Točno je godinu dana otkada je prvi slučaj koronavirusa potvrđen u Županiji Zapadnohercegovačkoj odnosno u Širokom Brijegu.
Radilo se o 75-godišnjoj ženi koja je tjedan dana nakon potvrde preminula u Covid bolnici SKB-a Mostar. Nekoliko dana ranije prije pojave prvog slučaja, u ŽZH su zatvoreni svi objekti osim trgovima i ljekarni. Zavladala je panika među stanovništvom koje je u nekoliko dana skoro ispraznilo police trgovina.
Rijetko tko je izlazio vani, a svi su u strahu od nepoznatog virusa nosili maske i rukavice. U prvih par mjeseci vladao je strah ponajviše zbog nepoznate bolesti s obzirom da su se i medicinski djelatnici prvi put susreli s nečim ovakvim. Stanje na ljeto se značajno popravilo, no epidemiološka situacija ponovno je buknula u drugoj polovici kolovoza te u studenome 2020. kada su obarani lokalni i državni rekordi po broju novozaraženih i umrlih.
Situacija se početkom 2021. godine smirila, Županija Zapadnohercegovačka brojala je tek nekoliko slučajeva dnevno, no u ožujku nas je zahvatio treći val koji je ponovno oborio rekorde po broju novozaraženih. Za razliku od početka pandemije, danas su ljudi u ŽZH dosta opušteni i većina ne poštuje epidemiološke mjere, a rijetki nose zaštitne maske koje su obavezne u zatvorenim prostorima.
Godina pandemije koronavirusa u ŽZH može se ukratko opisati: Od opće panike do velike opuštenosti.
Kako je sve krenulo?
O protekloj godini korone u ŽZH, ali i u BiH, razgovarali smo s ravnateljicom Zavoda za javno zdravstvo ŽZH i članicom Stožera civilne zaštite ŽZH epidemiologinjom dr. Andreom Jurić.
Sve je počelo dolaskom kineskih turista u Neum koje je dočekala naša sugovornica.
Cijela priča započela je 26. siječnja 2020. godine. Tada sam bila epidemiolog u Federalnog zavoda za javno zdravstvo, kada me je ravnatelj Davor Pehar obavijestio da u Neum stiže autobus kineskih turista iz Wuhana. Otišla sam u Neum i opremila se toplomjerima i zaštitnom opremom te sam na granici zatekla autobus. Granični policajci dali su mi zaštitno odijelo jer ga ja nisam imala. Ovi turisti su izašli iz Wuhana par sata prije nego je u njemu stupio potpuni lockdown, a u Europu su sletjeli u Milano. Dočekala sam ih u u hotelu gdje sam ih pregledala, a djelatnicima sam dala naputke kako postupati u ovakvom slučaju. Jedna mlađa osoba je bila izolirana u sobi zbog povišene tjelesne temperature dok su ostalima podijeljene zaštitne maske i rukavice.
Bilo im je zabranjeno napuštanje hotela i šetnja po Neumu, a neki su to ipak uradili, iako je policija o svemu bila obaviještena da se radi o rizičnoj skupini. Sutradan je autobus krenuo u Sarajevo te smo ih Davor Pehar i ja pregledali na Graničnom prijelazu Doljani odakle su turisti nastavili u Sarajevo gdje su ih preuzele kolege. I tako je krenula ta priča… Nažalost, Europa nije imala mehanizme kako ih zaustaviti te su kineski turisti obišli desetak europskih metropola, priča na početku velikog intervjua za portal Jabuka.tv dr. Jurić.
Prvi slučaj uvezen iz Italije, buknuli klasteri
Ubrzo nakon toga registriran je prvi slučaj koronavirusa u Hercegovini kojeg smo uvezli iz Italije.
Iza toga je krenuo prvi val koji se paralelno poklopio s prvim slučajem iz Italije koji je uveo naš čovjek koji je putovao tamo, nažalost smrtno je stradao. Poslije su se pojavili dodatni slučajevi koji su mimo bolničkog protokola ušli u SKB Mostar i tako je krenula ta epidemija. Paralelno smo imali prve slučajeve u državi s prvim slučajevima u bolnici. Imali smo bolničku infekciju koja se posebno dalje istraživala i sanirala. Imali smo nepoznat virus i svi su nas ljudi tada slušali i surađivali kada je u pitanju držanja socijalne distance i nošenja zaštitnih maski te rukavica, kazuje naša sugovornica.
