Misionar fra Ivica Perić s Čubrena kod Kiseljaka djeluje u Africi 29 godina.
Trenutno vodi u Kivumu, u središnjoj Ruandi, Centar za odgoj mladih Otac Vjeko, u sklopu kojeg djeluje osnovna i srednja škola te vrtić. Centar je nazvanom po ubijenom bosanskom franjevcu i humanitarcu u Ruandi fra Vjeki Ćuriću.
Tijekom građanskog rata između Hutua i Tutsija 1994. u kojem je u svega tri mjeseca ubijeno između 800.000 i 1.000000 ljudi, Ruanda je, zajedno s Hrvatskom i BiH, zauzimala ratne naslove svjetskih tiskovina. Oko 70 % stanovnika mlađe je od 30 godina, što je jedna od posljedica rata. Naime, velik je broj ljudi ubijen tijekom građanskog rata 1994, tako da je mnogo djece ostalo bez jednog ili oba roditelja. Mnoga djeca su prepuštena sama sebi, te preživljavaju baveći se kriminalom ili prostitucijom, pogotovo u većim urbanim sredinama. Djeca na ulici su izložena zaraznim bolestima zbog nedostatka pitke vode, neishranjenosti i needuciranosti o zdravlju i higijeni. Za većinu je stanovništva u Ruandi hrana jako skupa te si mnogi ne mogu priuštiti osnovne životne namirnice za život. U župi Kivumu u kojoj djeluje fra Ivica rijetko koja obitelj jede dva puta dnevno, a 40 % je onih koji jedu samo 2-3 puta tjedno. Jednostavno nemaju novca! U pojedinim ruralnim sredinama je običaj kad se ide u goste da se nikad ne daje hrana, jer je nemaju. Meso se jede samo za Božić i Uskrs, i to samo oni koji si to mogu priuštiti, piše vitez.info.
Kako bi pomogao lokalnom stanovništvu, fra Ivica je pokrenuo niz infrastrukturnih objekata. Svojom požrtvovnošću fra Ivica je podigao obrazovanje u Centru na višu razinu, jer je do njegova dolaska bila ustaljena praksa da se učenici u školu upisuju svake dvije godine, što znači da u školske klupe novi naraštaj sjeda tek kad prehodni završi svoje obrazovanje. Stoga je proširio školske kapacitete te time omogućio da se novi učenici upisuju u školu svake godine. Osobitost je Centra što učenici mogu upisivati zanate bez obzira na spol i vjersku pripadnost. Kako su u Ruandi zanimanja podijeljena na muška i ženska, primjerice, do fra Ivičina dolaska bila je praksa da dječaci nisu mogli upisati ženske zanate, a djevojčice muške. Danas je to moguće, a u školi rade učitelji koji podučavaju krojenje te učiteljice koje podučavaju osnovama zidarstva, stolarstva i elektronike. Cilj je škole osposobiti mlade za samostalan rad kako bi bili u mogućnosti pomoći sebi, obitelji i razvoju svoga mjesta. Kako bi zadržao učitelje, za njih je izgradio kuće uz pomoć humanitarnih organizacija. U udaljenim selima, sagradio je više osnovnih škola.
“Zahvaljujući donacijama, uz srednju Tehničku školu, koju smo izgradili i opremili tako da je postala uzor među srednjim školama u Ruandi, napravili smo još puno toga. Tu su nova školska kuhinja i blagovaonica u kojoj odjednom može jesti 650 učenika, izgradili smo veliki svinjac i kupili svinje kako bi naša djeca ponekad mogla pojesti i mesni obrok. Izgradili smo i opremili učenički dom za djevojke, kapaciteta 240 ležajeva, a trenutno gradimo isti toliki dom za momke. Tu su smješteni oni naši učenici koji nisu iz Kivumua, a nemaju mogućnost putovati u školu. Dom je smješten tik uz školu. U njemu imaju na raspolaganju kupaonicu i spavaonice, dok im se obroci poslužuju u školskoj blagovaoni, a škola im je otvorena i na raspolaganju sve do 21 sat. Kada nastava završi u 17 sati, korisnici doma mogu koristiti učionice za učenje, za svoje aktivnosti poput pjevanja ili glume, na raspolaganju im je i velika školska knjižnica.”
Za dječake i djevojčice koji pohađaju ovaj Centar fra Ivica je zahvaljujući dobrotvorima osigurao jedan topli obrok.
“Oni učenici koji dolaze samo na nastavu, u školi imaju pravo na jedan topli obrok – ručak, dok oni koji su smješteni u domu, imaju tri obroka dnevno. Tako da svaki dan kuhamo oko 1500 obroka. Svaki dan! Osigurana im je i pitka voda.”
Ulaganje u nove objekte Centra Otac Vjeko već je nekoliko godina svakodnevica fra Ivice. Uz školu je izgradio i veliko košarkaško igralište kako bi se djeca mogla rekreirati nakon nastave. No, fra Ivica sa svojim projektima ne staje, već uporno nastoji pronaći donatore kako izgradio učenički dom te sportsku dvoranu, koja bi bila tek druga u Ruandi.
“S velikom radošću mogu kazati kako smo izgradili učenički dom za djevojke, koji smo počeli graditi potkraj prošle godine. U domu imamo šest prostranih soba – spavaonica, kupaonice, toalete i prostrano dvorište za naše djevojke. Dom je kapaciteta 240 ležaja i odmah je potpuno popunjen. Kako i ne bi kada smo na taj način u potpunosti olakšali školovanje onoj djeci koja nisu iz sela, te su, kako bi stigli do škole, svaki dan morali pješačiti i na desetke kilometara. Nakon što izgradimo i opremimo dom za momke, želja nam je pokušati iznaći sredstva za školsku sportsku dvoranu. Bila bi to tek druga sportska dvorana u cijeloj Ruandi. Samo je jedna trenutno i to u glavnom gradu Kigaliju. Ako imate dobre preporuke i kontakte s ljudima koji bi nam mogli biti od pomoći, bio bih vam itekako zahvalan.”
Dosjetljivost bosanskih franjevaca dolazi do izražaja i u najvećem siromaštvu. Tako je fra Ivica izgradio postrojenje za proizvodnju bioplina, kako bi smanjio troškove u Centru. Za proizvodnju bioplina koristi se stajsko gnjojivo od krava koje uzgajaju i otpad iz 12 toaleta u sklopu škole.
Prošle godine fra Ivica je pokrenuo projekt Prijatelj Centra Otac Vjeko kako bi pomogao djeci. U projektu mogu sudjelovati svi koji uplate minimalnu godišnju donaciju od 100 eura ili 200 KM. Uplatitelj bi tom donacijom pokrio dio troškova obrazovanja i svakodnevni topli obrok jednog od učenika Centra Otac Vjeko te tako simbolično postao Prijatelj Centra. Važno je znati da Prijatelji Centra Otac Vjeko mogu pomagati i mjesečnim uplatama, ne mora biti uplata za cijelu godinu odjednom. Sami birate dinamiku uplate tijekom godine. Nemate višegodišnju obvezu plaćanja. Svake godine odlučujete ponovo želite li i dalje biti Prijatelji Centra. Prijatelj Centra Otac Vjeko možete postati bilo kada u godini i možete živjeti bilo gdje u svijetu! Pisma se šalju svaka četiri mjeseca i kada god da postanete Prijatelj Centra, svakako ćete u sljedećih godinu dana dobiti pisma. Zainteresirani se mogu javiti na mail srce.za.afriku@gmail.com.
Dnevnik.ba
