Kada bismo bili doslovni rekli bismo da je ekranizam negativan utjecaj dugotrajnog izlaganja ekranima na mozak djece, primijetili bismo da pati dječji kognitivni, socijalni i emocionalni razvoj. S druge strane, nećemo biti doslovni, ali ćemo ipak prepoznati da kod našeg djeteta nešto nije baš onako kako bi htjeli; udaljava se, samozatajno je, ne razgovara, ne otvara se, ili nam onaj naš osjećaj govori: “Nešto nije uredu!“ Počinjemo postavljati pitanja, tražimo odgovore, tražimo krivca. Ušlo mi je u uho, previše je na mobitelu, previše gleda TV…-“Ma nije to, samo igra igrice.“, govorimo sami sebi. Ali ipak, čistimo savjest i kažemo djetetu neka ostavi igrice, ali ono produžuje igru, još pet minuta pa još pet minuta…
Kada bismo bili doslovni rekli bismo da su prvi prepoznatljivi faktori ekranizma činjenica da naše dijete odbija surađivati s nama i ne prestaje koristiti ekrane na naš zahtjev.
Društvo je opterećeno nametnutim trendovima, popularnim Instagram likovima, influencerima, možda je vrijeme da se upitamo kako podnose taj svijet ona naša djeca bez osobnosti, ona naša djeca rođena kao tabula rasa, spremna da ju ispišemo kako mi želimo, a ne kako nameću influenceri. Tko se ne bi izgubio u tuđem svijetu, kad još ni svoj nisu spoznali?!
O ovoj temi i opasnosti koju nosi ekranizam modernog vremena, utjecaju ekranizma na našu djecu govori dr.sc. Ankica Baković uskoro i u našoj kinodvorani.
Učenici literarno – multimedijalne sekcije rado su se pridružili ovom projektu te svojim idejama i riječima stvorili su ovaj kratki uvodni film. Svima zahvaljujemo na suradnji.
Komentiraj!
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu od spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.