Ovih dana iz tiska je izašla šesta knjiga književnice Miljenke Koštro
pod naslovom Klasje duše (zbirka poezije). Nakladnik ove knjige je
Matica hrvatska u Čitluku, a sunakladnik je Matica hrvatska u Imotskom.
Recenzenti su Božena Pandža i Mato Nedić.
Iz recenzije:
Dozreli plodovi duše
Nakon objavljene tri
zbirke poezije, romana Biti Viktor, te zbirke kratkih priča Pogled u
nedogled, na domaćoj književnoj sceni pojavljuje se šesta knjiga, nova
zbirka poezije Miljenke Koštro, pod naslovom Klasje duše.
Kako i
sam naslov njezine zbirke slovi Klasje duše, poezija Miljenke Koštro
potvrđuje i te kako da pjesme proniču iz duše i ciljano hrane dušu
tragajući za izazovima. Autorica dijeli zbirku u nekoliko podskupina sa
zanimljivim naslovima, ne odstupajući od naslova zbirke jer i dok se
nalazi negdje „između vremena“ kako glasi naslov jednog dijela, njezina
duša je sveprisutna, dok ona, pod frazom „savršena- nesavršena“ ukazuje
na manjkovosti društvenih situacija, pa i vlastitih životnih, prolazeći
sanjivo kroz vrijeme, kroz godišnja doba. Klasje se nalazi u njezinim
rukama i mašti, te zrelo i vješto, a možda i najvještije do sada, što
ova zbirka pokazuje, upravlja svojim poetskim izričajem, te pored
kritike koja je ponekad usmjerena društvu nađe mjesta i za samokritiku.
Poetsko izražavanje Miljenke Koštro nije proza u stihovima nego jasno
upravljanje rimom i strofama koje ponekad izgledaju kao da su došle do
samoga kraja i najednom iznenade čitatelja kao da žele reći: „Poruku ti,
ipak nisam otkrila, zaviri malo dublje.“ Upravo u tomu se ogleda punina
i čar autoričine poezije koja želi poručiti da se razmisli i zaviri
malo iza stihova, iza napisanog, o smislu života, te postojanja uopće,
jer upravo njezina pjesma „Duši“ simbolično objašnjava da smo tek puki
prolaznici na životnoj stazi po kojoj vrludavo gazimo te nas ipak na
kraju čeka „Njegova odluka.“ Duhovni život i postojana duhovna razina
tjeraju autoricu na stalna razmišljanja o višem, krajnjem cilju koji je
više nego ikad prisutan u njezinoj poeziji. Trgaju se od njezinog pera
raznorazni stihovi i misli u potrazi za svojim pjesničkim okriljem, ali
se ona prepušta Njemu i od Njega traži posljednju riječ. I u tomu nije
samo ona, nego sva priroda koja je okružuje, kamen, jutro, žir, pa i
ptice i kako reče: „Gle na pamet mi pade, i krila i noge Bog tebi dade.“
Prof. Božena Pandža
Dosegnuti pjesmu
Kamo god čovjek pošao, on sa sobom nosi svoje breme – ne ono koje bi mu
natovarili drugi ljudi (toga se, ako je spretan, možda može riješiti),
nego ono koje je sraslo s njime, koje je dijelom njegovoga unutarnjeg
bića. Pjesnikovo je breme život sam, sa svim svojim ushićenjima i
razočaranjima; ono mu stoga ponekad ne da poletjeti u visine mašte,
pribija ga zemlji onda kada bi se htio vinuti u prozračna prostranstva
umjetnosti. A pjesnik ništa drugo, čini se, ne želi nego samo dosegnuti
pjesmu i proliti ju pred licima ljudi kako bi se umili u njezinoj
blagotvornosti i osvježili njezinom ljekovitošću, ne bi li zasjali novim
sjajem, obasjani spoznajom vječnosti. Jer, za čime drugim pjesnik
traga, ako ne za vječnošću, za neprolaznim iskrama radosti?! I
pjesnikinja Miljenka Košto uvijek se iznova upućuje u takva traganja. U
novoj je zbirci pjesama pod naslovom Klasje duše, ponudila je stihove
koji ponekad upozoravaju da svijet nije onakav kakav bi trebao biti,
ponekad oslikavaju stvarnost koja bi mogla biti ljepša, uvijek nastoje
začarati čitatelja kako bi se osjetio spokojnim i sretnim, ukotvljenim u
riječi, koja više, kada ju pročita, nije pjesnikinjina, koja je postala
njegovom. Kada to čitatelj uspije, naišao je na dobru pjesmu, vrijednu
divljenja, prepunu nadahnuća.
