bog kako ste protiv njega mrmljali. Što smo mi da protiv nas mrmljate? Večeras će vam Bog dati mesa da jedete’, nastavi Mojsije, ‘a ujutro kruha do mile volje, jer je Bog čuo vaše mrmljanje protiv njega. Što smo mi? Vi ne mrmljate protiv nas nego protiv Boga’.“ (Izl 16,6-8). Valja vidjeti i ovaj odlomak iz iste knjige Svetoga Pisma Staroga Zavjeta: “Zato narod zapodjene prepirku s Mojsijem. Vikali su: ‘Daj nam vode da pijemo!’ A Mojsije im odgovori: ‘Zašto se sa mnom prepirete? Zašto kušate Boga?’ Ali je narod žeđao za vodom, pa je mrmljao na Mojsija i govorio: ‘Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da nas žeđom pomoriš, nas, našu djecu i našu stoku?“ (Izl 17,2-3).
Umnažanje 5 kruhova i 2 ribe: mozaik, sv. Apollinare, Ravenna, 504. god.
Teško je dobrom dijelu naroda shvatiti Isusovo poistovjećivanje s novom umnoženom mànom: 5 kruhova i 2 ribice, u pustu kraju i u vrijeme gladi, te stoga mrmljaju. Kao što je kruh dobra hrana kojom utažujemo svoju glad, te sve one koji su u tom smislu dobri pomažući gladnima, žednima, nemoćnima, bolesnima na njihovu životnom putu nazivamo dobrima kao kruh. U našem životnom iskustvu niknula je i poslovica: Biti dobar kao kruh. To znači: Biti topao, mekan, pristupačan, pošteno popustljiv, omiljen, protkan ljubavlju i skrbi za drugoga više nego za sebe samoga… Biti pravi prijatelj. Biti kao Isus, jer on je dobar kao kruh, te se daje svojima u pretvorenom kruhu.
Uspostava sakramenta svetoga reda i presvete euharistije
Židovi i Isusovi mještani pitali su se u ovoj raspravi o tome da je Isus kruh života koji je sišao s neba upravo kako je to sam rekao, iznoseći činjenice da je on sin Josipov, zatim da mu oni poznaju i oca Josipa i majku Mariju kao i rodbinu, te su se propitkivali kako može to reći da je sišao s neba kad je kao čovjek isti kao i oni. Isus je na sve to odgovorio da je to njihovo međusobno mrmljanje, te ih je zamolio da ne mrljaju između sebe, jer time podcjenjuju sebe kao Božju djecu. Osim toga, ne mogu se izdići iznad zemaljske razine i vidjeti više što u njemu jest, a to je Božansko. Hoće reći da je njihov govor u ovoj raspravi neutemeljen, netočan kad je riječ i o njima i o njemu, te da je to je brbljavost koja nastaje izgovaranjem mnoštva riječi što nemaju međusobnih povezanosti nego se sve to pretvara u glasovni odjek bez ikakve poruke i istinske prosudbe. A takva govora ima uvijek i u naše vrijeme jer sebi dopuštamo govoriti o nečemu što ne znamo, što je Božje djelo. On ih zaustavlja u takvom nastupu i ponavlja im isto što je već rekao, a to je da nitko ne može doći k njemu kao poslanome Očevu Sinu ako ga nije taknuo i povukao Otac, a on će ga uskrisiti u posljednji dan. U tom smislu navodi riječ Božju iz proroka gdje se veli da će svi biti učenici Božji. “Svi će ti sinovi Božji biti učenici, i velika će biti sreća djece tvoje.“ (Iz 54,13). Osim toga, tko god nešto poučno čuje od Oca i to usvoji za svoj život, taj dolazi k Isusu. To je jaki Božji unutarnji poziv: “Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj.“ (Jr 31,33). Kod proroka Ezekijela imamo još snažniji iskaz Božjega zahvata u životu čovjeka hodočasnika i putnika. “Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog.“ (Ez 36,25-28).
Isus je nahranio 5000 muškaraca bez žena i djece s 5 kruhova i 2 ribice
Dodajmo i ovaj tekst iz Ponovljenoga zakona: “Jahve, Bog tvoj, obrezat će tvoje srce, srce tvoga potomstva, tako da ljubiš Jahvu, Boga svoga, iz svega srca svoga i iz sve duše svoje i da živiš.“ (Pnz 30,6). Obrezivanje srca nalikuje na Božju operaciju srca, koju možemo izvesti i mi ljudi po svojim medicinskim stručnjacima, ali s Bogom i u Bogu. Mrmljanje proizlazi iz unutarnje zbrkanosti i nerazumijevanja pojmova zbog umne nemoći htijenja i volje, a prava radost i opredjeljenje za Boga u Kristu Isusu dolazi iz unutarnjega sklada, shvaćanja i Božjeg zova, te čovjekova odgovora.
Don Ilija Drmić
