Krist Kralj pred Anom, Kajfom i Vijećem (Mt 26,57-68; Mk 14,53-65; Lk 22,54-55, 63-71; Iv 18,13-14, 19-24).
Nakon što su uhitili Isusa, predali su ga najprije Ani koji je bio tast Kajfin. Veliki svećenik je pitao Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. Isus je odgovorio da je on javno govorio narodu u sinagogama i u jeruzalemskom Hramu gdje se najviše sabiru Židovi. Ništa nije zborio u tajnosti. Isus ga upućuje da se raspita o svemu tome kod onih koji su ga slušali i slijedili, jer oni najbolje to znaju. Nakon što je Isus to izgovorio, jedan od nazočnih slugu pljusnuo je pleskom Isusa govoreći zašto tako odgovara velikom svećeniku. Isus je na takav stav toga sluge odgovorio: “Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?“
Nakon kratkoga saslušanja kod Ane odveden je Isus k velikom svećeniku te godine Kajfi, koji je prije savjetovao Židove kako je bolje za narod da umre jedan čovjek. Kod Kajfe su se brzo sabrali pismoznanci i starješine, koji su s velikim uzbuđenjem i očitovanim strahovima čekali uhićenoga Isusa. Uskoro je svjetina pristizala sa svezanim Isusom, a iza te čete i slugu išao je malo podalje i apostol Petar, koji je stigao do Kajfina dvora. Tu je ušao, sjeo sa stražarima i promatrao sve što se zbivalo, te želio vidjeti svršetak svega ovoga uhićenja njegova Gospodina.
Glavari svećenički i cijelo Vijeće samo su uporno tražili nekakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli optužiti i potom pogubiti. No, nisu uspjeli tako lako pronaći unatoč tome što su se prijavili mnogi lažni svjedoci. Najednom su pristupila dvojica svjedoka koji su svjedočili da je Isus rekao kako može razvaliti Hram Božji u Jeruzalemu i za tri ga dana sagraditi. Oni su nesvjesno lijepo posvjedočili o Isusu, unatoč tome što nisu razumjeli Isusov govor o razvaljenom i ponovno uspostavljenom Hramu, i to u tri dana. Potom se ustao veliki svećenik i priupitao Isusa zašto ništa ne odgovara na ovo o Hramu, zašto šuti. Ponovno upita veliki svećenik ono što oni nikako nisu mogli prihvatiti, a niti razumjeti, a sadržano je u ovome njegovu pitanju: “Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?“ Na ovo pitanje Isus mu je odgovorio: “Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.“ Potaknut Isusovim odgovorom koji je za njega, velikoga starozavjetnoga svećenika, blasfemija, on razdrije svoje haljine u znak te ljutnje, te je rekao da je to Isusova hula i ne trebaju im više svjedoci. I svi su odgovorili: “Smrt zaslužuje!“
Krist Kralj pred Poncijem Pilatom (Mt 27,11-23; Mk 15,2-15; Lk 23,3-5. 13-25; Iv 18,33-19,16). (Mt 27,1-2, 11-14; Mk 15,1-5; Lk 23,1-5; Iv 18,28-38). Prema Ivanovu opisu Isus je odveden od Kajfe u dvor upravitelja Poncija Pilata u ranim jutarnjim satima. Pratnja židovska nije ušla k Pilatu da se ne bi okaljali za blagdansku službu Pashe. Oni su se već okaljali ovim svojim činom uhićenja Sina Božjega, ali oni nisu stigli do te razine mišljenja, nego su još uvijek u kultnom formalizmu čiji je učinak vrlo zanemariv. Pilat je tom zgodom izišao pred njih i upitao ih o kakvoj se tužbi radi kad je riječ o Isusu. Oni su samo kondicionalno rekli kad on ne bi bio zločinac, oni ga ne bi doveli i predali njemu, Pilatu. Nato im je Pilat uzvratio govoreći da ga oni uzmu i osude prema svome Zakonu. Oni su uzvratili da njima nije dopušteno nikoga pogubiti, čime se ispunja Isusova riječ kakvom mu je smrću umrijeti, a to je rimski način razapinjanja na križ. Pilat uđe u dvor i upita Isusa je li on kralj židovski. Isus mu je odgovorio pitajući ga: “Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?“ Pilat je odvratio da su ga njemu predali Isusov narod na čelu sa svećeničkim glavarima, te je zatražio da se izjasni o svojoj krivici. Isus je otpočeo govoriti o tome da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta, a kad bi bilo od ovoga svijeta, njegove bi se sluge borile da ne bude predan Židovima. No, njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Pilat je zaključio i postavio mu pitanje: “Ti si dakle kralj?“ Isus je odgovorio: “Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.“ Kako Isus spomenu riječ istinu, upita ga Pilat: “Što je istina?“ I odgovor na ovo pitanje moguć je samo u promatranju i promišljanju i proučavanju Druge Božanske Osobe.