Nakon toga buknuo je Čitluk koji se pozicionirao kao broj jedan po broju zaraženih po glavi stanovnika u Federaciji BiH. Taj gradić je tada imao preko 90 zaraženih, a na prijedlog ministra zdravstva HNŽ-a, ravnatelj FZJZ Pehar poslao je epidemiologinju dr. Jurić da sanira infekciju u Čitluku.
Bila je to jedna nezavidna situacija. Imali smo velik broj oboljelih u samostanima gdje su svi bili zaraženi, imali smo i određen broj zaraženih u jednoj tvornici koja ipak nije morala prekidati rad. Uspjeli smo sanirati infekciju uz dobru podršku Doma zdravlja Čitluk te smo u 14 dana sanirali cijeli Čitluk koji sljedeća četiri tjedna nije imao oboljele od koronavirusa. Mi smo tada pored primarnih kontakata, na moju inicijativu, izolirali i sekundarne kontakte. To je ključ našeg uspjeha zašto smo uspješnu riješili epidemiju u Čitluku, objašnjava dr. Jurić za portal Jabuka.tv, tada još djelatnica Federalnog zavoda za javno zdravstvo.
Ljudi su se zamorili
Nakon toga se sprint utrka pretvorila u maraton. Andrea Jurić je ubrzo imenovana ravnateljicom Zavoda za javno zdravstvo Županije Zapadnohercegovačke gdje je i danas jedini epidemiolog.
Ljudi su se zamorili i u međuvremenu su shvatili, da kao po nekim njihovim kriterijima virus nije toliko smrtonosan, i nažalost dobili smo tu drugu situaciju da se ljudi ne pridržavaju mjera, da su se organizirali svatovi sa 600-700 ljudi u razdoblju kada je epidemija harala. Imali smo veliki broj klastera, a preko 80 posto slučajeva ljudi su se zaražavali po svatovima. Tada smo krenuli u ograničavanje i zabranjivanje svadbi te smo pojačali inspekcijske kontrole. Tu smo imali podijeljene rezultate jer su neki svadbeni saloni kažnjavani dok drugi nisu, imali smo problema s inspekcijom. Pokušali smo na razini Vlade ŽZH riješiti taj problem na razne načine, a u tom smo, više ili manje, uspjeli, rekla je dr. Jurić te nastavila:
Sada imamo ovaj treći nesretni val koji je uzrokovan infektioznijim virusom, odnosno britanskim sojem virusa, a također kod nas je zabilježen i južnoafrički soj koji je vrlo opasan. Sada imamo situaciju da veliki broj mlađih ljudi stradava što prije nije bilo slučaj. Prije je to bila, da kažem, bolest rezervirana za starije i one oštećenog imuniteta. Imamo situaciju gdje su se ljudi zamorili od mjera, gdje gospodarski sektor jako ispašta jer država nije u mogućnosti sanirati gubitke. Mi to sve razumijemo, ali isto tako nama su ljudski životi prioritet. Tu se suočavamo s velikim problemom nerazumijevanja od strane javnosti. Pitaju se ‘Zašto sada policijski sat?’. Pa toliko dugo smo bili bez policijskog sata dok je cijela država bila pod policijskim satom i raznim ograničenjima, a mi smo u zapadnoj Hercegovini bili bez ograničenja. Sve smo uspjeli dogurati to osmog ožujka kada se slavi Dan žena gdje se na više lokacija u Hercegovini održavale večere, skupovi i tombole, a na jednoj lokaciji smo imali čak 400 žena i to je sad apsolutno buknulo.
Sada imamo za cilj ovim policijskim satom do 31. ožujka osigurati čist prostor da iza razdoblja korizme i Uskrsa imamo čistu situaciju, da se svadbe u manjem broju mogu održavati, da se mogu vratiti sportske aktivnosti… i nama je u cilju da se i zbog kvalitete ljudskog života i psihološkog zdravlja ljudi što prije vratimo u neku normalu, tvrdi ravnateljica ZJZ ŽZH u razgovoru za portal Jabuka.tv.
