Tamo u srcu Hercegovine, gdje sunce najljepše grije..kava se pije u svako doba dana.
“Dica se igraju vani sćukon” i svaka riječ osim fena završava sa n
Postoji jedan grad.
Tamo u srcu Hercegovine.
Gdje svatovi ispod 300 gostiju nisu svatovi nego obiteljsko okupljanje
Gdje se voze samo njemačka auta i voli njemačka nutella.
Gdje babe žive 90 godina i jedino se boje propuha.
Postoji jedan grad.
Tamo u srcu Hercegovine
Gdje žene “nisu stale od jutros”
Gdje miriše turska kava i rašćika
I sad već se skupljaju kutije od sladoleda i tegle za ajvar.
Postoji taj jedan grad.
Tvoj.
I vraćaš mu se uvijek
I kada si kilometrima daleko, mislima si u njemu.
Piješ kavu u čaršiji i komentiraš kako djeca brzo odrastaju i sve se mijenja osim strike preko puta Vive i njegovih sladoleda
Postoji taj jedan grad.
I on će uvijek biti tvoj.
Bio ti u njemu, čekao mirovinu ili ne.
Tvoje srce, ono plavo bijelo, što je pjevalo na Mokrom i dvorani ostaje u Njemu.
Postoji jedan grad.
Mio i ljubazan.
Srdačan i pošten.
Pravo seljački pošten.
Tako ga mater učila i Crkva.
On ti se nastani u venama i ne može iz tebe.
Postoji jedan grad
Najljepši na svijetu.
U njemu meni sve ima okus na toplinu i ljubav.
Bezbrižnost, djetinjstvo i mater
Na igru skrivača ljetnim noćima
I babinu pitu od jabuka
Postoji tamo …
U srcu Hercegovine..
