Razlika od izvješća iz studenoga 1994. godine, koje je Središnja američka obavještajna agencija (CIA) načinila o zaživljavanju FBiH, kao i odnosima Hrvata i Bošnjaka, te današnjega vremena, doslovno je u tome što su tadašnje zabrinutosti američke administracije i upozorenja hrvatske strane postale realnost.
Dokument “Muslimansko-hrvatska Federacija: Više od prekida vatre?” doslovno postavlja iste vrste dvojbi i zahtjeva bošnjačke strane, na što se sada više ne gleda kao na prijetnju, nego ju se doživljava kao realnost koju se tek benigno promatra. Čak i međunarodnoj zajednici koja ne reagira na novo realno.
U dijelu izvješća analitičar u CIA-i koji je koristio izjave lokalnih hrvatskih i bošnjačkih dužnosnika, ali i depeše američkog Veleposlanstva ističe kako su bosanski muslimani potpisali Washingtonske sporazume jer su smatrali da je Federacija sredstvo za izbjegavanje podjele koja je bila svojstvena ranijem Vance-Owenovom planu.
Ipak, istinski su zabrinuti za Ustav Federacije koji predviđa punu ravnopravnost i konsenzus u donošenju odluka s bh. Hrvatima, kojih je samo jedna trećina od njihova broja. Bošnjački čelnici žele zadržati onu vrstu muslimanske prevlasti koju trenutačno uživaju u institucijama Republike BiH i vrlo su kritični prema tome da bosanskohercegovački Hrvati zadržavaju svoju samoproglašenu Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu, prema posljednjim izvješćima Veleposlanstva, navodi se u dokumentu CIA-e.
Bošnjački čelnici smatraju da je Tuđman “problem”, dok bh. Hrvati i Hrvatska vjeruju da je Izetbegovićev primarni cilj očuvati vlastitu dominaciju i osigurati stalnu bošnjačku prevlast.
Potpora Federaciji BiH od građana ostaje ograničena, prema izvješću Veleposlanstva SAD-a, zbog povijesnih animoziteta i sjećanja na borbe koje su završile tek u veljači. Čak i uz međunarodnu pomoć, izgledi su minimalni za izgradnju Federacije odozdo prema gore u bliskom do srednjem roku, navodi izvješće CIA-e.
Dalje se navodi kako vlast u Sarajevu ne želi Hrvatima dati pozicije i pravo glasa objašnjavajući kako bi oni nakon toga mogli posve odustati od ratnih sukoba protiv srpske strane u BiH.
Mnogi (Hrvati) ne žele živjeti u državi u kojoj dominiraju muslimani, iz straha da će njihov hrvatski kulturni identitet biti poništen. Hrvati u Hercegovini i dalje vjeruju da je njihova budućnost vezana za hrvatsku domovinu, za što je zaslužan jak interes za “konfederaciju” Federacije BiH s Hrvatskom, ali ni jedno ni drugo Zagreb i Sarajevo ne vide kao visoki prioritet, navode analitičari.
U tom dokumentu otkriva se kako je hrvatski predsjednik bio prinuđen na takav ishod u BiH zbog sankcija čije je uvođenje prijetilo Hrvatskoj.
Hrvatski predsjednik Tuđman i dalje igra glavnu ulogu u FBiH. Pogurao je proces u proljeće kako bi izbjegao neizbježno uvođenje sankcija UN-a zbog vojne pomoći Hrvatske Hrvatima u BiH, navodi se u izvješću.
Objašnjava se kako je suradnja s bošnjačkom stranom u BiH pomogla proširiti ekonomske veze sa zapadnom Europom te s islamskim svijetom.
