Kraj zemaljskoga – početak je nebeskoga postojanja

Ovom zgodom otpočinjemo u povodu 33. nedjelje kroz godinu – C (Lk 21,5-33; Mt 24,1-14; Mk 13,1-13) razmatranje ključnih dijelova Isusova eshatološkog govora. Odmah valja reći da je riječ eshaton iz grčkoga jezika (ta eschata, pridjev eschatos) koja znači mnoge činjenice u svezi s posljednjim stvarima čovjekova postojanja u kozmosu kao što su smrt; zagrobni život s čistilištem, rajem i paklom; posljednji sud; uskrsnuće; paruzija – drugi Isusov dolazak.

Evanđelist Luka u samom uvodu govori o tome kako su neki razgovarali o jeruzalemskome Hramu raspravljajući o tome da ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, kao i druge zanimljivosti o tome kultnom zdanju i prostoru. Isus je slušajući sve to rekao da će doći dani kada će sve ovo, što motre i tumače, posve uništiti i razvaliti, te neće ostati ni kamen na kamenu od toga velebnoga Hrama.

Kod Mateja imamo to da je Isus izišao iz Hrama, a potom mu pristupiše učenici govoreći mu o veličanstvenosti hramskoga zdanja. Nato im je on rekao da od toga vjerskog zdanja neće ostati nerazvaljen ni kamen na kamenu (usp. Mt 24,1-2).

Ples mrtvaca: Svi su ljudi jednaki u smrti

Marko opisuje tako govoreći kad je Isus izlazio iz Hrama, jedan mu je od njegovih učenika rekao: “Učitelju, gledaj! Kakva li kamenja, kakvih li zdanja!“ Isus mu je odvratio zboreći da će se ta veličanstvena zdanja koja gleda posve razoriti i da neće ostati nerazvaljen ni kamen na kamenu. Apostoli Petar, Jakov, Ivan i Andrija su bili vrlo znatiželjni kad će se to dogoditi, pa su ga pitali nasamo na Maslinskoj gori dok je sjedio s pogledom na jeruzalemski Hram da im rekne kada će se to zbiti i na koji se znak sve to ima završiti (usp. Mk 13,1-4).

Kod Luke također apostoli znatiželjno pitaju kada će se to dogoditi i na koji znak. Isus im je odgovorio da se paze i da se ne daju zavesti. Mnogi će lažni proroci doći i u Isusovo će ime govoriti: “Ja sam“ i: “Vrijeme se približilo!“ Isus savjetuje da nitko ne ide za njima i da ih ne slušaju. Uz to je dodao i to da se ne prestraše čuvši za ratove i pobune, jer se doista treba sve to prije dogoditi, ali to još nije svršetak.

Tom im je zgodom i ovo rekao da će narod ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva, zatim bit će velikih potresa, te po raznim mjestima gladi i pošasti, a uz to bit će strahota i velikih znakova s neba. Prije svega toga podignut će se na sljedbenike Božje ruke i progoniti će ih, predavati će ih u sinagoge i tamnice, vući će ih pred kraljeve i upravitelje zbog Isusova imena. Sve će ih to zadesiti radi svjedočenja o tim događajima.

Zato trebaju uzeti k srcu da unaprijed ne smišljaju svoje obrane, jer će im sam Isus dati rječitost i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan njihov protivnik. A predavat će ih čak i njihovi roditelji, braća, rođaci i prijatelji. Neki od njih bit će ubijeni. Osim toga, svi će ih mrziti, ali ipak njima neće biti ništa, jer će se spasiti svojom postojanošću i ustrajnošću.

Isus je prorekao i razorenje Jeruzalema s Hramom, što se i dogodilo 70. god. upadom rimske vojske s vojskovođom Titom. Dogodit će se i “grozota pustoši“, kako je prorekao prorok Danijel. U sklopu svetopisamskoga teksta iz Danijelove knjige s naslovom Uskrsnuće i plaća piše da će biti to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi, pa do toga časa. U ono vrijeme spasit će se svi zapisani u Knjizi. Uz to, tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu: jedni za vječni život, drugi za sramotu i za vječnu gadost. Dogodit će se i to da će svi umnici blistati kao sjajni nebeski svod, kao i oni koji su mnoge učili pravednosti sjat će kao zvijezde svu vječnost. Kakva realna pjesnička poetika! Poslije ovoga slijede ove proročke riječi: “Nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena – kada dođe kraj rasulu snage svetoga naroda – sve će se to svršiti.“ U tom vremenu mnogi će se očistiti, ubijeljeti i prokušati, te umnici će razumjeti, a bezbožnici će ostati to što jesu, te se oni neće urazumjeti. Bit će dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši, odnosno grozna pustoš (usp. Dn 12,1-13).

Matej piše na temelju proroštva Danijelova: “Kada dakle vidite da grozota pustoši, po proroštvu Danijela proroka, stoluje na svetome mjestu – tko čita, neka razumije: koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore; tko bude na krovu, neka ne silazi uzeti što iz kuće; i tko bude u polju, neka se ne okreće natrag da uzme haljinu! Jao trudnicama i dojiljama u one dane jer bit će jad velik na zemlji i gnjev nad ovim narodom. Padat će od oštrice mača, odvodit će ih kao roblje po svim narodima. I Jeruzalem će gaziti pogani sve dok se ne navrše vremena pogana.“ (Mt 24,15-24).

