Rješenje nije u kontroliranju tuđih emocija, već vlastitih.
Ljudsko ponašanje može ponekad biti ”otrovno”. Bez obzira na to radi li se o okrutnosti, ponašanjima koja se protive logici, negativnosti, suptilnoj (ili eksplicitnoj) manipulaciji, pasivnoj agresiji, nedosljednosti ili narcizmu (popis bi mogao ići sve dalje), važno je primijetiti da, kao što Margarita Tartakovsky, M.S. (suradnik urednika u Psych Centralu) kaže u intervjuu s australskim psihoterapeutom Jodiem Galeuom: “Nije da je cijela osoba toksična, već je njihovo ponašanje ili vaš odnos s tom osobom toksičan.”
Ako napravimo razliku između osobe i njezinog ponašanja to nam može pomoći da shvatimo tri temeljne stvari: Prvo, takvo toksično ponašanje ne znači da je to glavna osobnost te osobe i stoga se može promijeniti. Toksična osoba još uvijek je, prije svega, osoba koja zaslužuje poštovanje. Većinu vremena, toksične osobe su duboko ranjene i ne mogu preuzeti odgovornost za vlastite osjećaje i potrebe. Drugo, nepotrebna složenost i stres koji proizlazi iz tih interakcija također truju i toksičnu osobu, koja možda ne zna kako postupati drugačije. I treće, postoje neki drugi “dijelovi” osobe na koje se možete osloniti kada ste u toksičnom odnosu ili razgovoru.
Iako je važno znati da nije vaša odgovornost da “promijenite” ponašanje drugog, važno je shvatiti da smo doista odgovorni za naše vlastito ponašanje. Mi imamo sposobnost odbacivanja toksičnosti koja proizlazi iz neugodnih osjećaja, riječi i radnji “otrovne” osobe s kojom smo u interakciji. Dakle, možemo se riješiti toga, čak i ako se toksična osoba vjerojatno ne mijenja (ili se drugačije nosi s emocijama i situacijama). Budući da je za sve potrebno dvoje, važno je razmotriti i svoju ulogu.
Interakcija s toksičnom osobom je iscrpljujuća. Izbjegavate ili se bojite stupiti u interakciju s tom osobom jer ne želi uzeti “ne” za odgovor, jer bi vaše vrijednosti i granice bile ugrožene, ili zato što vas se može iskoristiti ili pogrešno shvatiti. Ali povlačenje, čak i ako je savršeno zdrava (i prirodna) reakcija na ono što smatrate prijetnjom (stari “borba ili bijeg” akutni stresni odgovor prirodni je mehanizam koji se javlja kao odgovor na percipiranu štetnu pojavu, kako je opisao Walter Bradford Cannon početkom 20. stoljeća), samo je jedan od mnogih mogućih načina rješavanja ovih situacija (i vjerojatno nije najučinkovitiji ako govorimo o nečemu čime se svakodnevno moramo baviti).
Budući da, kako je objasnio Travis Bradberry u svom postu za Forbes, “stres može imati trajan, negativan utjecaj na mozak” (većina današnjih neuroznanstvenih studija potvrđuju da stres ugrožava adekvatno ponašanje neurona u određenim područjima mozga i može čak ubiti), mora se naučiti ne osjećati se stresno u interakciji s toksičnim ljudima.
Evo tri jednostavne stvari koje bi mogle pomoći:
Postavite granice
Ne radi se o uspostavljanju novih odnosa moći, već o tome da ne dopustite “moći” da postane pokretačka snaga vaše interakcije. Toksična osoba uvijek želi biti “na vrhu”. Postavljanje granica omogućava bolje razumijevanje kakve su hijerarhije u igri: vaš šef može vam dati odgovornosti, ali brigu o njima biste trebali voditi samo dok ste na poslu i to je to.
Budite uvjerljivi
Recite osobi na jasan i jednostavan način kako se osjećate ili što ste htjeli reći. Otrovna osoba može pokušati upotrijebiti vaše riječi protiv vas, tumačeći ih na potpuno suprotan način nego što ste mislili, ali vi budite jasni: ”Rekla sam X jer sam htjela da znate da Y. Kad god vi Z, ja osjećam W.”
Ostanite svjesni (i na vrhu) vlastitih emocija
To jest, vodite brigu o sebi. Toksičnost je često iracionalna (tj. slijedi svoju vlastitu logiku), a najgori smjer u kojem možete djelovati jest da pokušavate igrati istu igru. Imajte na umu da ne biste trebali odgovoriti u istim emocionalnim terminima, već donesite nekakvo razumno razmišljanje. To bi moglo podrazumijevati, ponekad, povući se, zatim sabrati i tek onda vratiti natrag s rješenjem. Tako dobijte na vremenu, ako vam je potrebno.