Prilagodna na novo normalno
U proteklih par mjeseci u ŽZH smo, kao što smo već naveli, imali po nekoliko slučajeva dnevno, a skoro nikakvih mjera nije bilo. Ljudi su nastavili u istom ritmu, ali sada se situacija pogoršala. Zašto je to tako otkrila nam je naša sugovornica.
Virus cirkulira svojom dinamikom, ovisi o putovanju s obzirom da je dosta ljudi putovalo. A mi sve svoje slučajeve uvozimo pošto su naše granice propusne jer nemamo nikakav zahtjev prema putnicima poput negativnog PCR testa i slično. I kada tome dodate masovna okupljanja imate jako brzo širenje u zajednici. Bili smo prisiljeni uvesti policijski sat da bismo se vratili na one male brojeve. Koliko god se nama činilo da nije bilo mjera, bilo ih je. Kontrolirali smo masovna okupljanja, zabranili smo utakmice s gledateljima, pokušali smo svatove držati na nekim brojevima vani do 100, a unutra 75. Kad je bilo povoljno razdoblje onda smo te brojeve dizali sukladno situaciji. Moramo se prilagoditi na novo normalno, moramo dugoročno razmisliti o promjeni ponašanja, okrenuti se više prirodi, otvorenim prostorima, da naše obitelji ne izlaze u shopping centre subotom nego da izlaze po našoj Hercegovini koja obiluje prirodnim bogatstvima, smatra dr. Jurić.
Ima i drugih bolesti…
Zbog koronavirusa ispaštaju pacijenti koji boluju od drugih bolesti, a mnogi od straha ne žele otići kod liječnika na pregled dok većina i ne može s obzirom da je većina zdravstvenih ustanova obustavila hladni program dok neki jednostavno odbijaju pacijente. Zdravstveni sustav Županije Zapadnohercegovačke usred pandemije bio je pred pucanjem, no jedva je izdržao.
Još davno kada je Federalno ministarstvo zdravstva donijelo odluku o prelasku na hladni program, gostovali smo na jednoj televiziji akademik Đikić i ja te smo se složili da nije vrijeme za to. Nažalost, ljudi ispaštaju i zaista umiru od drugih bolesti. Iako će vlasti reći da svaki težak onkološki pacijent ima mogućnost liječenja, ali do svih tih pretraga se dolazi teško i ljudi se okreću privatnom sektoru, pune blagajne privatnim ordinacijama. Bila sam protiv prelaska na hladni program i danas to tvrdim. Borit ću se i govoriti da nije vrijeme za hladni pogon, ljudi ispaštaju, umiru od drugih oboljenja, ne mogu dobiti svoju terapiju i apsurdno je da npr. CT i ‘magnet’ idu raditi u privatne klinike, ali mi nismo u nadležnosti da se s time izborimo.
Druga stvar, ljudi umiru od drugih bolesti i umirat će i dalje. Što bude više oboljelih od Covida to će umirati više od drugih oboljenja, a neće moći na vrijeme doći na pregled. Situacija je jako teška, nedavno smo u Domu zdravlja Grude od sedam sati ujutro do podne imali čak 150 ljudi s povišenom tjelesnom temperaturom. Pa to je strašan pritisak na zdravstveni sustav. Ali to što smo do sada odoljeli, možemo samo zahvaliti nadljudskim naporima liječnika i medicinskih sestara u domovima zdravlja, a ne nikakvim aparatima ili strategijama. Ljudi se troše, oni imaju svoje obitelji, a brojni od njih već sada imaju PTSP uzrokovan koronom, i pitanje je do kad će to moći izdržati jer to nisu aparati već ljudi, priča dr. Jurić u razgovoru za portal Jabuka.tv.
Privatni život ispašta
Vjerojatno dosta ljudi nije ni znalo da u Županiji Zapadnohercegovačkoj postoji Zavod za javno zdravstvo do pandemije koronavirusa. Danas su ljudi iz ove institucije pak pod velikim povećalom i pritiskom. Zašto baš epidemiologija i kako ova situacija utječe na nju, prvi put je javno progovorila naša sugovornica.
