Imotski je prvi grad u Hrvatskoj čiji je stožer donio nove, strože mjere zbog opasnosti od širenja zaraze koronavirusom. Prošlog tjedna u samo dva dana bilježio je 80 zaraženih, nakon čega se stanje polako počelo smirivati, ali virus i dalje kruži pa je u srijedu načelnik gradskog Stožera civilne zaštite dr. Ivica Čikeš objavio da je i on pozitivan.
Zanimalo nas je kako Imoćani žive pod novim režimom. U glavnoj gradskoj ulici nema mjesta za parkiranje. Kafići puni, ljudi ima u trgovinama, u pekarnicama, redovi su pred bankama. Ljudi čekaju disciplinirano, vani, s maskama. Pred brijačnicom i frizerom isti prizor. Unutra samo jedan, a petšest ih čeka pred vratima. Prvo poznato lice koje srećemo ono je Nediljka Babića Gangstera, najpoznatijeg bračnog savjetnika na našim prostorima. Zastajemo čestitati mu jer je dan prije jednoglasnom odlukom Skupštine Splitsko-dalmatinske županije dobio županijsku godišnju nagradu.
– Nisam ja mirovao ni u vrijeme kada smo zbog korone svi bili zaključani u svojim kućama. Telefonirao sam, kontaktirao preko interneta, osuvremenio sam se i ja pa sam napravio web-stranicu i, eto, čim je popustilo, počeli su sastanci i upoznavanja uživo i mogu vam reći da je neki dan sklopljen jedan brak, a bit će ih još. Mlada je Albanka. Evo baš mi se žali jedna klijentica da je momak kojeg sam joj poslao malo neodlučan i stidan. Ona bi htjela da on malo pokaže inicijative, a ja joj kažem: “On ti je takav zbog korone, pridržava se mjera o fizičkom razmaku!” – smije se Gangster, koji nikamo ne ide bez svoje fascikle s najakutnijim slučajevima. Sada bi rado oženio “neke naše” koji su inače u Njemačkoj, a sad su došli i htjeli bi, poput Matana, pronaći svoju Nušu u rodnom kraju. Prolazimo uz red kafića. Zabranjeno je posluživati u zatvorenom, terase su pune, stolovi razmaknuti i nema slobodnog mjesta.
– Pogledaj ti ovo. Po četiri-pet cura i same sjede za stolom. Muškog nigdje, ne daju im blizu. Lakše ti je u Imotskom naći jamca za kredit nego curu koja se hoće udati. Neće i neće. Biraju. Svaka bi zgodnog, obrazovanog i dobro potkoženog, a kada joj i takvog ponudiš, opet mu nađe manu – žali se Babić na probleme u svome poslu. Zbog izbirljivosti naših djevojaka, Nedo je u Hrvatskoj udao na desetke Ukrajinki, Bosanki, Filipinku, a sada su, kaže, hit Albanke. U kartoteci ima i jednu Kineskinju kojoj traži muža.
– Kada bude dolazila, Kineskinja mora imati čiste papire. Znači i negativan test na koronavirus! – provode se mjere i kod Gangstera. Dokumentarni film “Gangster te voli”, koji je Nebojša Slijepčević snimio o njegovu životu, osvajao je prije nekoliko godina nagrade na brojnim festivalima diljem svijeta pa mu se sada obraćaju potencijalni ženici i udavače iz svakog kutka zemaljske kugle. Reputaciju je stekao zbog 430 brakova koji su sklopljeni zahvaljujući njegovu posredovanju.
– Ljubav ne zna za granice, nacije ni vjere, a ne bi trebala znati ni za koronu. Evo, sada se otkazuju i odgađaju svadbe jer je na snazi zabrana okupljanja više od 50 ljudi. Pa zašto ih se mora okupiti 500 da bi se vjenčalo dvoje ljudi koji se vole?! Ne odgađajte vjenčanja, vjenčajte se tiho, s kumovima i najbližima, a veliku proslavu možete napraviti i dogodine – poručuje Gangster svim mladencima koji čekaju popuštanje mjera da bi izgovorili sudbonosno “da”. Pravi problemi zbog otkazivanja i odgode vjenčanja muče Antu Marija Topića, čija obitelj ima salu za svadbe.
– Ova je godina nikakva. Od Uskrsa sam bio rezerviran, ali sve su morali odgoditi za ovo ljeto pa je bilo rezervacija za svaki petak, subotu i nedjelju. Sada je opet nešto otkazano, nešto odgođeno – otkriva nam Topić. Ima najveću salu za vjenčanja u Imotskoj krajini.
