U nastavku suđenja braći Mamić i ostalima, u tzv. aferi Dinamo 2 bivši igrač Joško Jeličić danas je kazao da tijekom istrage na ispitivanju u Uskoku nije govorio istinu o uvjetima svoje financijske nagodbe s Dinamom jer je bio u strahu i plašio se moguće kaznene odgovornosti.
U iskazu na osječkom Županijskom sudu kazao je da mu je Dinamo, zbog neispunjavanja ugovornih obaveza, ostao dužan 844 tisuća eura, ali je, nakon neuspjelog prvostupanjskog suđenja pristao na nagodbu i isplatu 200 tisuća eura, što mu je u klupskim prostorijama “na ruke” isplatio Zdravko Mamić, čime je spor bio riješen, prenosi Hina.
“Pokazali su mi dokument koji me ostavio u šoku, nevjerici i strahu”
Na upite Uskoka ustvrdio je kako mu nitko iz Engleske nije ništa platio u dogovoru oko nagodbe, ali da mu je tijekom istrage Uskok pokazao dokument koji ga je “ostavio u šoku, nevjerici i strahu”, jer se “u preambuli spominjala neka tvrtka iz Londona”. Kaže da ga je uhvatio strah ne snosi li on, kao čovjek bez pravnog iskustva, nekakvu kaznenu odgovornost.
S obzirom da se njegov tadašnji odvjetnik Krešimir Ćurković tijekom svog iskaza na ovom suđenju pozvao na odvjetničku tajnu u dogovaranju nagodbe s Dinamom, na upit tužiteljstva može li nešto reći o tome Jeličić je kazao da ne želi nikome stvarati probleme pa niti nešto nametati svoje odvjetniku, ako on već o tome nije želio govoriti.
Ustvrdio je kako svoja potraživanja prema Dinamu nije prenio na treću osobu niti je za to ovlastio svog odvjetnika Ćurkovića pa mu je obrana predočila ugovor o cesiji, iz kojega proizlazi da je svoja potraživanja prema klubu prenio na englesku tvrtku Real Sports Managment, čiji je vlasnik, prema optužnici Uskoka, bio Mario Mamić,
Jeličić je ustvrdio kako se ne sjeća se da je ikada vidio ili potpisao ovaj dokument, kako dopušta da bi na dokumentu mogao biti njegov potpis, ali da ne zna kako je njegov odvjetnik Ćurković došao do takvog ugovora, jer tvrdi da s njim o tome nikada nije razgovarao.
Na zahtjev obrane Jeličiću je pročitan njegov iskaz iz istrage da su ga kontaktirale dvije osobe iz Engleske i pitale je li spreman prenijeti im svoja potraživanja prema Dinamu, nakon čega je kontaktirao Ćurkovića, koji je rekao da za to nema zapreka pa je pristao na tu ponudu.
Prema tom iskazu ponovo se sastao s te dvije osobe iz Engleske, potvrdio prepuštanje svojih potraživanja te otišao do njihovog automobila, gdje su mu dali novac, o čijem točnom iznosu nije želio govoriti, nakon čega je potpisao nekakvu potvrdu i o tome obavijestio odvjetnika Ćurkovića.
Jeličić je na suđenju ponovio kako je o nagodbi razgovarao sa Zdravkom Mamićem koji mu je isplatio 200 tisuća eura u gotovini, a da je iskaz u Uskoku, kada je pričao i “nekim Englezima i drugim pojedinostima”, rekao isključivo iz straha i pravnog neiskustva, jer se bojao kaznene odgovornosti.
“Nisam govorio istinu”
“Nikakvi Englezi nisu postojali, niti sam s njima pregovarao o potraživanjima, Ovi Englezi su isključivo plod moga straha od kaznene odgovornosti, jer sam u preambuli dokumenta vidio da se radi o nekoj tvrtki iz Engleske i to sam to rekao da zaštitim sebe”, rekao je na suđenju Jeličić.
