Izbjeglice iz Ukrajine koje su utočište od rata pronašle u Međugorju, Novu godinu dočekat će u molitvi i daleko od svojih domova i obitelji. Njih oko 70 koliko ih trenutno tu boravi, svakodnevno mole za mir i prestanak rata u njihovoj zemlji. Nadaju se da će narednu Novu godinu dočekati u toplini svojih domova.
Zvona međugorske crkve zamijenila su zvuk svakodnevnog bombardiranja kojima je Sulomia do prije pet mjeseci bila izložena u svom rodnom gradu u Ukrajini. Usprkos svim nedaćama koje su zadesile njenu zemlju, osmijeh na njenom licu je uvijek prisutan zahvaljujući molitvi i miru koji je kaže ovdje pronašla. Boravak u Međugorju smatra misijom.
“U Međugorju sam pet mjeseci i osjećam se tako dobro jer sam u blagoslovljenom mjestu, Marija je sve vrijeme uz nas i moja duša je mirna. Trebamo više molitve, jer imamo mnogo čuda koja su se desila zahvaljujući molitvama, a to mojim zemljacima treba. Vrlo je važna misija nas koji smo u Međugorju”, kazala nam je Sulomia, izbjeglica iz Ukrajine.
Ova 27-godišnja djevojka je u Međugorje stigla sama, u Ukrajini je u strahu, mraku i bez struje ostala njena cijela obitelj. Nije, kaže, mogla ni zamisliti da će božićne i novogodišnje praznike dočekati u ovakvom stanju pa se nada da je to prvi i posljednji put.
“Nema struje zbog stalnog bombardiranja, jako je teško i psihički i fizički sve podnijeti, zato je molitva jedino što nam preostaje”, navela je Sulomia.
Kako bi njihov boravak u Međugorju protekao bez ikakvih briga, pobrinuli su se članovi Crvenog križa. Uz pomoć međunarodnih organizacija svakodnevno se trude izmamiti osmijeh na dječja lica, posebno kažu u ovo praznično vrijeme. Tako su i slikovnicom na ukrajinskom jeziku obradovali dječicu koja u Međugorju pohađaju online nastavu.
“Zahvaljujući UNICEF-u I UNHCR-u imamo najsuvremenije opremljenu školu u OŠ Bijakovići gdje djeca pohađaju online nastavu, uz to svi oni imaju svoje laptope, tako da u svakom momentu mogu pratiti nastavu. Što se tiče zdravstvene i druge skrbi mi smo tu 24 sata i dajemo psihosocijalnu podršku”, kazao je Andrija Stojić iz Crvenog križa Čitluk.
Njihove želje uglavnom su skromne, ne traže mnogo. Misli i molitve usmjerene su samo ka jednom, a kako bi ih barem na kratko opustili članovi Crvenog križa pobrinut će se da novogodišnju noć provedu u nešto veselijem ozračju.
“Pripremamo da zajedno dočekamo Novu godinu u nadi da će sljedeća svakom biti u svom domu”, dodao je Stojić.
Tome se nada i Sulomia. No, umjesto u druženju i slavlju, vrijeme će i u novogodišnjoj noći provesti u molitvi. Mjesta, kaže, veselju nema, ali željama ima uvijek:
“Mir za Ukrajinu, ali ne samo za Ukrajinu, nego za cijeli svijet”, poručila je Solumia.
Osim izbjeglica, ovih dana u Međugorju su boravili brojni hodočasnici iz Ukrajine, koji su pred kipom Kraljice Mira sa suzama u očima molili za spas svoje domovine.
