Bosna i Hercegovina je jedna od vodećih zemalja svijeta po udjelu emigracija u ukupnoj populaciji i broji oko 1,7 milijuna osoba koncem 2019. godine, rezultati su istraživanja njemačke Fondacije Friedrich Ebert pod nazivom “Održivost emigracija iz Bosne i Hercegovine”. U istraživanju su navedeni i razlozi zbog kojih su cijele obitelji napustile BiH.
“Emigracije iz BiH nisu samo rezultat traganja za poslom i nastojanja za osiguranjem egzistencije, odnosno nisu samo ekonomske migracije. One su uvjetovane spletom ekonomskih (nedostatak radnih mjesta, niske plaće, loša poslovna okolina za vršenje poslova), političkih (korupcija i nepotizam, kriminal, privilegije, pravna nesigurnost, izostanak vladavine prava, diskriminacije u ljudskim pravima, politička neizvjesnost, neefikasna i nedostupna javna uprava) i socijalnih faktora (loš tretman rada i radnika, nerazvijene socijalne usluge – zdravstvo, obrazovanje, socijalni i mirovinski sustav ). S izuzetkom utjecaja rata, koji određuje migracije u periodu 1992–1995, svi navedeni faktori konstantno djeluju s većim ili manjim intenzitetom do sadašnjih dana. To pokazuje da su faktori poticanja migracija strukturalnog karaktera i da njihovo otklanjanje zahtijeva duboke reforme u društvu. Do njihovog iskorjenjivanja, ostaju trajni faktor prisiljavanja ljudi na iseljavanje iz BiH”, navodi se u istraživanju.
Njih 87,3 posto navelo je kao razlog uvjeti rada, zatim korupcija i nepotizam 77,4 posto, nekvalitetne javne usluge 73,9 posto, bolja budućnost za obitelj i djecu 73,3 posto, bolji kvalitet života u inozemstvu 65,8 posto, želja za ostvarenjem uspjeha i napretka 63,9 posto, politička neizvjesnost 62,9 posto, odsustvo perspektive 61,4 posto i strah od neizvjesnosti 57 posto.
U promatrana četiri perioda migracija uočava se transformacija razloga iseljavanja, i to od egzistencijalnih ka faktorima blagostanja pojedinaca i čitavih obitelji. Prije odlaska iz BiH diskriminaciju je osjećalo 51,6% ispitanika. Najčešći oblik diskriminacije je na osnovu nacionalne pripadnosti (20,2% ispitanika), političkog opredjeljenja (17,6%) i mogućnosti dobivanja ili pokretanja posla (16,9%).
“Očito je da su BiH napustile i napuštaju osobe koje imaju posao i koje su već formirale obitelj, što je u skladu s iznesenim nalazima u vezi s uvjetima rada, kvalitetom života i općom klimom u BiH. Ispitanici su u zemljama boravka ostvarili kvalitet života koji se ogleda kroz širok spektar materijalnih i nematerijalnih faktora. Ako se ovo stavi u kontekst faktora koji su utjecali na odlazak iz BiH, očito je da odlaskom iz BiH ispitanici ostvaruju uglavnom sve ono što nedostaje u BiH”, navodi se u istraživanju.
Jedan od važnih indikatora o kvalitetu života u inozemstvu je i stav ispitanika o kvalitetu života djece. Oko 96% ispitanika smatra da je opća kvaliteta života djece u inozemstvu bolji nego u BiH.
“Tu se zorno pokazuju nedostaci socijalnog sistema u BiH, počev od politike rađanja i predškolskog i osnovnoškolskog odgoja, zdravstvene zaštite i podrške obitelji, uključujući osiguranje stana i druge aspekte podizanja djece i obitelji. Skoro da se u toj oblasti ostvaruje najveća diferencijalna prednost iseljavanja u odnosu na stanje u BiH”, navodi se.
Kada su u pitanju oni koji planiraju svoj iseljavanje iz BiH, čak 97,5% se izjasnilo da bi u inozemstvo vodili i djecu, a 91,2% ispitanika ne bi željelo da se njihova djeca vrate u BiH. Najveći broj ih se želi iseliti u Njemačku, a slijede Austrija, Švicarska, Švedska, SAD, Slovenija…
“Razlog za to je što čak 99% ispitanika smatra da je kvalitet života djece bolji u inozemstvu nego u BiH. Ovi podaci su zabrinjavajući i ukazuju na činjenicu da se promijenila priroda migracija koje su postojale do 1990. godine. Očit je pomak ka iseljavanju cijelih obitelji, što neumoljivo vodi urušavanju demografske supstance BiH i uništavanju radne i reproduktivne sposobnosti stanovništva, a samim tim i dugoročnog razvoja, ukoliko se hitno ne poduzmu mjere na unapređenju ambijenta za ostanak i dostojanstven život stanovništva”, navodi se u istraživanju, prenosi N1.
