Recesija u Europskoj uniji usporila bi bh. ekonomiju i negativno utjecala na životni standard građana, kazao je Feni ekonomski analitičar Admir Čavalić komentirajući nedavnu izjavu šefice MMF-a Kristaline Georgieve o mogućoj recesiji u Europi.
Smatra kako bi kamatne stope mogle još rasti do kraja godine kako bi se smanjila inflacija, naglasivši pritom da kod uspoređivanja plaća i cijena treba pratiti indeks potrošačkih cijena koji evidentira inflaciju kao i medijanu plaću koja u BiH iznosi oko 750 maraka.
– Bosanskohercegovačka ekonomija direktno ovisi od ekonomskih prilika u zemljama članicama EU-a. Oko 80 posto naših vanjskotrgovinskih aktivnosti vezano je za Uniju i općenito postoji trend konvergencije domaće i EU ekonomije. To znači da bez obzira na to što radili, kao mala ekonomija, imamo osiguran rast od 2 do 3 posto godišnje samo na bazi izuzetnog rasta u Uniji – rekao je Čavalić.
S druge strane, navodi dalje, recesija u EU ili druga negativna ekonomska kretanja podrazumijevaju usporavanje bosanskohercegovačke ekonomije, konkretno izostanak investicija, pad zaposlenosti, stagnaciju plaća, ali i indirektno manji socijalni potencijal naše dijaspore, što svakako ima negativan utjecaj na životni standard građana Bosne i Hercegovine.
Upitan što vlast treba učiniti kako bi smanjila visoku inflaciju koja dodatno snižava životni standard, posebice najranjivijih odgovorio je kako entiteti mogu smanjiti fiskalno opterećenje rada, posebno FBiH, dok županije mogu ukidati određene parafiskalne namete, što pojedini već rade.
Istovremeno, općine i gradovi također mogu raditi na smanjivanju opterećenja, barem privremeno.
Drži da pored fiskalne politike, moramo imati i neke inovacije kod socijalne politike te unaprijediti vanjskotrgovinsku politiku, a kako bi se olakšao izvoz, ali i uvoz.
– Bitno je prije svega navesti da ne možemo koristiti instrumente monetarne politike, što je dugoročno dobro jer to garantira stabilnost konvertibilne marke. Dakle, ostaju nam instrumenti fiskalne politike, još konkretnije fiskalna rasterećenja i upravu tu leži politička odgovornost. Svaka razina vlasti može raditi na rasterećenju građanstva i privrede, od lokalne preko županijske i entitetske pa sve do državne razine vlasti – ističe Čavalić.
Nadodaje kako odgovornost raste s višim razinom, a smatra da je najbolji prijedlog bio onaj u vezi privremenog ukidanja akciza na naftu i naftne derivate.
Na taj bi se način, kaže, rasteretilo gospodarstvo, kao i građanstvo.
Govoreći o rastu kamatnih stopa i rata kredita, ocjenjuje kako se može očekivati dodatni rast kamatnih stopa do kraja godine, što će vjerojatno voditi padu inflacije.
Po njemu, korisnici kredita, posebno oni s promjenjivom kamatnom stopom u BiH, po tom osnovu ne bi trebali imati većih problema jer bi uštedjeli zbog manjih inflatornih efekata.
– Ono što je potrebno razumjeti jeste da je rast kamatnih stopa jedna ciljana mjera u svrhu borbe protiv inflacija. Dakle, to nije direktna posljedica ove krize i ne treba je tako promatrati. Nadamo se da će rast kamatnih stopa ‘usporiti’ gospodarstvo, rast plaća prije svega (na globalnoj razini), odnosno konkretnije rast inflacije – naglašava Čavalić.
Podsjetio je i kako je Bosna i Hercegovina shodno određenim analizama druga najsiromašnija zemlja Europe.
– To znači da građani Bosne i Hercegovine imaju nizak životni standard i da se još uvijek bave s egzistencijalnim potrebama, što i jeste odlika naše tranzicije – kaže.
Ono što nas treba da brine, dodaje, jeste izostanak ekonomskog rasta i mogućnosti viših stopa rasta kako bi se okončala tranzicija domaće ekonomije.
Osvrnuvši se i na prognozu da bi se zbog rasta cijena u ekstremnom siromaštvu moglo naći dodatnih 71 milijun ljudi u svijetu, kazao je kako je po pitanju ekstremnog siromaštva, socijalna podrška u državi relativno sveobuhvatna.
– Istina, ne koordinirana na optimalan način, ali svejedno je dovoljno rasprostranjena da dosegne one u stanju maksimalnih potreba – ocjenjuje Čavalić.
Govoreći o porastu cijena, a time i uspoređujući potrošačku korpu s plaćama, ustvrdio je kako većina građana u BiH ima ogromne poteškoće s ispunjavanjem osnovnih egzistencijalnih potreba, posebno neke kategorije poput umirovljenika, nezaposlenih i slično.
– Životni standard je posebno pao jer većina raspoloživog dohotka u manje razvijenim zemljama poput naše se troši na prehrambene proizvode i komunalije, manje na ostalo. Upravo su cijene prehrambenih proizvoda više za nekih 20 posto u komparaciji s prošlom godinom i to je najveći problem – naglašava Čavalić.
Preporučuje da se maksimalno štedi i da se koriste svi raspoloživi načini za čuvanje vrijednosti novca.
Potom napominje kako potrošačku korpu treba razmatrati s oprezom jer je ne izdaju, kako kaže, službene statističke institucije, već sindikati.
– Osnovni cilj sindikata u našoj zemlji je unaprjeđenje stanja radnika u javnom sektoru tako da se nekada potrošačka korpa namjerno precjenjuje kako bi se stekli uvjeti za traženje viših plaća u javnom sektoru. Ono što treba pratiti jeste indeks potrošačkih cijena, koji nesumnjivo, s blagim kašnjenjem, evidentira inflaciju, kao i medijanu plaću, a ne prosječnu. Medijalna dijeli populaciju zaposlenih na dva dijela, i ona je oko 750 maraka – zaključuje politički analitičar Admir Čavalić.
