( LJUDSKA DJELATNOST)
Sve ono što je bilo u sferi ljudske djelatnosti nužne za svakodnevni život, imalo je svoj red i ritam vežući se uz godišnje doba i doba dana. Živjelo se uglavnom od poljoprivrede i stočarstva. Znalo se što je „muški“, a što „ženski“ posao, te gdje djeca pomažu. Zemlja se nekada orala drvenim plugom, poslije metalnim plugovima koje su vukli volovi ili konji. Bilo je važno imati kukuruza i pšenice, jer puni ambari su značili bezbrižnu zimu. Žito se mljelo u vodenim mlinovima. Mlinar bi usluge mljevenja žita naplaćivao ujmom. Kruh se pekao ispod sača. I danas neke domaćice peku kruh ispod sača.
.
Krčenjem kamena stvarane su obradive površine koje su obzidavane kamenom i tako su nastajale vrtače. U posuškom kraju, Hercegivini, Dalmaciji i šire, suhozidine se mogu još uvijek vidjeti. Od kamena ljudi su zidali kuće, štale, mlinice, zvonike, čatrnje, nadgrobne spomenike (stećci) i dr. Kamen je bio zid, pod, krov, stol, znak i znamen. Vrijedni posuški čovjek s kamenom je živio. Kamenoklesari su bili cijenjeni i nadaleko poznati . U Posušju i danas imamo nekoliko kamenoklesarskih radionica. Danas se kamen, uglavnom, obrađuje strojevima.
U kamenitoj i sušnoj zapadnoj Hercegovini sadio se i duhan kojeg su rezali, prodavali i preprodavali, najčešće u Bosni, a kasnije je otkupljivan u duhanskim stanicama. Duhan je odigrao važnu ulogu u načinu života čovjeka ovog podneblja. Hercegovačka škija je bila tražena roba. No, duhanski putovi su se morali skrivati. U novije vrijeme, u Posušju, kao i u širem hercegovačkom području cvjeta sadnja smilja. Sadnja smilja je trenutno toliko privukla poljoprivrednike da su počeli krčiti šume i pretvarati ih u površine pogodne za uzgoj smilja.
Svako domaćinstvo je imalo više domaćih životinjskih vrsta. Tako su imali svoje mlijeko i mliječne proizvode, meso, jaja, kožu, vunu, stajsko gnojivo i dr. Od životinjske kože su se pravili opanci, dijelovi samara i drugi predmeti. U ovčjoj mješini se čuvao sir i vino, a od jareće mješine su se pravile diple. Sir iz mješine je i danas cijenjena delicija ovog kraja. Ovčja vuna je bila posebno dragocjena. Žene su prele vunu i plele vunene čarape, kape, rukavice, džempere, prsluke i druge odjevne predmete te su na tkalačkim stanovima tkale: biljce, mutape, čerme, štrace, torbice s ćilimima i bez ćilima, bisage, arare itd. Živjelo se od onog što bi se proizvelo…
Naši pradjedovi su radili razne poslove, ali nisu zbrajali radni staž, zato je međugeneracijska solidarnost u obitelji bila jako prisutna; mlađi su se brinuli o starijim članovima obitelji. Danas stariji imaju mirovine, različite po visini, te po načinu i mjestu gdje i kako su stjecane , ali je ipak zadržan duh međugeneracijske tolerancije i solidarnosti.
Iako neuki, nepismeni, u neka stara vremena Posušaci su bili vrsni zanatlije, koji su odgovarali na potrebe ljudi u datom vremenu. Danas se više ne može naći tako vrsnih kovača, opančara ili bačvara. Istina, pregazilo ih je vrijeme jer se danas Posušje, kao i drugi krajevi, razvija gospodarski u skladu s novim tehnologijama.
Danas niču tvornice u privatnom vlasništvu, gospodarski objekti se grade, a sjeverni dio općine ima razvijenu mesnu industriju i stočarstvo. Trud se ulaže i u razvoj turizma. Radi se na poboljšanju života svih generacija i stvaranju mogućnosti za zapošljavanje mladih, kako mlađi naraštaji ne bi odlazili na privremeni rad „ trbuhom za kruhom“, stopama naših starih… Nažalost, još uvijek mladi ovdje teže pronalaze radna mjesta i odlaze kao i prije.