Na upit odvjetnika Zdravka Mamića Filipa Glavaša znači li to da je u istrazi 2016. godine lagao Uskoku Jeličić je potvrdio kako tada “nije govorio istinu”.
Odvjetnik Glavaš uložio je primjedbu na Jeličićevi iskaz u dijelu kada je rekao da nije zaključio ugovor o cesiji o prijenosu potraživanja na tvrtku Real Sports Managment. Smatra da je Jeličićev današnji iskaz u suprotnosti s ranijima, ali i materijalnom dokumentacijom u spisu, iz čega proizlazi da je “njegov iskaz u tom dijelu neistinit, a i sam svjedok je priznao da je u istrazi neistinito iskazivao”.
Medić: NK Zagreb u transferima Mandžukića i Vrdoljaka nije imao posrednika ili menadžera
Predsjednik NK Zagreb Dražen Medić posvjedočio je kako je sa Zdravkom Mamićem dogovorio transfer igrača Maria Mandžukića i Ivice Vrdoljaka u Dinamo, po cijeni od 1,5 milijuna eura što je u cijelosti uplaćeno na račun NK Zagreba.
Navodi kako u tom transferu NK Zagreb nije imao posrednika ili menadžera, da ne zna je li ga imao Dinamo, a da osim Zdravka Mamića s njim nitko drugi iz Dinama nije kontaktirao ili sudjelovao o ovome transferu pa niti Mario Mamić.
Nakon što mu je Uskok predočio ugovor o transferu Mandžukića i Vrdoljaka u Dinamo, na kojem stoji iznos od dva milijuna eura Medić je ustvrdio kako, kad je iskazivao, nije bio siguran u iznos, jer je prošlo dosta vremena, ali je siguran da je cijeli iznos uplaćen na račun NK Zagreb.
Na upite tužiteljstva rekao je kako ne zna je li Dinamo u ovome transferu angažirao neku stranu tvrtku niti tko je zastupao igrače. Tvrdi kako mu nije poznata švicarska tvrtka Rasport Managment, čiji je vlasnik, prema optužnici Uskoka, bio Mario Mamić niti zna da bi Dinamo toj tvrtki isplatio 300 tisuća eura za usluge posredovanja u transferu.
Suđenje se nastavlja 21. listopada, ispitivanjem novih svjedoka.
U tzv. aferi Dinamo 2 za izvlačenje novca iz kluba u sklopu zločinačkog udruženja, uz Zdravka i Zorana Mamića, koji su u bijegu u BiH, i kojima se sudi u odsutnosti, optužnicom su obuhvaćeni Zdravkov sin Mario Mamić, bivši Dinamov direktor Damir Vrbanović, poduzetnici Sandro Stipančić i Igor Krota te menadžer Nikky Arthur Vuksan.
Uskok tereti Zdravka Mamića da je, od prosinca 2004. do prosinca 2015. godine, ostale okrivljenike organizirao u zločinačko udruženje te da su sklapanjem fiktivnih ugovora između Dinama i više stranih tvrtki te ispostavljanjem računa o plaćanju nepostojećih usluga za transfere igrača, koje je Dinamo plaćao, klub oštetili za više od 19 milijuna eura.
Tužiteljstvo tereti okrivljenike da su taj novac dijelili između sebe i koristili za svoje potrebe, a da je, uz navedeno, NK Dinamo neosnovano obvezan za plaćanje dodatnog iznosa od još 7,35 milijuna eura.
Potkraj listopada prošle godine okrivljenik Vuksan priznao je krivnju i nagodio se s Uskokom, pa je , temeljem sporazuma stranaka, osuđen na godinu dana zatvora, uvjetno na pet godina. Krivnju je, potkraj studenog, priznao i okrivljeni poduzetnik Igor Krota, koji je, nakon nagodbe s Uskokom, osuđen na devet mjeseci zatvora, što je zamijenjeno radom za opće dobro.