Poetski izričaj Miljenke Košto
nije opterećen brojnošću i raznolikošću stilskih sredstava, nije niti
zbijen u filozofske poetske građevine kroz koje bi trebalo lutati duhom
kako bi se došlo do izlaza, kako bi se razumjela poetska poruka.
Pjesnikinja je nadahnuta onim sitnicama koje čine svakodnevicu, koje su
sljubljene s njezinim životnim stazama, stoga u jednostavnosti svojega
pjeva pronalazi spas od izgubljenosti u vremenu koje jednostavnosti,
nažalost, više nije naklonjeno. Ponekad se u pjesmama ove autorice
susreću i takve misaone konstrukcije koje podsjećaju na dječju poeziju,
što se osobito uviđa u personifikaciji temeljnoga pjesničkog motiva, kao
primjerice u pjesmi U rukama jeseni. Basnovitim izrazom pjesnikinja
upozorava čitatelja na svevremene motive svoje poezije, na one društvene
probleme koji su svojstveni svim ljudima i na osobine koje su tipične
za pojedince u svakoj ljudskoj zajednici.
Prof. Mato Nedić
MILJENKA KOŠTRO, djevojački Knezović, rođena je 13. svibnja 1964. u
selu Broćanac u općini Posušje. Osnovnu školu pohađala je u Broćancu i
Vraniću, dok je opću gimnaziju 1983. godine završila u Posušju. Godine
2005. upisala je studij hrvatskog jezika i književnosti na Sveučilištu u
Mostaru, ali ga nije privela kraju. Majka je troje djece. Danas s
obitelji živi u Viru kod Posušja.
Iako je poeziju počela pisati još u osnovnoj školi, prvu zbirku pjesama
objavila je tek s 39 godina života. Piše pjesme za djecu i odrasle,
igrokaze i prozu. Od prosinca 2012., kao vanjski suradnik na Radiju
Herceg Bosne, priređuje emisiju Odabrane stranice, kroz koju promiče
književno stvaralaštvo, te kulturu pisanja i čitanja. Suradnica je u
emisiji Kad se smijah tad i bijah (Radio Split).
Radovi su joj objavljivani u časopisima: Osvit, Motrišta, Hrvatsko
slovo, Suvremena pitanja, Zvona, Hrvatska misao, Imotska krajina,
Svjetlo riječi, Podstranska revija, Hum, Katolički tjednik, Kvaka,
Diskurs, Virko i drugi. Stalna je suradnica dječjih listova Cvitak I
Cvrčak gdje objavljuje pjesme i kratke priče. Pjesme su joj objavljene i
u nekoliko zbornika, te na portalima. Sudionica je mnogih kulturnih
manifestacija. Organizatorica je mnogih književnih druženja u osnovnim
školama. Pjesme, kao i domoljubna poezija i priče pisane ikavicom su joj
nagrađivane. Piše i kritičke osvrte.
Članica je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Matice hrvatske i HKD Napredak Posušje.
Do sada je objavila pet knjiga:
Roman Biti Viktor (Imotska krajina, Imotski, DHKHB Mostar i HKD Napredak
Posušje 2016.) je njezino prvo prozno objavljeno književno djelo.
Zanimljivo je da je glavni lik romana gluhi Viktor Pelegrin
Objavljene zbirke pjesama:
- Cvjetnjak na kamenjaru, 2003.
- Miris vječne mladosti, Matica hrvatske Posušje, 2004.
- Čarolija svitanja, Matica hrvatska – Posušje i Imotska krajina, Imotski, 2008.
I peta knjiga; zbirka kratkih priča Pogled u nedogled, većinom
objavljenih u dječjemu časopisu Cvitak u izdanju DHKHB u Mostaru 2018..
Ova zbirka kratkih priča u Zagrebu je prilagođena za slijepe i
slabovidne osobe.
Klasje duše (poezija) je njezina šesta knjiga.