Epidemiologiju sam osjetila kao poziv. Nisam htjela specijalizacije koje je nudila država poput kliničke medicine, ja sam sama sebi platila epidemiologiju. Nisam naišla na razumijevanje kolega, često su me pitali ‘Što će ti to?’ Imala sam jak afinitet prema tom pozivu, specijalizirala sam u Sarajevu i imala sam sreću da sam prošla dvogodišnju edukaciju koju mi je omogućila sadašnja dekanica Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Formalnog obrazovanja imam pet godina, a usko sam se specijalizirala za krizne situacije i evo nitko nije znao da ćemo se s tom kriznom situacijom susresti. Nažalost, dogodilo se sve ovo, ali ja sam bila spremna i život mi se promijenio iz temelja.
Iskreno, nemam više radnog vremena, nemam više vremena za obitelj, godinu i pol dana zbog korone nisam vidjela svoju užu obitelj iz Slovenije koji su tek nedavno došli prvi put ovamo. Nema radnog vremena, non-stop sam na dispoziciji, radni dan kreće od 7:00 sati i završava oko 23:00 sata, bez vikenda i bez odmora i to traje preko godinu dana. Imamo sastanke Kriznog stožera koji su dosta česti, komunikacija s medijima, implementacija novih mjera… Zavod nema epidemiologa osim mene, i sve je jednostavno palo na to da sam i ravnateljica, i epidemiolog, i PR stručnjak i članica Stožera, jednostavno to je nešto previše za jednog čovjeka. Ali nadam se da će to sve polučiti rezultate da ćemo napraviti neku promjenu, iskreno govori za portal Jabuka.tv ravnateljica ZJZ ŽZH dr. Andrea Jurić.
Poput stotina drugih ljudi, i naša sugovornica je, kako nam je otkrila, zbog koronavirusa izgubila bliske osobe.
Ja sam izgubila tetka koji je umro od posljedica korone, njegov sin je imao teški oblik. Majka od moje najbolje prijateljice je umrla na respiratoru. Svi ljudi koji su imali neki bliži kontakt s koronom shvaćaju zašto mi ovo radimo. Nemojmo se dovesti do toga da krenemo masovno obolijevati i da se dovedemo do toga da otvaramo izolatorije po našoj županiji i da kažem da iznosimo u vrećama ljudska tijela. Uozbiljite se! Znam da je svima dosta, ali nije vam sigurno više dosta nego meni. Ja svog sina nisam vidjela pola godine jer se bojao doći kod mene, živio je kod bake. Bojao se jer sam bila u autobusu sa zaraženim Kinezima, jer sam bila u Čitluku sa zaraženima itd. Tako da smo u ovome oštećeni svi mi. Naša namjera je krajnje ljudska da se zaštitimo, da smanjimo broj novih slučajeva, da i mi želimo normalno. Kriznom stožeru nije nimalo lako, susrećemo se s raznim prijetnjama i vrijeđanjem na internetu, priča dr. Jurić svoja iskustva za portal Jabuka.tv.
Izazovi Stožera
S obzirom da je ŽZH jedina u FBiH proglasila stanje nesreće, njezin Stožer ima pravo samostalno donositi sve odluke kada su u pitanju restriktivne mjere. Ipak, ovo tijelo je pod velikim kritikama javnosti zbog svojih poteza te su pred njima veliki izazovi, a dr. Jurić uvjerava da su i oni ljudi te da i članovi Stožera žele živjeti normalno.
Izazovi su nam implementacije restriktivnih mjera koje su uvijek dočekane na nož. Nismo mi nekakav ”Stožer-ljudožder”, baš naprotiv, mi smo ljudi koji brinu za vaše zdravlje, prosječan čovjek nije o tome dovoljno educiran koliko je korona opasna i pogubna za ljude. Uvijek vršimo procjenu rizika i kada vidimo da u određenim mjestima ima veći rizik od dobivanja korone, mi je nastojimo suzbiti. Policijskim satom pokušavamo izbjeći da ljudi ne idu u masovna okupljanja u disko klubove, kafiće i restorane. Želimo implementacijom tih mjera smanjiti stopu smrtnosti koja nam se opet povećava i broj novozaraženih. Najveći izazov nam je suradnja s ljudima koji moraju shvatiti da smo i mi ljudi, da i mi želimo živjeti normalno.
