Mokri dolac jedan je od posjećenijih stadiona u Bosni i Hercegovini. Velik je broj onih koji nisu propustili nijednu ovosezonsku utakmicu ‘plavo-bijelih’, a među njima je i Miroslav Lauš, nekada legendarni nogometaš Posušja. Sreli smo ga nakon pobjede Posušja nad Željezničarom. Nije propustio nijednu utakmicu na Mokrom docu, a bio je i na nekoliko gostovanja HŠK Posušja. Uz to što mu boje Posušja brani sin Tino Sven, Miroslava Lauša za Posušje vežu i druge lijepe uspomene.
Uvodić, Lauš, Kukoč, Glavaš, Medvid, Erceg, Huljev, Guvo, Hrgović… ekipa je to Posušja koja je osvajala trofeje u prvenstvu Herceg-Bosne.
”Lijepo je nakon dvadeset i nešto godina doći u Posušje i vidjeti to mjesto i da moje dijete nastavi mojim putem, kada igra tamo gdje sam i ja igrao. Imao sam i ja utjecaja na njega da dođe na posudbu u Posušje, zato što je meni bilo lijepo i želio sam da i njemu bude lijepo. Znam kakvi su tu ljudi koliko cijene nogomet i koliko vole kad imaš rezultat i žive za taj klub i za nogomet”, kazao je Lauš za Posusje.info prisjetivši se vremena u kojem je igrao za Posušje te usporedio to s današnjom ljubavi koji navijači gaje prema ovom klubu.
”Mi kad smo igrali bili smo prvi pa je to puno drugačije nego sad kad se bore za ostanak, ali i sad se vidi koliko ljudi dođe na tribine, koliko dođu podržati tu ekipu. Lijepo igraju, da je bilo malo sreće imali bi koji bod više pa bi bilo i puno lakše igrati. Ne bi bili opterećeni s ostankom nego bi bili na sredini tablice, ali super je to”, kazao je Lauš koji je uvjeren da će Posušje zadržati premijerligaški status.
”Ne igraju loše, ali nedostaje malo sreće, kao u utakmici protiv Leotara, Širokog Brijega, Radnika… Nedostaje im tih par bodova, da bi bili malo mirniji i da bi mogli igrati. Lijepo igraju, imaju igru…”, kazao je Lauš, koji je prije više od dva desetljeća ostavljao srce na terenu, a danas ga ostavlja njegov sin.
”Drago mi je da mi dijete igra gdje sam ja igrao i sve te osjećaje koje sam ja imao prenosim na njega. Drago mi je da on gušta i da je sretan zbog dolaska u Posušje”, kazao nam je Lauš, s kojim su u nekoliko minuta razmijenili nekoliko riječi, a za to vrijeme mnogi su mu došli stisnuti ruku, pozdraviti ga, pohvaliti njegovog sina… Ne krije Lauš kako mu to nakon dvadeset godina godi.
”Lijepo je doći i popričati s tim ljudima. Popričao sam s nekoliko ljudi koje znam, s Tuckom, s Ferdom… S par ljudi koje znam, a koje dvadeset godina ne vidim sada s njima popričam. Takve stvari su najljepše uspomene”, kazao je Lauš naglašavajući kako je puno lakše igrati nego gledati s tribina.
”Pogotovo kad mi dijete igra, onda sam još nervozniji, ali danas je bilo dobro. Valjda će biti i bolje u sljedećem utakmicama, da bude malo sreće, da dobiju i da nastave igrati. I pobjeđivati”, kazao nam je Lauš.
dolje: Ivica Huljev, Jure Guvo. Ante Hrgović, Dragan Pešić i Damir Kurtović
Posusje.info (V.B.)
