Je li moguće da će se švedski model epidemiološke obrane od pandemije na kraju iscrpljujućeg maratona pokazati uspješnijim od politike tvrdog lockdowna kakvu su primijenile mnoge europske zemlje?
Koliko god mnogi poricali značaj rasta okuženosti stanovništva, činjenica je da je ta okuženost bitna jer ipak može voditi prema usporavanju širenja zaraze.
Ako se prati razvoj epidemiološke situacije, može se primijetiti kako je u lipnju, nakon prvog vala, širenje zaraze u Švedskoj praktično stalo, a što se može vidjeti iz postotka pozitivnih Šveđana testiranih na antitijela. U tom trenutku procjenjivalo se kako je veliki udio stanovnika Švedske već stekao prirodni imunitet zahvaljujući visokom “tamnom broju” tj. puno višem broju okuženih od potvrđenog broja slučajeva.
Međutim, s današnjim spoznajama logičnija je hipoteza o visokom utjecaju sezonalnosti na širenje SARS-CoV-2 virusa tj. prije bismo mogli reći da je ljeto 2020., a ne okuženost, jako usporilo širenje zaraze u Švedskoj. U srpnju 2020. tako je postotak pozitivnih na antitijela bio samo 15 posto. Pri ovome treba voditi računa da nakon zaraze broj antitijela vremenom značajno pada. Tako se u kolovozu broj pozitivnih na antitijela u Švedskoj stabilizirao na još nižih 10 posto testiranih građana Švedske te je ostao na toj razini sve do listopada, a od tad je počeo rasti 1-2 postotna poena svaki tjedan. U drugom tjednu siječnja 2021. godine udio pozitivnih na antitijela u Švedskoj tako je dosegao oko 40 posto, što konačno ukazuje na vrlo visoku razinju okuženosti.
Graf ispod puno govori o trendu širenja zaraze u Švedskoj po udjelu pozitivnih kod testiranja na antitijela.
Valja obratiti pažnju kako u je u prvoj fazi pandemije broj pozitivnih na antitijela bio puno viši u odnosu na onaj koji bi dobili iz slučajnog uzorka, dok je u kasnijoj fazi ta razlika manja te se mora razmišljati o svojevrsnoj točki infleksije. Ono što je važno primijetiti u zadnjih nekoliko tjedana u Švedskoj je vrlo značajan pad broja hospitaliziranih, kao i udjela pozitivnih na PCR testovima. Drugim riječima, moguće je da je Švedska napokon na razini okuženosti koja će joj jamčiti značajno usporavanje zaraze te provođenje cijepljenja bez daljnjeg dramatičnog rasta broja smrti.
Do kraja drugog tjedna siječnja u Švedskoj je od covida umrlo nešto više od 10.000 ljudi. Ako uzmemo da je najmanje 40 posto Šveđana inficirano, to znači da je smrtnost oko 0,25 posto, tj. tek nešto viša nego globalna smrtnost (IFR – infection fatality rate) koju je izračunao profesor John Ioannidis. To je smrtnost niža nego u mnogim razvijenim europskim zemljama.
Pri ovome valja voditi računa da su do ovoga trenutka mnoge zemlje s dugim strogim epidemiološkim mjerama prošle puno gore nego Švedska. Veći broj mrtvih na milijun redom u EU imaju Belgija, Slovenija, Češka, Velika Britanija, Italija, Bugarska, Mađarska, Španjolska, Hrvatska i Francuska. Posebno je dramatično u Belgiji i Sloveniji, koje imaju oko 700 odnosno 600 smrti na milijun više nego Švedska. S druge strane, uspješna Austrija, gdje su jako dugo zaključani te imaju ekstremno stroge mjere, stigla je na 825 mrtvih na milijun i približava se Švedskoj.
Grafikon ispod govori kako Švedska upravo bilježi najveći pad broja slučajeva tjedan na tjedan. Švedska je prema zadnjem podatku tu na -30,4 posto, dok je Slovenija na -10,3 posto, a Belgija čak bilježi rast od +3,7 posto.
Kako će završiti epidemiološki maraton?
