Ovdje razmišljamo o Isusovoj uspostavi nove zapovijedi ljubavi, a to nazivamo Kristov zakon ljubavi (Iv 13,31-35). Bog je u Starome Zavjetu uspostavio svoje zapovijedi posredstvom vođe i zakonodavca Mojsija, što ga je Bog izabrao i pozvao u tu službu za dobro naroda. U Novome Zavjetu Bog Otac po Sinu Isusu Kristu uspostavlja novu zapovijed ljubavi, ali načinom kako je to Isus izveo i potvrdio – Križem. Križ je toliko upečatljiv, uvjerljiv i tko ga donese na Kalvariju, te bude na njemu razapet, tome treba vjerovati, a pogotovo ako svjedoči ljubav ne samo prema maloj skupini osoba iz svoga kruga ili roda, nego prema svim ljudima prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, prema svim ljudima Božjim stvorenjima.
U ovome odlomku imamo vraćanje upravo na taj pripremni dio, gdje evanđelist Ivan spominje užurbani i nemirni izlazak iz dvorane Posljednje večere apostola Jude Iškariotskoga, koji će izdati Isusa. Kad je Juda izišao, Isus je rekao da je sada proslavljen Sin Božji i Sin Čovječji, te u njemu je proslavljen sam Bog Otac. Nadalje, Ivan piše da je Bog proslavljen u Sinu, ali i Sina će Bog Otac proslaviti u sebi, i to će se zbiti uskoro.
Ova najava proslave Sina vraća nas u Stari Zavjet, gdje prorok Izaija piše: “Gle, uspjet će Sluga moj, podignut će se, uzvisiti i proslaviti!“ (Iz 52,13). Kad je riječ o Sinu Čovječjem, onda valja imati u vidu i ovaj odlomak iz knjige Danielove: “Gledah u noćnim viđenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin Čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti.“ (Dn 7,13-14). Ovaj proročki navod u ovom kontekstu postaje nam u svim svojim dijelovima vrlo jasnim kad znamo tko je taj Sin Čovječji i koja je njegova zadaća u kozmosu i svijetu s ljudima.
Potom se Isus obraća svojim apostolima i učenicima umanjenicom, umiljatom riječju: Dječice, te im govori da je s njima još malo vremena. Potom im veli da će ga tražiti, ali ga neće moći naći jer u mjesto, kamo on odlazi, zasada oni ne mogu doći. To isto je rekao i Židovima, a evo ovom prigodom zbori i svojim apostolima.
Uz to što je rekao, slijedi i svečani navještaj nove zapovijedi, a ona glasi: Ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas, te dodaje da će po ovoj izvršenoj zapovijedi ljubavi u svim životnim prigodama svi ljudi prepoznati i znati da su oni Isusovi apostoli, učenici, sljedbenici. Isus će ovu svoju zapovijed zapečatiti žrtvom na križu, svojom smrću i slavnim uskrsnućem trećega dana iz groba, ukazanjima i uzašašćem u nebesku slavu. U tome je ova zapovijed nova jer je opečaćena Kristovom krvlju. Ona je vidljiva i kao takva govori vrlo glasno, te privlači sve one koji na taj način žele svjedočiti tu i takvu ljubav. Nema veće ljubavi od ove da tko svoj život položi za braću svoju i prijatelje svoje. A Isusovi prijatelji su njegovi sljedbenici i prijatelji kada čine sve ono što im je zapovjedio (usp. Iv 15,13-14).
Bog je po Mojsiju dao zapovijedi urezane Božjim “prstom“ (Izl 31,18) u kamene ploče, a proroci naviještaju zapovijedi koje će biti urezane u srce, zacijelo Božjim “prstom“. “Evo dolaze dani – riječ je Božja – kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez. Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov – riječ je Božja. Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana – riječ je Božja: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj.“ (Jr 31,31-33). Kod proroka Ezekiela imamo također vrlo zanimljiv tekst, koji snažno govori o ovoj činjenici novoga srca i novoga duha, a prije toga izvadit će Bog srce kameno i na to mjesto stavit će srce od mesa i udahnut će u to novo srce svoj Duh da bismo mogli hoditi prema Božjim zakonima vršeći i čuvajući Božje naredbe: “Tada ću vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vašu zemlju. Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog.“ (Ez 36,24-28).
I u Novome Zavjetu sv. Pavao piše vjernicima Korinta sljedeće riječi: “Vi ste, očito, pismo Kristovo kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima. Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga. Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga. On nas osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje.“ (2 Kor 3,3-6). I Pavao je nadahnut starozavjetnim Božjim mislima, ali njegovo nadahnuće dolazi i od Duha Svetoga.
Ovdje valja spomenuti i duh ostvaraja Isusove ljubavi, njegova zakona ljubavi koji je upisan u kršćanska srca. Evo kako su tu ljubavi shvatili i otpočeli proživljavati prvi kršćani prema Djelima apostolskim: “Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. Sva bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko trebao. Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh, te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike.“ (Dj 2,42-48). Ovakav oblik i danas dobrano postoji u obiteljima, redovništvu i kleru općenito, kao i u svakoj drugoj zajednici koja je u jakome doticaju s Kristovom ljubavlju.
Don Ilija Drmić
