U Bosni i Hercegovini i generalno na ovim prostorima malo je sportova koji se po popularnošću mogu spominjati u istoj rečenici s nogometom. Dolazak koronavirusa duboko je uzdrmao temelje kompletnog sporta a kriza se osjetila u u ‘njegovom veličanstvu’ nogometu, dok je drugim, manjim sportovima opasno nagrizla i same temelje.
Taekwondo u našoj zemlji i nikada nije uživao neku veliku popularnost, no djevojke poput mlade Posušanke Lucije Bašić mogle bi promijeniti percepciju tog borilačkog sporta. Mlada i lijepa Lucija jedna je od najuspješnjih TKD boraca u Bosni i Hercegovini, a ova uspješna djevojka jednako dobro plovi u akademskim vodama. U razgovoru za Pogled.ba Lucija nam je otkrila dosta toga o sebi a i o ovom sportu u kojem je ostvarila gotovo sve na regionalnom planu.
Prvo nas je zanimalo koliko već traje njezina priča i koje sve uspjehe je polučila u svojoj sjajnoj karijeri.
“Taekwondo treniram već 13 godina i nositeljica sam crnog pojasa 1. DAN” – govori Lucija i nastavlja:
” Počela sam trenirati u TKD klubu Poskok u Posušju s kojim sam nastupala na mnogobrojnim državnim i međunarodnim natjecanjima. Kao juniorka bila sam državna prvakinja u borbama, a prelaskom u seniore krenula sam se baviti formama. U ovoj disciplini sam aktualna državna i federalna viceprvakinja i prvakinja, te sam na prošlom državnom prvenstvu proglašena i najboljom formašicom u državi. Također sam članica tehničke TKD reprezentacije BiH. Od svoje 18.godine imam trenersku licencu, pa sam u Poskoku bila pomoćni trener uz podršku svog mentora i trenera Petra Bobana, kojem se ovim putem želim zahvaliti na svemu. Odlaskom na fakultet Logopedije u Mostaru, prešla sam u TKD klub Student u kojem aktivno treniram već 4 godine. Ovaj klub funkcionira u sklopu Studentskog centra, pa ja, kao članica istog, imam određene uvjete što se tiče financiranja fakulteta, te smještaja i hrane u studentskom domu što mi značajno olakšava ovo razdoblje. Također, SCM nam financira odlaske na natjecanja i opremu, što nam je omogućilo odlazak na veća natjecanja poput G1 turnira u formama, na koji sam išla sa kolegicom iz kluba, Petrom Orlović. To je prvi put da je netko iz BiH nastupio na ovako velikom natjecanju u formama. Također, taj turnir odrađen je u sklopu priprema za Svjetsko prenstvo koje se trebalo održati prošle godine u Danskoj, ali je otkazano zbog situacije sa korona virusom, kao i pripreme na koje smo trebale otići u Koreju. Svima je ova situacija poljuljala planove, ali to svakako nije razlog za odustajanje, već samo motivacija da se nastavi dalje.” – govori nam ova mlada i uspješna djevojka, a nas je zanimalo može li se u Bosni i Hercegovini živjeti od ovog sporta, te koje su njene daljnje ambicije?
“TKD u BiH još nije toliko priznat sport, nažalost. Kao sportaš ne možeš živjeti samo od njega, ali ipak treniranje sa sobom nosi mnoge pogodnosti i beneficije. Evo posebno to mogu vidjeti na svom primjeru, jer pod okriljem ovakvih projekata, kakav ima SCM, studentima, a samim time i njihovim obiteljima mnogo je lakše izdržati troškove studiranja. Što se tiče trenutnih ciljeva, prvi na spisku mi je nastup na Državnom prvenstvu, koje će se održati u lipnju ove godine pa smo sada već u velikim pripremama. Također, pripremam se i za polaganje 2. DAN-a crnog pojasa. Trenutno u klubu treniramo samo mi studenti, ali već od rujna planiramo proširenje kluba uključivanjem djece u treninge.”
Lucija, doima se da slobodnog vremena nemaš previše, a kada imaš, kako ga provodiš?
“Kada nisam na treningu i kada ne učim za faks, svakako pokušavam ostati aktivna. Vijeme provodim u druženju s prijateljima, šetnjama sa svojim psom i pomaganju obitelji, iako sam uvijek najmanje kući, pa me moji malo grde zbog toga” – kroz smijeh govori Lucija i dodaje:
“Šalu na stranu, podrška moje obitelji, naročito bake, je stvarno velika i uvijek su tu za mene, na čemu sam im jako zahvalna.
Svim ljudima želim preporučiti bavljenje sportom jer time obogaćuju svoj život u svakom pogledu. Osim zdravih navika, prednost je upoznavanje novih ljudi i mjesta, a samim time otvaraju se i brojne životne prilike koje možda čekaju baš vas da ih ostvarite”! – govori nam Lucija koja je, interesantno, bliska rodica prvotimca HŠK Zrinjski, mladog i sve boljeg Ivana Bašića.
“Tako je, Ivan i ja smo prvi rođaci. Ispada da smo prava sportska obitelj, haha, no istina je da smo jedno drugom velika podrška u onom čime se bavimo. Evo, u posljednjoj utakmici postigao je svoj prvijenac za HŠK Zrinjski i nadam se da je to tek početak jedne velike karijere za koju mislim da je itekako sposoban ju ostvariti” – kazala je sjajna taekwondistica mostarskog Studenta Lucija Bašić.
