U neka prijašnja vremena lastavice su bile sinonim za prve proljetne vjesnike, ali nakon klimatskih i demografskih promjena i raznih drugih utjecaja, taj primat zauzeli su medvjedi.
Glavni akter naše priče upravo je ta biokovska grdosija koja se pojavila na području istočno od Zagvozda sladeći se medom iz košnica Jakova Čaglja Šiće. Ovaj mladi zabiokovski pčelar nije mogao ni slutiti što će mu se dogoditi kada je dan prije dobio dojavu od lovaca kako je nadzornom kamerom snimljen medo na području Sudišća, tek tristotinjak metara od prvih kuća.
– Uputio sam se na mjesto Čagljeve štale, na devetsto metara nadmorske visine, gdje mi se nalaze košnice. Kada sam stigao, imao sam što i vidjeti. Petnaestak košnica potpuno je bilo uništeno. Saće su bile razbacane na sve strane. Očito se medvjed bome dobro pogostio medom, a onda kada se najeo, uništio je sve oko sebe – prepričava nam Jakov zbivanje s obronaka Biokova, gdje takva neman nije viđena tko zna otkad.
Međutim, kada se pomislilo da se radi o izdvojenom slučaju, divljač za koju se vjerovalo da se samo u prolazu osladila Čagljevim medom, dan poslije ponovno se vratila, ali ovog puta na njegovu žalost naišla je tek na prazne košnice, ostatke obilne gozbe dan prije. Kako mu to nije bilo dovoljno, u svom nezasitnom pohodu naišao je na manji pčelinjak braće Marka i Marina Mucića i uništio im jednu košnicu.
I prije se nagađalo da je medvjed u planini, ali ga nitko nije vidio niti snimio. Postojala su svjedočanstva lovaca da je prije nekoliko godina viđen na području zaseoka Stapići, ali ipak Zagvožđani nisu tome pridavali neku pozornost.
– Prema prvim procjenama, počinjena šteta kreće se oko petnaestak tisuća kuna. Htio bih samo kazati, nije mi do novca, nego ovo što se meni dogodilo neka bude upozorenje pčelarima, planinarima i svim ljubiteljima ove planine da se pripaze zvijeri koja se očito u potrazi za hranom smjestila na Biokovu. Svojim ponašanjem medo je definitivno pokazao da se nimalo ne šali, stoga oprez – poziva Jakov Čagalj.
Prema tragovima, a i snimcima kamera, pretpostavlja se da se radi o zaštićenom smeđem medvjedu teškom oko tristo kilograma. Zadnji nestašluk jednog medvjeda zabilježen je prije koju godinu u Žeževici, gdje se sladio trešnjama i višnjama, samo prema ondašnjim tragovima koje je ostavio za sobom, bez sumnje da se radilo o znatno manjemu medvjedu.
Svojedobno je dobar poznavatelj biokovskih prilika Ivica Buljubašić, u suradnji s drugim lovačkim stručnjacima, u svojoj knjizi objelodanio postojanje medvjeda na Biokovu, i to već prije petnaest godina. Najprije stidljivo, a u zadnje vrijeme potpuno slobodno, medvjed je izgleda postao stalni stanovnik tog planinskog masiva.
– Prema nekim mojim istraživanjima, sada na planini obitavaju tri jedinke medvjeda. To se moglo najbolje uočiti prošle zime kada su se na snijegu viđali medvjeđi tragovi. Ono što čovjeka buni jest činjenica da se radi o ogromnom radijusu kretanja tih životinja. Za tragovima smo krenuli sa sjevernih padina i završili na južnom dijelu ponad Gornjih Brela.
Prije dvadesetak dana zvijer je viđena i pokraj zaseoka Kalajžići u Žeževici. O razlozima njihova nastanjivanja na Biokovu ne treba puno govoriti. Obilje hrane i potreban mir bitni su uvjeti koji pogoduju ovim životinjama. U idućim godinama možemo samo očekivati povećanje broja jedinki smeđeg medvjeda i još veće štete – kazao nam je Ivica Buljubašić.