Jednostavno je ova implementacija mjera za veće dobro. Cijelo vrijeme smo bili otvoreni i poluotvoreni, nismo imali većih restrikcija, i sad smo očekivali veću suradnju populacije, a četrnaestodnevni policijski sat je odmah dočekan na nož. Mislim da je to krajnje nepotrebno i da nije realno ni racionalno. Ljudi moraju shvatiti da smo u ovome zajedno, da nema mi i oni, nego smo MI. I mi se želimo što prije vratiti u novu normalniju situaciju, da nam ne pati gospodarstvo, da ljudi psiho-fizički ne pate, ali treba nam pomoć da svi zajedno ovo prevladamo, apelira još jednom dr. Andrea Jurić.
Cjepiva i birokracija
Uz nerazumijevanje jednog dijela stanovništva, Zavod za javno zdravstvo bori se i s problemom nabavke cjepiva. Dok BiH još čeka plaćeno cjepivo iz programa COVAX, ZJZ ŽZH je pokušao preko veledrogerija nabaviti komercijalno rusko cjepivo, no sve je stopirala viša razina.
Zavod nije bio izravni nabavljač nego smo komercijalno cjepivo htjeli nabaviti preko veledrogerija. Federalnom ministarstvu zdravstva smo uputili dopis da smo stupili u kontakt s proizvođačem ruskog cjepiva Stupnik V koji nam je jamčio, nakon što sam ispred ZJZ uputila pismo namjere, isporuku 20.000 doza cjepiva koje je trebalo ići preko interventnog uvoza. Federalno ministarstvo nas je odbilo kazavši da intervetni uvoz nije u njihovoj ingerenciji, što je meni bilo smiješno. Jasno je definirano Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti da federalni ministar može odobriti interventni uvoz. Nakon toga nas je Federacija stopirala iako smo htjeli nabaviti komercijalno cjepivo za sve građane Federacije BiH, a ne samo za naše županije. Jer smo za deset dana imali oko 7.000 prijava, čak iz Hrvatske. Ministarstvo je inicijativu preuzelo na sebe, a u ovom slučaju cjepivo ne bi bilo komercijalno nego bi bilo besplatno.
Najavljena je tranša od pola milijuna Sputnika V, no ponovno je sve zaustavljeno zbog nekakvih problema s hladnim lancem i birokracijom. Da bi se prije dva tjedna federalni ministar očitovao da je moguća nabavka komercijalnog cjepiva, a veledrogerije su sada nezainteresirane jer je marža svega osam posto. One imaju veoma limitiranu zaradu, a uvoz cjepiva je tehnički vrlo zahtjevan tako da veledrogerije pomalo odustaju od toga svega. Mi smo do sada osuđeni na to što je Srbija donirala dvije tranše po pet tisuća AstraZenece, objašnjava dr. Jurić.
Masovno cijepljenje u ŽZH?
Iako je BiH još krajem prošle godine platila cjepiva preko mehanizma COVAX, ona još nisu stigla. No, tu se javlja puno veći problem.
Kada nam konačno stignu AstraZeneca i Pfizer cjepiva iz COVAX programa, mi nemamo plan imunizacije, ni okvirni ni detaljni, kao ni plan promocije imunizacije. Osjetit ćemo vjerojatno sve teškoće potrošnje cjepiva i cijepljenja. Farmaceutske tvrtke su izigrale COVAX program i prodale su cjepivo drugim zemljama, a ne onima iz COVAX programa. Ako su nekima i isporučili, to su bile simbolične količine. Nemamo nikakvih naznaka u ovom trenutku kada bi mogli dobiti cjepiva iz COVAX programa. Prvo se spominjalo da ćemo od Federacije BiH dobiti cjepiva u prosincu 2020. godine pa svaki mjesec su nam govorili da će doći idući mjesec, smatra naša sugovornica.
Kada će krenuti masovno cijepljenje u Županiji Zapadnohercegovačkoj još se ne zna, a uz nedostatak doza cjepiva, problem je i odbojnost stanovništva prema istom. Ne ohrabruje podatak da se u ovoj županiji protiv koronavirusa cijepio samo 31 zdravstveni djelatnik.
