Zdravko Mamić, poznat kao ključna figura zagrebačkog Dinama, dao je svoj prvi video intervju za Avaz TV u godinu dana, prekinuvši svoju medijsku šutnju.
Mamić je otvoreno razgovarao o svom suđenju u Hrvatskoj, bijegu iz zemlje, početcima svoje karijere, te zanimljivostima poput čuvanja novca u kožnoj aktovci.
Također je podijelio detalje o atentatu na njega 2017. godine te komentirao stanje u bh. nogometu i odnose s političarima poput Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića.
Prisjetio se Zdravko Mamić i uspomena s prvim predsjednikom Hrvatske Franjom Tuđmanom te velikih poslova zahvaljujući kojima je godinama bio najpoželjnija ličnost u Zagrebu.
Posljednjih šest godina živi u BiH.
Ovo je jedna od rijetkih svjetskih oaza gdje čovjek može stvarno u punini biti čovjek, kazao je Mamić o životu u BiH.
Prokomentirao je i kandidatski status za članstvo u EU koji je BiH dobila prošlog tjedna.
Europa treba plaćati zlatom da BiH uđe u EU, da im bude BiH terapija za mozak, za dušu, jer doista onako kako ljudi žive u Europi, kako žive u tim razvijenijim područjima, vrlo malo osjećaju život. Ovdje se stvarno živi sporije, manje su gužve, o ljubaznosti ljudi uopće da ne govorim, o hrani, gdje je to priroda, gdje još vodu možeš biti s pipe, to jednostavno u Europi nema, kazao je Mamić.
Istakao je da se BiH treba boriti da uđe u EU, ali da je to dug i iscrpljujući put.
Znam šta se događa kada potpišeš kandidacijski status, šta znači to poglavlje 23. Usklađivanje pravne stečevine, nulta tolerancija i tu će biti, naravno, nemilice punjenje zatvora, ističe Zdravko Mamić.
Prisjetio se svojih početaka i famozne aktovke ili, kako Mamić kaže, diplomat-kofera.
Tada tko je imao tu aktovku, taj je bio predsjednik države. U aktovci nikad nije bilo manje od 100.000 maraka, kao danas 100.000 eura. Jer sam ja bio ozbiljan poduzetnik, ja sam bio trgovac i živio sam čudom. Ja sam bio u Zagrebu jedna od najpoželjnijih osoba kada je ženski svijet u pitanju. Ne mislim da sam bio lijep, ni pametan, nisam bio ni ružan, ali sam hametice živio, prisjetio se Mamić gostujući na Avazu.
Otkrio je da je prve velike novce zaradio, između ostalog, prodavajući podmetače od stiropola za sjedenje na stadionu.
Ljudi sjede na betonima, a posjete su bile, za današnje vrijeme, nepojmljive. Tamo nije bilo utakmice ispod 20.000 ljudi. Na žitnjaku je bila jedna industrijska zona i dan-danas je tu tvornica gdje sam ja kupovao taj striporor. I onda bih ja to rasjekao na komade i zavezao na stotinu komada. Oko cijelog stadiona bih rasporedio 50 svojih dečki, okolo, i ti dolaziš, vidiš da je stiropol, a grije te. Svatko je to kupio. Mi smo one vreće za kukuruz i pšenicu nosili poslije utakmice, otkrio je Mamić.
O sebi kaže ovako:
Ja ne poznajem, niti sam čuo, niti čitao o čovjeku kojem je više novaca prošlo kroz ruke, a da je siromašniji. Ja danas nemam ništa! Ja imam ime i prezime, imam sebe, imovine nemam, nula, račun ni u jednoj banci ne mogu otvoriti, ni u Europi ni u BiH. To je moja situacija.
S obzirom na to da se u Hrvatskoj očekuju izbori, dotaknuli su i očekivanja u susjednoj državi, odnosno Mamić je prokomentirao i Zorana Milanovića, aktuelnog predsjednika, te Andreja Plenkovića, aktualnog premijera Hrvatske.
Mogu glasati i mogu reći bez ikakvog srama da sam uvijek na izborima glasao za HDZ, a na lokalnim izborima za Milana Bandića. I to je tako bilo dok sam bio u Hrvatskoj. Na ove izbore neću izaći. Ja svojim glasom ne mogu ništa promijeniti. Jednostavno, SDP me spremio u zatvor i napravio politički progon kroz institucije koje je kontrolirao, a ovi uvjetno ”čiji sam ja bio”, ili bio žrtva, oni su me samo pomnožili s nulom. Iako sam ja pod Milanovićevim režimom prognan, Milanović je frajer, baraba s ulice i u tom kontekstu je on meni simpatičan. Za Plenkovića sam već niz puta rekao, da nema njega, Hrvati bi jedni druge međusobno kuhali u loncima, kazao je, između ostalog, Zdravko Mamić.
Govorio je i o brizi za mlađeg brata Zorana Mamića, o svojoj obitelji, sinu i kćerkama, te o novom poslu koji je pokrenuo u BiH sa solarnim panelima.
Moja kćerka, koja je završila fakultete i u Londonu i Milanu, govori četiri jezika, vidjela je u kojoj se poziciji nalazi obitelj i u zajedničkoj komunikaciji smo procijenili da bi bilo dobro da se ona preseli u BiH i da ovdje započne biznis. Konkretno, to je proizvodnja struje, solarne, sunčeve energije, i ona je ovdje stanovnik, ima ovdje stan, boravak, rezident je, porezni obveznik BiH i ona će pokušati omogućiti i mami i meni, sestri i bratu, svima koji smo zahvaćeni ovim procesom, da lakše živimo, jer jednostavno nigdje na svijetu ne možemo otvoriti nijedan račun, mi smo bez računa. Tako da, imamo ime i prezime, ali imamo otežane uvjete i sada ona radi te solarne panele. Ja joj, naravno, kao otac pomažem i savjetima, otkriva Mamić.