– Pogledajte vi ovaj prostor, ova dvorana ima više od 800 kvadrata, plus ispred. Stolovi su odvojeni, imamo WC za jednu, drugi za drugu ekipu, za invalide. Ljudi se ne miješaju, konobari dolaze, dezinfekcija svuda… Sve sam uvjete ispunio, ali odluka je odluka i ja ću je poštovati. U sali nije ni bilo više od 150 ljudi kada je moglo biti i 300. Moram reći, ljudi se boje, neće da dolaze. Kažu mladenci: “Mi dijelimo pozivnice, ljudi vraćaju”. Oni koji su imali zakazano u travnju i svibnju sada već drugi put otkazuju. Ovu godinu možemo zaboraviti – zaključuje Topić, čija obitelj živi od tog posla, a zapošljava više od 10 ljudi. Nada se da će država i dalje biti korektna i isplatiti plaće zaposlenicima u svim tvrtkama kojima je zabranjen rad.
Kada on ne radi, dodaje, u problemima su stočari od kojih je kupovao janjce, a sada su to ovce jer ih nije imao tko kupiti, OPG-ovi, cvjećari, fotografi, vinari… – Čovjek od kojeg kupujem vino žali mi se da su mu bačve pune, a dolazi novo. Što ću, sve sam kupio i sada stoji kod mene u podrumu. Nema ga tko piti. Šteta je golema, ne samo meni, vjenčanja su nevjerojatan pogon. Za svaku se svadbu proda bar sto pari novih cipela! Ali što se može? Preživjeli smo mi i gore, Domovinski rat, preživjet ćemo i ovo! – poručuje Marijo Topić.
Sanja Lončar Ružić predsjednica je Sportske udruge Fitness centar Tempo, jedinog fitness centra u Imotskom. Zatvoren je. Strože epidemiološke mjere koje su donesene za Imotski nisu se ticale njezina poslovanja, ali dva dana kasnije Stožer Splitsko-dalmatinske županije donio je odluku o zatvaranju svih sportskih dvorana i fitness centara u županiji zbog pojave zaraze u nekim drugim, sto kilometara udaljenim centrima pa je i ona morala staviti ključ u bravu. Ogorčena je jer se cijelo vrijeme držala svih propisanih mjera pa i više od toga.
– Svim korisnicima mjerili smo temperaturu prije ulaska, dezinficirali smo sprave, održavao se razmak, provodili smo sve što se može, a dvorana je pod kamerama pa bi se u slučaju zaraze odmah moglo otkriti je li još netko ugrožen. Nikakvih incidenata kod nas nije bilo i zaista je nepravedno da se, ako se negdje dogodila pojava virusa, zabrani rad čitavoj djelatnosti. Tražimo isti tretman kakav imaju kafići i klubovi. Ako se u jednom otkrije zaraza, ne zatvaraju se svi! – kaže Sanja Lončar Ružić. Pisala je gradonačelniku i Stožeru i nada se promjeni odluke. Ni prije nije bilo puno ljudi, kaže, više ih je u kafićima. Iako je prijepodne gužva u Imotskom i nema slobodnih parkirališnih mjesta, tablice na automobilima uglavnom su imotske. Ima nešto zagrebačkih i njemačkih.
Gdje su turisti, nisu valjda svi otišli?, pitamo Luku Kolovrata, direktora Turističke zajednice.
– Sezona je do prije dva dana, kada je Njemačka stavila Splitsko-dalmatinsku županiju na crvenu listu, bila izvanredna. Rezultati u kolovozu približili su se prošlogodišnjima, a onda se stanje promijenilo. Krenuli smo u lipnju, kada smo imali 25-30% kao i cijela Hrvatska, srpanj je stanje znatno popravio, bili smo na oko 70%, a kolovoz je do 22. bio fantastičan, na više od 99% u odnosu na prošlu godinu, koja je bila rekordna. Bili smo među najboljima u cijeloj Hrvatskoj. Naravno, treba uzeti u obzir da su se povećali kapaciteti, otvorili su se neki novi objekti, i da je situacija bila normalna, mi bismo ostvarili oko 30% više nego 2019. U ovom trenutku, kada gledamo cijelu godinu do danas, mi smo na 73% dolazaka i 78% noćenja – iznosi nam podatke Kolovrat.
U prosjeku su u Imotskoj krajini imali oko 1100-1200 noćenja po danu i tako je trebalo ostati prema najavama do 5. rujna, no pogoršavanje stanja s pandemijom dovelo je do otkazivanja i odlazaka, najvećim dijelom Nijemaca, pa u ovom trenutku imaju oko 750 noćenja, što znači oko 400 gostiju manje. – Moram reći da su neki Nijemci otkazali, a oni su nama, otkako smo se pojavili kao destinacija, uvjerljivo na broju jedan, ali dosta ih je i došlo. Na drugom mjestu su nam Poljaci, njih i ove godine ima dosta, ali Englezi, Francuzi i Skandinavci došli su u znatno manjem broju. Njih su nadoknadili Austrijanci i Belgijci, a pojavili su se i Slovenci – doznajemo od Kolovrata. Imoćani su dosta uložili u kuće za odmor s bazenima po kojima su postali čuveni kao destinacija. Trenutačno ih je više od 300, a ukupno imaju 352 smještajna objekta. – Kuće za odmor s bazenom u ovoj epidemiološkoj situaciji pokazale su se iznimno poželjnima. Svaka od njih zapravo je izolirana od okoline, dolaze obitelji i zatvorena društva. Primijetili smo da se ponašanje gostiju ove godine jako promijenilo. Vrlo malo izlaze iz kuća koje su unajmili, nema ih u gradu, ne sjede u kafićima, ne jedu u restoranima, vrlo malo posjećuju vinarije i OPG-ove. Izvanpansionska potrošnja vrlo je mala u odnosu na prijašnje godine. Gosti odu u supermarket, povremeno zovu restorane za dostavu i to je sve. Došli su kod nas tražiti mir i izoliranost i dobili su ih – govori Kolovrat.