Iskreno, ne znam kada će doći ta cjepiva, nemam informaciju da će to biti uskoro. A i kada dođu susret ćemo se s time da se velik broj ljudi ne želi cijepiti, slušaju razne poruke iz neprovjerenih izvora. U zapadnoj Hercegovini smo cijepili svega 31 zdravstvenog djelatnika od 400 doza koje smo dobili, a ostalo je otišlo za staračke domove, objašnjava dr. Jurić za portal Jabuka.tv.
Županiji Zapadnohercegovačkoj prijeti da će postati jedna od tzv. džepova koronavirusa u Europi ako se dovoljan broj stanovništva ne cijepi. Samim time će biti otežana putovanja u inozemstvo, ali i dolazak na ovo područje.
Nema indicija da će virus biti ikad brzo iskorijenjen, ali će postojati neki tzv. džepovi u Europi i svijetu gdje će on biti češća pojava. Mi nismo sigurno dok se 80 posto opće populacije ne cijepi. Nama će se taj Covid javljati. Već sada sigurno možemo reći da će korona biti kronični problem. U tome se javljaju novi sojevi, a mi ćemo se morati prilagoditi i pronaći novo normalno. Morat ćemo prilagoditi svoje poslove, način poslovanja, pogotovo u ugostiteljstvu, a način putovanja ćemo morati elementarno promijeniti. Ako želimo putovati u europske zemlje mi ćemo morati imati potvrdu o cijepljenju ili potvrdu o preboljevanju korone koja vrijedi šest mjeseci ili pak potvrdu o prisustvu antitijela. Jer ako želimo putovati izvan naše zemlje nešto ćemo morati prikazati od toga, morat ćemo se prilagoditi, uvjerava nas epidemiologinja dr. Jurić dodavši da je cijepljenje druga najjača javno-zdravstvena mjera nakon kloriranja vode.
Ima li kraja?
Na početku pandemije koronavirusa svjetski stručnjaci su nas upozoravali da će sve ovo potrajati sigurno godinu dana. No, kada stvari stoje, mi smo u trećem valu, a pred nama je sigurno još godina dana intenzivne borbe s Covidom-19.
Kada bi se mogli vratiti na naše staro normalno, odgovor nam je pokušala dati dr. Jurić.
Svi modeli za sada govore da bi to moglo biti u sljedećoj godini. Naravno, to nije puno utješno za nas jer sad je tek treći mjesec, a ja spominjem sljedeću godinu. U ovoj godini nam ostaje jako teška borba privikavanja na novo normalno. I u sljedećoj godini će biti korone, ali svi modeli pokazuju da će to biti tzv. džepovi gdje će se ona javljati, da neće to biti ni približno ovaj broj. Moramo izgurati još ovu godinu. Ovo je do sada najjači udar, a kako godina bude odmicala očekujemo smiraj i da će valovi biti manji. Radujemo da će ovaj policijski sat i ove mjere omogućiti normalniji i relaksiraniji život. Ozbiljniju normalizaciju očekujemo tek pred kraj ove godine i početkom sljedeće. Molimo ljude za razumijevanje i suradnju i da pokažu empatiju prema zdravstvenom sektoru jer su ti ljudi heroji. Jednostavno – ovo moramo izgurati zajedno, zaključila je u razgovoru za portal Jabuka.tv ravnateljica Zavoda za javno zdravstvo ŽZH dr. Andrea Jurić.
Korona u brojkama
U proteklih godinu u Županiji Zapadnohercegovačkoj, prema službenim podacima koje je ZJZ ŽZH ustupio portalu Jabuka.tv, koronavirusom bilo je zaraženo 6.530 osoba, a preminulo je 139 osoba.
Od 23. ožujka do 25. svibnja 2020. godine ukupno je bilo 79 zaraženih osoba, a četiri su preminule. Od 25. svibnja do 25. lipnja 2020. godine nije registriran nijedan slučaj zaraze koronavirusom u ŽZH.
Zaključno s 31. prosinca 2020. godine u ŽZH je ukupno bilo 4.959 zaraženih, a preminulo je 97 osoba.
Od 1. siječnja 2021. godine zaključno s 23. ožujka u ŽZH je ukupno bila 1.571 zaražena osoba dok su preminule 42.
Upravo je današnje najnovije izvješće pokazalo da je u ŽZH opet oboren negativni rekord u pandemiji – u protekla 24 sata registrirano je čak 145 novozaraženih! Ukupno je aktivno 825 slučajeva.