U jutarnjim satima doveli su Isusa pred upravitelja Poncija Pilata. On ga je odmah upitao je li on kralj židovski. Isus je odgovorio: “Ti kažeš.“ U pitanju Pilatovu stoji “kralj židovski“ i Isus samo ponavlja da je on to rekao što se krije u njegovu pitanju, tj. treba samo pitanje pretvoriti u tvrdnju. Budući da Isus nije ništa odgovarao na optužbe glavara svećeničkih i starješina narodnih, Pilat ga upita: “Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?“ No, Isus ne odgovori ni Pilatu niti ijednu riječ.
Kod Marka postoji izvješće da je skupa s nekim pobunjenicima koji počiniše umorstvo uhićen i u okove stavljen Baraba. Ovdje Pilat pita svjetinu hoće li da joj pusti “kralja židovskoga“ ili Barabu. Oni su se opredijelili bez razmišljanja za Barabu, a za “kralja židovskoga“ tražili su raspeće na križ (usp. Mk 15,9-13).
Pilat osuđuje Krista Kralja na smrt (Lk 23,13-25; Mt 27,15-31; Mk 15,6-20; Iv 18,39-40 i 19,1-15). Pilat je narodu obrazložio ovaj dio sudskoga procesa Isusu koji je na relaciji Pilat – Herod – Pilat, te je izjavio glavarima svećeničkim, vijećnicima i narodu da ni on ni Herod ne nalaze na Isusu nikakve krivice za koju ga svi oni optužuju. Dakle, nije ništa učinio čime bi zaslužio smrt, ali on će ga kazniti i potom pustiti. Međutim, unatoč svim dokazima, Isusa su osudili i predali da se pogubi.
Ivan govori kako je Pilat ponovno rekao Židovima da on ne nalazi na Isusu nikakve krivice, pa im je spomenuo njihov običaj da im se o Pashi pusti nekoga kažnjenika. Stoga ih je upitao žele li da im pusti na slobodu kralja židovskoga. Oni su toliko vikali da toga ne pušta, nego kad već hoće ispuniti običajno pravo neka onda pusti na slobodu razbojnika Barabu, koji je već čamio u zatvoru.
Budući da nisu prihvatili ponudu o slobodi Isusa, tada Pilat naredi bičevanje Sina Čovječjega. Potom su mu vojnici spleli vijenac od trnja i okrunila mu glavu, zatim su ga zaogrnuli grimiznim plaštem, te su mu se rugali udarajući ga i govoreći mu: “Zdravo kralju židovski!“
I nakon ovoga čina bičevanja, udaranja i ruganja Pilat je ponovno rekao: “Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice.“ Isus je potom izišao okrunjen trnovim vijencem, i obučen u grimizni plašt. I tom zgodom Pilat je uskliknuo: “Evo čovjeka!“ Narod je nato odgovorio predvođen glavarima svećeničkim i slugama urlajući: Raspni ga! Pilat je ponovno rekao da on na njemu ne nalazi nikakve krivice, te onda neka ga oni osude raspećem na križ. Mnoštvo Židova je odvratilo: “Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim.“
Čuvši sve ovo, prestrašeni Pilat ponovno uđe u dvor i upita Isusa: “Odakle si ti?“ Isus mu nije odgovorio jer je o tome često propovijedao. Pilat ga je upitao: “Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?“ Isus mu je odgovorio da on ne bi imao nad njim nikakve vlasti da mu nije dano odozgor, ali više griješi onaj koji je Isusa predao Pilatu. Nekako u Pilatovu srcu rodila se misao da bi najbolje bilo pustiti Isusa, ali Židovi su se usprotivili prijeteći mu carem u Rimu kojemu je Pilat podložan. Stoga je, čuvši sve to, izveo Isusa i prisilio ga da sjedne na sudačku stolicu, i to na mjestu zvanom Litostrotos – Pločnik, hebrejski Gabata. Toga dana otpočela je priprava za Pashu oko šest sati, pa je rekao razjarenim Židovima ove izazovne riječi: “Evo kralja vašega!“ Oni su vikali da ga ukloni i da ga raspne. Pilat ih je još jednom pitao: “Zar kralja vašega da razapnem?“ Odgovorili su glavari svećenički uliznički: “Mi nemamo kralja osim cara!“ – Trećega dana Isus je slavno uskrsnuo!
Don Ilija Drmić
