Poraz u subotu pred prepunim posuškim auditorijem smirio je uzavrelu posušku publiku. Mnogi su postali odjednom najveći navijači i kritičari kluba iz centra grada. U subotu sve je izgledalo kao iz bajke koju je napisao neki poznati svjetski pisac. Pobjeda u srijedu u Čapljini, psihološka prednost , navijači luduju, grad na nogama i samo priča o jednoj stvari, a to je bila košarka i KK Posušje. Na parket posuške dvorane istrčalo je dvanaest momaka koji su imali jednu želju, razveseliti 1200 svojih pristaša koju su napunili malu, ali srcem veliku dvoranu. Četrdeset pet minuta prije početka utakmice oni najodaniji navijači došli su uz parket i pozdravili dečke i zaželjeli im sreću. Dečke koji su sve dali od sebe da čestitaju svom gradu i navijačima na najljepši način Uskrs. Tih 40.min na parketu vidjeli smo sve i svašta. Isforsirane šuteve, pokušaj junačenja, dobrih poteza, a i onih manje dobrih sve je to bilo dio te treće finalne košarkaške utakmice. Jednostavno to nije bila ta večer i jednostavno to nije bio šuterski dan za momčad Josipa Plantaka. No, boraveći na toj utakmici vidio sam mnogo emocija kod publike, a pogotovo kod igrača. Svaki šut za tri poena koji je košarkaškim rječnikom “iscurio” bio je ispraćen pogledom prema gore – prema “nebu”.Pogled prema nebu s jednim pitanjem : ” Bože zašto baš večeras”?Na poluvremenu šut za tri pena bio je 0-14, a ukupni šut bio je mršavih 23%. To vam dovoljno govori kakva je to ne šuterska večer bila za dvanaest golobradih posuških mladića. Mladića koji su živjeli i žive klub. Mladića koji svoje obitelji ne hrane kruhom koji su zaradili na parketu. Plod njihovog rada nije taj kruh, nažalost taj kruh zarađuju po posuškim skladištima, uredima, ugostiteljskim objektima i tako prehranjuju svoje obitelji. No njihovo srce i duša se hrani baš na parketu s grbom kojeg nose na onom prelijepom žutom dresu. E baš s tim grbom prošli su svašta posljednjih godina. Prva petorka kluba ove sezone rekli bismo je kao neki spomenik. E ta vam je petorka prošla baš svašta. Mnogi ste pričali svoje priče nakon subotnjeg poraza, pa čak je bilo i ružnih komentara koji su kružili gradom, ali očito ste navijači koji živite Posušje i košarku samo u finalima. Zamislite samo da krećete na daleki put na sjever Bosne i Hercegovine odigrati drugo kolo prve košarkaške lige BiH i da vam vozač autobusa kaže gospodo vaš klub neće nastaviti igrati prvu ligu. Gdje ste sad kritičari Posuškog sporta, gdje ste sad vi te pametne glave Nakon “šamara” u autobusu , oni i dalje nisu odustali živjeti klub i živjeti Posušje. Skupili su se ponovno i zaigrali u košarkaškoj ligi Herceg-Bosne. Nakon toga titula stiže u Posušje, ali ovog puta momčad Tihomira Mustapića zaustavlja savez i kaže – STOP! Dvije godine NEMA PREMJER LIGE! Šamaranje se nastavilo, ali klub je nakon toga nastavio živjeti, a znate li radi koga živi i dan danas? Živi baš radi tih momaka koji su poraženi u subotu pred prepunom Posuškom dvoranom. Dosta je bilo tih kvazi navijača koji su uz klub samo u finalnoj seriji.Gdje ste protiv Busovače? Gdje ste protiv Gruda? E draga gospodo kad vam još jedan podatak iznesemo mislim da će biti dovoljno. Ovi momci su tu već jedno desetljeće i oni su vam klub. I ti momci igraju petu godinu zaredom finale košarkaškog prvenstva Herceg-Bosne. I ti momci vam se nikad ne predaju i ti momci i ako ne bude titule u gradu i sljedećeg ljeta trčat će na obližnjoj livadi kod GSD i “brusiti” formu za nadolazeće prvenstvo. Nadam se što god da se dogodi, da će jedan čovjek ostati u klubu, a to je Josip Plantak. Čovjek koji je u klubu preživio sve i svašta, i čovjek koji i sad vjeruje i vrti snimke utakmica, te smišlja kako zaustaviti Radaka i Petrića. On vam je klub, “raspalu čarapu je okrpio” i nastavio s njom stvarati KK Posušje. On vam je također klub! Ti momci s navijačima pišu jednu od najljepših sportskih priča u BiH. Malo koji klub može se pohvaliti da ga 300injak navijača podrži na gostujućoj utakmici.
E to vam je KK Posušje. Klub koji krvavo živi svoju povijest osuđen na borbu za goli život kojeg drže pravi navijači, dvanaest ratnika i tri generala s klupe. Ti pravi navijači koji i danas poručuju, mi idemo i mi vjerujemo Plantaku i našim dečkima. Iako Čapljina ima meč loptu oni sigurno neće odustati, jer oni žele ponovno razveseliti svoje pristaše. Ni ne mogu zamisliti što će biti, ako Plantak i njegova družina pobjede u Čapljini. Ali u jedno sam siguran na parketu u Čapljini oni će proliti posljednje kapi svoje krvi i znoja za svoje prijatelje, roditelje i najvjernije navijače . Oni nikad ne odustaju, a njihov “zadarski kompozitor” sigurno će imati što reći i ponovno “Klopovskim” potezima podignuti navijače i kazati: “PO PEHAR IDEMO U POSUŠJE”!. Ti Plantače Josipe i vi Posuška braćo u žutom dresu, nemojte odustati i nemoj pokleknuti jer David je u povijesnoj bitci srušio Golijata, a vi će te Čapljinu! Vjerujemo u vas, a navijačka bajka nastavit će se u Čapljini.Jukića, Čuturu, Penavu, Ramljaka, Kovača, Begića, Polića, Leku, Lebu, Širića i ostalu kompaniju s klupe sutra pozdravite jednim gromoglasnim pljeskom ili točnije pozdravite velike borce za klub, jer baš radi ovih momaka Posušje posljednja tri tjedna živi košarku. Autobusi i automobili ponovno će se slijevati prema jugu naše države i napraviti ludilo na tribinama i vratiti stvari na početak. Posušje treba košarku, a košarka treba Posušje! Košarka i navijači sigurno su pobijedili u Posušju zahvaljujući Plantaku i njegovoj družini, a hoće li se borba za elitu nastaviti ovisi o sreći i njihovoj vjeri. Momci, hrabro u srijedu, jer navijači i trener vam vjeruju!
VI STE KLUB I VI STE POSUŠJE! PO POBJEDU U ČAPLJINU!
Posuški.info