U Rimskom brevijaru iz 1942. god. nalazilo se čitanje iz spisa sv. Jeronima, u kojem je upravo protumačio tu “grozotu pustoši“. Evo dijelova toga tumačenja: “Budući da smo pozvani na razumijevanje, pokazuje se da je tajnovito to o čemu se govori. Čitamo, naime, u Danijelu ovako: ‘u polovici sedmice prestat će žrtva i prinos: i u hramu bit će grozota pustoši sve do svršetka vremena, i svršetak će biti na pustoši’ (Dan 9,27). O tome govori i Apostol, da će se čovjek bezakonja i protivnik uzdizati protiv svega što se zove Bog i štuje, dotle da će se usuditi da stane u Božji hram, praveći se da je on Bog, čiji će dolazak po djelovanju sotone uništiti one koji su ga prihvatili, i odbaciti od Boga.“

Ples mrtvaca: Freska iz Beramske crkve sv. Marije na Škriljinah 1474.

“Može se jednostavno razumjeti ili o Antikristu, ili o slici cara, koju je Pilat postavio u hramu, ili o kipu Hadrijana na konju, koji stoji na samome mjestu svetinje nad svetinjama sve do današnjega dana. Grozota, naime, po starome Pismu označava idola, i stoga se dodaje ‘pustoši’, jer je u opustošeni ili uništeni hram postavljen idol.“

“Pod grozotom pustoši može se razumjeti i svako izopačeno učenje: koje kad vidimo da stoji na svetome mjestu, to jest u Crkvi, i prikazuje se Bogom, trebamo pobjeći iz Judeje u gore, to jest, odbacivši slovo koje ubija i židovsku pokvarenost, približiti se vječnim gorama, sa kojih Bog čudesno prosvjetljuje; i biti na krovu i u kući, kamo ne mogu doprijeti đavlove strijele, a ne spuštati se i uzimati bilo što iz kuće prijašnjega stanja, niti tražiti ono što je ostalo iza, nego radije sijati u polju duhovnih Pisama, da steknemo plod iz njega, niti uzeti drugu haljinu, koju su Apostoli zabranili imati.“

Edvard Munch, Krik od straha

Najveća radost jest drugi dolazak – paruzija Sina Božjega, Sina Čovječjega u ovu našu uznemirenu ljudsku stvarnost na planetu Zemlji u velikome svemiru koji nadilazi naše moći sveukupne spoznaje i motrenja. Kad on Božji Sin dođe “u oblaku s velikom moći i slavom“, još malo vremena i završit će se povijest svijeta i cijeloga svemira sa svim njihovim sadržajima koji su Božji i malčice ljudski, zapravo koliko je Bog ljudima dopustio da ga oblikuju. Tad će se uočiti “znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama“, a na planetu Zemlji, domovini ljudi i drugih živih bića zbit će se također “huka mora i valovlja“, ljude će zahvatiti tjeskoba i strah zbog svega što se apokaliptički zbiva prijeteći svijetu. Stalno smo u iščekivanju “onoga što prijeti svijetu“. No, Isus savjetuje da se svi ljudi, muškarci i žene, usprave i podignu svoje glave, osim ako ne budu polomljeni u vrtlogu, te da se raduju otkupljenju koje će se približiti u toj prigodi. Najednom u tom sveukupnom rušenju ljudi će “ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom“. Oni koji su Božji najprije će zadobiti oproštenje grijeha, kojih se stide i za koje se iskreno kaju, a potom će biti na Božjoj strani. Oni koji u sebi nose lucifersku krv bit će stavljeni na drugu stranu za kojom su neprestance čeznuli na ovome svijetu zaobilazeći Boga i sve njegove zakone, a držeći se nekoga ljudskoga logičnoga slijeda i reda, no ipak gledajući i to preskočiti i izbjeći. Ako mu se poklone, te ako se istinski pokaju za svoju grješnost i umišljenost, te na kraju priklone, bit će nagrađeni vječnim životom u Bogu (vječnost je u nebu, a takvima počinje čistilištem i završava u raju/nebu).

Isus je ispripovijedao i prispodobu o smokvi i svim stablima, koja propupaju u pramaljeće i ljudi na temelju toga zaključuju da je blizu ljeto. I u ovoj zgodi sveopćega gibanja i zbivanja u kozmosu trebaju zaključiti da dolazi u punini Kraljevstvo Božje. Isus naglašava da će se ovo dogoditi narodu Božjem, njegovu naraštaju, onome mrtvome i onome živome, onome preminulome i pokopanome od postanka pa dotada kao i onome zatečenome u življenju. I veli Isus da će nebo i zemlja tako uminuti, ali njegove riječi “ne, neće uminuti“, neće prestati postojati, a moći će ih čuti svaki stvor na čelu s Čovjekom i njegovim potomcima kroz vjekove rođenima, kao i Sinom Čovječjim i Sinom Božjim (usp. Mt 24,29-35; Mk 13,24-27).

Don Ilija Drmić