Rastovača, Posušje, 24. siječnja 1822. – Kreševo, 30. kolovoza 1905. Studirao je teologiju na sveučilištima u Zagrebu i Stolnom Biogradu (Ugarska). Kao franjevac iznimnu brigu pružio je pomaganju siromašnima i izobrazbi mladih, otvario osnovnu školu u Kreševu i gimnaziju u Sarajevu unatoč teškim prilikama i otporu Osmanlija. Govrio je uz materinji još i šest stranih jezika. Politički je djelovao na jačanju veze Hrvata BiH sa Hrvatima u Hrvatskoj.
Surađivao je sa hrvatskim banom Josipom Jelačićem koji mu je na dar poklonio svečanu sablju. Više puta odlikovan od strane hrvatskog (KuK monarhija) kralja Franje Josipa za napore zbližavanja BiH i KuK monarhije u želji ujedinjenja BiH sa Hrvatskom.
U književnosti zapamćen po prijevodu značajnih djela kao što su ona Homera i Goethea. Od vlastitih djela značajni je ep Osvetnici (o borbi protiv Omsanlija) i mnoga pjesnička djela objavljena u zbirkama.
“Teško narodu bez ljubavi bratske, kao Bosni bez zemlje Hrvatske.” (1860)
