Zaštitu mladih voćaka od divljači, najbolje je provesti postavljanjem samostojećih PVC mreža oko debla voćke. Mreže su rastezljive te ih nije potrebno skidati sa debla. Obzirom da dobro obavijaju deblo voćke i nije ih potrebno dodatno učvršćivati vezivom.
Štete od divljači u voćnjacima se najčešće javljaju tijekom kasne i zime, a razlog tome je činjenica da je površina tla s vegetativnim pokrovom obično smrznuta ili je pokrivena snijegom tako da je hrana slabo raspoloživa. U tom razdoblju divljač se često hrani korom i grančicama mladih voćaka.
Zečevi glođu koru na bazi stabla, oko korjenovog vrata. Ovako izglodane površine mogu oslabiti voćke, a ujedno su pogodno mjesto za prodor uzročnika bolesti. Mlađa stabla sa sočnijom, mekšom i tanjom korom privlačnija su od starijih stabala s debelom i čvrstom korom, koja unatoč tome svejedno mogu trpjeti oštećenja.
Zečevi posebno preferiraju koru stabala jabuke, dok su stabla kruške manje primamljiva, a tek potom slijede koštičave vrste. Breskve, a ponekad višnje i trešnje mogu biti napadnute, dok su marelice i šljive rijetko na meti ovih životinja. Osim zečeva slične štete radi i srneća divljač.
PVC samostojeće mreže su odlična zaštita
Zaštita se svodi pretežno na mehaničku zaštitu. Trebalo bi svakako na mladim voćkama, ako su na otvorenom (polja) ili nisu ograđene, prije zime zaštititi deblo. Bitno je deblo omotati nekim materijalom, ili premazati ili poprskati s preparatom koji odbija zečeve. Materijali za omatanje su većinom perforirane folije, jutene vreće ili rešetkaste mreže oko debla bilo od plastike ili žice.
Najsigurnija i najučinkovitija je ipak mehanička zaštita, osobito ako je zima jaka i ako ima dosta snježnih padalina. Danas se u poljoljekarnama mogu nabaviti samostojeće PVC mreže koje se postavljaju oko debla voćaka. Mreže na deblima voćaka mogu ostati nekoliko godina jer se prilagođavaju širini debla voćaka. Lako se učvršćuju i dobro podnose udare vjetra.
Također se može postaviti zaštitna ograda ukopana u tlo, da se zec ne može podvući ispod nje, te primjerene visine koju zec ne može preskočiti ni kada padne snijeg. Unazad nekoliko godina na tržištu su postojali pripravci kojima su se prskala stabla koncem jeseni, a koji su djelovali odbijajuće na zečeve. Danas na tržištu nema tih kemijskih pripravaka, ali se mogu koristiti neki drugi pripravci koji se spravljaju u vlastitoj režiji. Zečevi baš ne vole strane mirise, osobito organskog podrijetla.
Postoji i nekoliko recepata na bazi organskih tvari životinjskog podrijetla (npr. masti i loja) koji odbijaju zečeve.
Što učiniti s oštećenim stablima?
Ako se radi o višegodišnjim voćkama kojima su jače stradale grane, one se mogu rezidbom ukloniti. Ako su manja oštećenja na granama treba ih poprskati bakrenim pripravkom (Cuprablau Z) i premazati kalemarskim voskom. Velik problem su mlade sadnice koje su pretrpjele velika oštećenja oko i iznad korjenovog vrata. Takve sadnice najčešće treba zamijeniti novima.
Puno više informacija o zaštiti voćaka od divljači doznajte od Sjemenarnine Agro Podrške na broj 063/700-700.
