Dok su oči cijelog svijeta uperene u Svjetsko nogometno prvenstvo nacional-unitaristi u BiH sportskim riječnikom rečeno neprestano zabijaju autogolove na diplomatskom terenu. Naime, nakon što su Željko Komšić i Sven Alkalaj u Vijeću sigurnosti UN-a u savezu s Rusijom napali Christina Schmidta. Nakon što su u Generalnoj skupštini UN-a bili suzdržani prilikom glasovanja o stanju ljudskih prava u Islamskoj Republici Iran protiveći se stavovima slobodnog svijeta o pravima žena.
PIŠE: MIROSLAV VASILJ
Nacional-unitaristi su otišli korak dalje pa su Bakir Izetbegović i Bisera Turković u Sarajevo doveli iranskog ministra vanjskih poslova Hosseina Amira Abdollahiana. Ministra kojega niti jedna demokratska zemlja ne želi primiti. Ovaj je naravno iskoristio priliku pa je usred jedne europske zemlje opalio po Amerikancima.
Dodatan je to motiv Washingtonu, Bruxellesu, Londonu, Parizu, Rimu, Jeruzalemu pa čak i smušenom Berlinu da nacional-unitariste isključe iz bilo kakvih kombinacija u konstituiranju nove vlasti, a istodobno da dobro razmisle zašto su dopustili da evo već četvrti put otvoreni iranski igrač na Balkanu Komšić okupira, uzurpira i otme hrvatsku poziciju u trenutačno krnjem Predsjedništvu BiH.
I ništa tu ne bi bilo čudno da se nije pojavila neka vrsta nacional-unitarističke moralne policije u dijelu političkog Sarajeva. Danas kukumaču, zapomažu i jadikuju zbog dolaska šefa iranske diplomacije u BiH. Kao oni se protive tom činu. Optužuju Izetbegovića, Komšića, Turković i Alkalaja. Odjednom navedena četvorka ne valja.
No upravo su to isti oni likovi koji evo već dvadeset godina podržavaju Izetbegovića i Komšića posebno kada je riječ o uništavanju Hrvata kao političkog naroda, a za što im potporu cijelo vrijeme daje Iran. Sjetimo se samo priopćenja iranskog veleposlanstva u
Sarajevu. I ne samo da su nacional-unitaristički moralisti podržali takvu politiku nego su bili najglasniji u sarajevskoj ljetnoj „vagon revoluciji“ kada se Hrvatima poručivalo da mogu stati „u dva željeznička vagona“ i da su nacionalna manjina. U ovo se ne ubraja dio političkog Sarajeva koji je razumno i glasno zaista upozoravao na takvu pogubnu politiku.
I kao što reče gospođa ministarka Turkovićka prigodom posjeta iranskog ministra „evo već deset minuta kasnimo na ručak“. Da baš kasnite! Na čorbu koju Hrvatima u BiH pripremate zajedno evo već dvadeset godina. A sad je i zagovornici i „protivnici“ iranskog režima svi zajedno kusajte!
