Međugorje su nedavno posjetili Marija Husar Rimac i Bruno Krajcar.
Marija Husar Rimac je već dobro poznato ime na području domaće glazbe, a zadnjih godina posebice na području suvremene duhovne glazbe u koju ulaže svoj dar za glazbu i pjevanje zajedno sa sestrom Ivanom.
Bruno Krajcar je pak istarski glazbenik i kantautor koji je za svoj dugogodišnji iznimno kvalitetni rad u duhovnoj i etno glazbi nagrađen s nekoliko Porina – najvećom hrvatskom diskografskom nagradom.
Zahvaljujući Mariji i njezinoj obitelji, ovdje smo, a tu je i cijela moja obitelj, govori Bruno za Radio Mir Međugorje, dodajući, posebna je to radost u zajedništu, dvije obitelji koje su iz ljubavi povezane. Nismo krvno povezani nego i jače, ta ljubav, zajedničko i hodočašće u krasno svetište zapravo je jedno veliko bogatstvo, velika milost i zahvalan sam Gospodinu.
Govoreći dalje o svojim dojmovima Bruno kaže kako se u svoju Istru vraća ispunjen lijepim dojmovima i duhovno ispunjen, a dodaje i ovo ono što je vezano za Međugorje, jest što se stvarno tu osjećaš kao da si kod kuće! Gdje god da tu dođeš, osjeća se ljubav, to zajedništvo se baš osjeća.
Marija kaže kako je uvijek zadivi majčinska Gospina ljubav, ‘jednostavno nas je zagrlila svojim plaštem i imaš osjećaj da bi tu zauvijek ostao. To je ono što nam svima nedostaje u svijetu, možda smo ovdje najbliže raju po tom osjećaju srca i duše. Vi ste svi jako dobri domaćini. Lijepo je da vi to živite, a to se osjeća, da i vi živite međugorsku duhovnost i da se i zbog vas ljudi tako osjećaju. Ono što bih voljela prenijeti na svoju djecu je to sjeme vjere koje je tu posijano, da odavde nose plodove dalje u svoj život. To je moja želja i misija kao majke.
Marija Husar ističe kako su blagoslovljeni jer mogu raditi posao kojeg vole i rasti u talentima kojim ih je Bog darovao, ali ističe i jedan izazov kojeg sve više postaje svjesna ‚‘mislim da je najveći izazov odgajati djecu u duhu vjere. Jer oni su zapravo najizloženiji. Mi smo već odrasli, imamo svoja iskustva, prošli smo put i prije i poslije obraćenja. Nosimo svoje križeve, znamo kako s tim živjeti, kako se oduprijeti napastima. Najveći je izazov djecu zaštiti, usmjeriti, odgajati, posaditi sjeme vjere, biti im primjer. Kaže se da su djeci prvi odraz Boga njihovi roditelji. To je meni najveći izazov, jer želiš im prenijeti ono što si ovdje primio, dati im životne, duhovne smjernice i ukazati im što se tu događa i uputiti ih. Posao, sve to nekako ide, ali najveći je izazov djecu usmjeriti.’’
Poznato je da su i Marija i Bruno kroz svoj radi dali veliki doprinos suvremenoj duhovnoj glazbi. Marija kaže kako je u sve trebalo uložiti puno truda, ali i stalnog traganja za novim ljudima koji mogu dati od svoga glazbenog dara u duhovnu glazbu, ‘’da, ja sam bila kao duhovni scout. Tražila sam, gledala, slušala, tko pjeva, tko piše pjesme. Najveći je problem bio s našim autorskim, izvornim pjesmama kršćanske suvremene glazbe. Bilo je jako puno prepjeva, ali nismo imali svojih tekstove i svoje glazbe. Bilo mi je važno potaknuti ljude, doći do njih, izvući ih iz molitvenih zajednica, ohrabriti u krajnjem slučaju. To je bilo jako izazovno.
Između ostalog tu u Međugorju sam prvi put čula za Romanu Bilaver. Točno se sjećam, kad sam tu pjevala na otvorenju Studija 3 na radiju, sestre Palić su me pratile. Cijeli dan smo odvojili za probu. Djordija Palić je nešto pjevušila i pitam je šta to pjevaš. Kazala je to ti piše jedna cura iz naše molitvene zajednice. Pitam ju iznenađeno – ma koja cura? Bogu hvala danas naša draga Romana Bilaver piše predivne pjesme. Htjela sam da što više mladih iznjedriti, da mladi vide ljepotu naše kršćanske suvremene glazbe, duhovne glazbe.’’
Bruno dodaje kako uvijek moli Boga da si posvijesti da nađe više vremena u svom glazbenom djelovanju za kršćansku suvremenu glazbu, te dodaje svjetovnost u koju smo uronjeni, brige zemaljskog života i 24 sata kroz dan, brzo prođu, možda više žalim što ne stignem. Želim biti hrabriji da se posvetim više glazbi koja slavi Gospodina. Svaka nova duhovna pjesma koju snimim je ono što me najviše čini radosnim.’
