Goražde je ponosno na svoje heroje koji su sinoć ne razmišljajući o vlastitom, spasili jedan ljudski život.
Boreći se s ledenim bukovima nabujale Drine, uz podršku policije, vatrogasaca i građana koji su pritekli u pomoć, mladi kajakaši Denis Rašidović i Ahmed Fazlić spasili su maloljetnu Goraždanku koja se bacila u Drinu s Baćanskog mosta. Svjesni rizika koji je i njih mogao koštati, Rašidović i Fazlić koji su u mraku nesreće bili svjetlost ljudske nade, kažu da bi ponovno uradili isto.
Prava drama odvijala se sinoć u gradu na Drini nakon što je maloljetna djevojka skočila s Baćanskog mosta u nabujalu rijeku, što je dežurnoj službi PS Goražde oko 21.40 sati prijavila nepoznata osoba.
U akciju spašavanja odmah se uključila policija, vatrogasci i građani, a uspješno je privedena kraju zahvaljujući goraždanskim kajakašima Denisu Rašidoviću i Ahmedu Fazliću koji su uspjeli pobijediti u sudbinskoj utrci s ledenim bukovima po kojima je i njihov klub dobio ime.
– Trebao sam na stanicu da neku robu preuzmem i kada sam stigao gore vozač autobusa mi govori da se u gradu nešto događa, policija je na sve strane. Ja znatiželjan dođem ovdje do gradskog mosta, vidim policajci trče, vriska. Pitam što se događa i kažu djevojka skočila. U jednom trenutku pitam je li živa, ako je da je pokušamo spasiti.
Kada sam krenuo prema klubu, sreo sam mog druga Ahmeda koji je također krenuo u tom trenutku ka istom cilju, i ne mogu vam opisati taj osjećaj da ne ideš sam. Klub je bio zaključan, nismo imali ključa, morali smo tu provaliti, ući u prostoriju koja nema svijetla, obukli smo što nam je bilo pri ruci, onako u džemperima, duksericama, imali smo prsluke, ušli smo u kajake i jedino što nam je bilo na pameti da je pokušamo stići.
Ona je već bila udaljena od nas oko kilometar i po i hvala Bogu, uz pomoć ljudi koji su išli obalom i svijetlili, dozivali je i upućivali i nas gdje se nalazi, uspjeli smo je stići – priča Denis Rašidović.
Svjestan rizika bio je i njegov kolega Ahmed Fazlić koji kaže nije imao dilemu da se odmah uključi.
– Sjedam u kajak i razmišljam, opasno je to, Drina je ogromna, ali onda kažem ma to je nečiji život, idemo. Vozim i negdje kod žutog mosta pitam gdje je i govore mi 500 metara, vozim i dalje, ali to je kao vječnost, ne znam ni odakle mi snaga, ne treniram već dvije godine. Prvi put kada sam joj prišao, tad sam je i spasio. Ona leži na leđima, raširenih ruku nogu i ne miče se, katastrofa.
Pomislio sam, mrtva je. Kako je dohvatio špic kajaka ona se trznula i vidio sam da je živa. Onda mi još više proradio adrenalin i nekako sam je na kajak naslonio, objasnio joj da me ne bi prevrnula. Hvala Bogu uspjeli smo je izvući, živa je i zdrava i to je najbitnije. Nijednog trenutka nismo razmišljali o vlastitim životima, tek sinoć kada se sve završilo, razmišljali smo kako je moglo biti – kaže Fazlić.
I dok se Goražde divi hrabrim mladićima, oni skromno ističu da im ovo nije prvi put da postupe na ovakav način jer su u sličnoj akciji sudjelovali i prilikom utapanja dvojice mladića u Sarajevu, kojim nažalost nije bilo spasa.
– Moj prijatelj Armin Mulić, vjerojatno svi znaju tu priču kada su se dvojica utopila u Miljacki, znao je da vozim kajak i pozvao me je, a ja sam pozvao Ahmeda i otišli smo. Na Romaniji je padao snijeg, temperature su bile ispod nule. Došli smo tamo, na Ilidži smo ušli u Bosnu i izašli smo kilometar – dva prije Visokog.
U deset sati smo ušli u vodu a izašli smo oko četiri – pola pet. Neki direktor pilane nam je izašao u susret, naložio nam vatru i pomogao. Sve smo pretražili, ali Arminovog brata nismo mogli naći jer je voda bila ogromna i konstatirali smo da on nije mogao proći, već da je zapeo na ulasku Miljacke u Bosnu i tu su ga i našli.
Dakle, radili smo ovakve stvari i prije, nije nam ovo prvi slučaj. Išli smo čistim razumom, ljudski onako, vjerojatno bi to svi uradili, ali to je do naroda kako će to ocijeniti. Uvijek pričaju i dobro i loše – ističe Rašidović.
I dok se nikada ne zna kada i kome pomoć kajakaša može zatrebati, Denisu i Ahmedu teško pada činjenica da nitko ne vodi računa o Kajakaškom klubu „Buk“ u kojem su i sami stasali.
– Vlasti su nas zaboravile, nema uvjeta. Kako jednom roditelju objasniti da se djeca oblače u neuvjetnim prostorijama, ni jedan neće dozvoliti. Ni meni moji nisu dali, ali sam vjerujte bježao kako bi vozio kajak jer neopisiv je osjećaj ljubavi prema tom sportu i ne bih volio da se to ugasi. Sutra da opet nekome zatreba naša pomoć mi bi opet isto uradili, bez razmišljanja – poručuju mladi Goraždani.
U Upravi policije MUP-a BPK Goražde potvrdili su da je djevojka (2004.) van životne opasnosti i da je otpuštena na kućno liječenje.