Iznajmljivači s kojima smo kontaktirali to nam potvrđuju i odbijaju ideju o fotografiranju njih, kuća ili gostiju. – Gosti žele privatnost. Znate kakvi su ljudi. Ne žele da se u njih upire prstom kad se vrate kući jer su bili u crvenoj zoni, iako mi nismo imali nijedan slučaj zaraze naših gostiju za koji znamo. Imamo spreman protokol ako se dogodi da neki gost ima simptome ili je pozitivan. Dobro je što Imotski ima svog epidemiologa, uzroci se mogu uzeti ovdje, što će neki Nijemci koji su ostali koristiti i testirati se prije povratka – kaže Kolovrat. Imoćani unatoč ovoj godini od turizma ne odustaju. Posljednjih godina povećavali su broj vila za iznajmljivanje za 30 godišnje i taj se trend nastavlja. Gradi se i dalje. U Imotskom se gradi i hotel, koji će im biti jedini, a imaju i kamp u Zagvozdu.
– Dominantne su nam kuće za odmor, ali jako je korisno ponuditi raznovrsnost smještajnih kapaciteta i svaka nas investicija veseli – govori Kolovrat. Suvenirnica “Paško” nedaleko od Modrog jezera gostima nudi autohtone proizvode. – Otvorili smo 1. srpnja i ovo malo sezone bilo je dobro, naravno, u odnosu na ono što smo očekivali. Međutim, virus je učinio svoje. Pridržavali smo se svih mjera, vidim da se i turisti pridržavaju, ali došli smo na crvenu listu i to se osjetilo, poprilično. Posljednjih nekoliko dana nije baš neka gužva – smije se Sanja Šušnjar. Od Dolores Dragović, koja naplaćuje ulaznice na Modrom jezeru, doznajemo da je do prije dva dana bilo turista koji su ih obilazili, ali više ih gotovo i nema.
– Dolazili su ljudi s obale, posebice kada pada kiša. Bilo je ljudi, iako se to ne može usporediti s prijašnjim godinama. Ali s obzirom na to da nismo očekivali ništa, i ovo je dobro. Poljaci i Nijemci su došli, a Hrvati standardno, kao i prije. Sezona nam je prijašnjih godina trajala do 1. listopada, a sada se već danas jako osjeti kraj. Produlji li se do 15. rujna, bit će dobro – ocjenjuje Dragović.
Davora Mušuru susrećemo s majkom u gradu. Primjećujemo da na ulici uopće nema starijih ljudi pa ih pitamo boje li se korone, s obzirom na to da je majka već u godinama. – Ne bojim se ja korone, bojim se ljudi, odnosno odluka koje se zbog nje donose. Bojim se da se sve ovo ne zloupotrijebi, a svijet je već ovakvih čuda vidio – kaže Mušura. Grad Imotski kampanjom “Pamet u glavu” nastoji potaknuti ljude na dodatnu odgovornost kako bi se širenje virusa u što kraćem roku suzbilo što je više moguće. – Sve ovo vrijeme komuniciramo s ljudima šaljući univerzalnu poruku “budimo odgovorni”, ali htjeli smo dati neki lokalni hashtag, nešto što će ljudi prihvatiti. Svakome je od nas, kada bismo izlazili iz kuće, majka govorila: “Pamet u glavu” – govori Mijo Zidar, zadužen za komunikaciju s javnošću Grada Imotskog. A da su uspjeli, svjedoči i nastavak slogana koji su Imoćani na društvenim mrežama, po kojima se širi, nadopunili s: “Pamet u glavu, a doli što uleti!”
– Ljudi se šale i to je dobro, cilj nam je bio te poruke, koje su svima pomalo dosadile, opet plasirati. Primijetio sam da “Pamet u glavu” puno ljudi dijeli na Facebooku, Instagramu, What’s upu, znači poruka je doprla do onih do kojih je trebala – kaže Zidar i napominje kako je najvažnije da se ljudi pridržavaju mjera. – Nećete vidjeti nikoga da sjedi unutar kafića ni da je bez maske u trgovini, pošti ili banci. Ljudi se uglavnom pridržavaju mjera, ne čujem da se itko buni. Živi se koliko-toliko normalno, priprema se početak školske godine. Zato vjerujem da će sve to dati rezultat i da će broj zaraženih početi padati – govori Zidar. Svi se mi tome nadamo.
