Hrvatski aktivist Marijan Knezović oglasio na na svojoj Facebook stranici:
“Prije nekoliko godina napisao sam isti status, samo se nije radilo o Ukrajini već o napadu na Novom Zelandu. Smatram kako je dobro što mediji prate sukob u Ukrajini. Važno je da znamo što se događa, tko i na koji način pati i komu se na koji način može pomoći.
Također, prizori mržnje u ljudima često potaknu nevjerojatnu ljubav koja toj mržnji služi kao antiteza. Ignoriranje patnje drugih nas često i same izlaže patnji i nerazumijevanju.
No, zašto u našem hrvatskom društvu, a kamoli u svijetu, tek rijetki znaju za:
1. Doljane
2. Križančevo Selo
3. Uzdol
4. Trusinu
5. Dusinu
6. Čukle
7. Lužane
8. Gusti Grab
9. Orlište
10. Sušanj
11. Grm
12. Miletiće
13. Krpeljiće
14. Maljine
15. Vitez
16. Kraljevu Sutjesku
17. Drenovnik
18. Slapnicu
19. Ljubince
20. Vrbanju
21. Bugojno
22. Kiseljak (Žepče)
23. Zabilje
24. Grabovicu
25. Vrbicu
26. Hudutsko
27. Kopljare
28. Vareš
29. Fojnicu
30. Buhine Kuće
31. …
Ovo nisu ni sva stratišta Hrvata na kojima su tadašnje muslimanske postrojbe klale, ubijale civile, starice, starce, trudnice, djevojčice, dječake i zarobljene pripadnike HVO-a, već tek ona koja mi padaju na pamet dok ovo pišem. O njima ne da se ne govori, već nemamo procesuirane ni izvršitelje, a kamoli nalogodavce.
Mnogi su danas profesori, vozači autobusa, konobari, ekonomisti, inženjeri… Žive i dalje kuću do kuću s onima čije su obitelji ubili.
Samo u Srednjoj Bosni pripadnici ABiH pobili su 1051-og hrvatskog civila (121 hrvatsko dijete.) Postoje i fotografije i video materijali koji pokazuju i dokazuju tko je takve stvari činio, ali ti zločinci danas mirnije šetaju nego hrvatski narod koji u praksi nema osnovna ljudska ni politička prava.
O nekim se stvarima očito ne smije pričati na većim razinama. Ili oni koji bi trebali, a za to su plaćeni, jednostavno ne znaju, komentirao je Marijan Knezović na Facebooku.
