Sedmoro ljudi otrovalo se gljivama sa tezge na pijaci u Šapcu koje je prodavala, sada uhićena, baka M. G. (72) iz Ćukovine.
Svi pacijenti imali su teže kliničke slike, a jedna žena stara 57 godina, preminula je u petak usljed trovanja na VMA.
Kupci u Šapcu otrovali su se najotrovnijim gljivama na svijetu, a njihovo ime je Zelene pupavke.
Ova vrsta je pretežno rasprostranjena na nižoj nadmorskoj visini, kraj listopadnog drveća ili borova. Može se pronaći širom Srbije. Izaziva najveći broj slučajeva trovanja koja se završavaju smrtnim ishodom.
Šešir joj je gladak, bez krpica i veoma promjenljive boje, od zelene preko žućkaste pa do smeđe, ali uvijek sa jačom ili slabijom primjesom zelene boje. Listići, drška, prsten i ovojnica su joj bijeli, ali drška često može imati zelene prelive.
Zelena pupavka je gljiva vrlo karakterističnog izgleda i bilo bi za očekivati da su slučajevi zamjene ove gljive sa nekom jestivom rijetki, ali nije ni izbliza tako.
Prilično veliki broj jestivih vrsta se nalazi na spisku njenih dvojnica. Veoma veliki broj ljudi se otruje zelenom pupavkom misleći da jede neke od zelenih zeka.
Osim boje, ta grupa gljiva nema ništa zajedničko sa bilo kojom pupavkom, ali se nesreće stalno događaju.
Trovanje pupavkom najčešće protiče kroz dvije faze. Poslije relativno dugog latentnog perioda bez simptoma, od 6 do 24 sata, nastupaju jake gastrointestinalne tegobe: muka, gađenje, povraćanje, grčevi u stomaku, profuzni, koleriformni, ponekad krvne dijareje, praćeni dehidracijom i kolapsom.
Ove tegobe traju 12 do 48 sata. U toj fazi počinje širenje otrova po organizmu, koncentracija amanitina u krvi opada i on biva “zarobljen” u enterohepatičkoj cirkulaciji. Otuda je jetra duže izložena visokoj koncentraciji otrova.
Nakon prividnog i privremenog oporavka, koji traje nekoliko sati, nastupa ponovno pogoršanje sa znacima oštećenja jetre, od asimptomatskog povišenja transaminaza do izražene jetrine insuficijencije sa koagulopatijom i komom.
U ovoj fazi može nastati i poremećaj funkcije bubrega, bilo zbog direktnog djelovanja amanitina na ćelije bubrega, bilo zbog razvoja hepatorenalnog sindroma.
Do smrti dolazi kod 10 do 50 odsto oboljelih, oko 5. dana bolesti. U slučaju preživljavanja, oporavak je spor i postupan.
Smrtonosna količina je oko 20 grama sirove gljive, a sušenje i termička obrada ne utiču na otrovnost. Za trovanje ovom gljivom nema protuotrova.
