Izrada glavnog projekta Jadransko-jonske autoceste, dionica Stolac – Počitelj koja povezuje koridor Vc od međuregionalnog čvora Počitelj do magistralne ceste M.17.3 Stolac – Neum (23,5 km), u tijeku je i završava u lipnju ove godine, potvrdili su iz JP Autoceste Federacije BiH. Prema riječima v. d. direktora JP Autoceste FBiH Denisa Lasića, u sklopu glavnog projekta izrađuju se elaborati eksproprijacije za potrebe njezina pokretanja, a suglasnosti i dozvole za izgradnju ishode se paralelno s izradom projektne dokumentacije, piše Večernji list BiH. Inače, prema ranije objavljenim podacima, ukupna dužina Jadransko-jonske autoceste kroz Bosnu i Hercegovinu iznosi 102,6 kilometara. Trasa ove autoceste, prema idejnom rješenju, počinje stacionažom 0+000 koja je definirana idejnim rješenjem međuregionalnog čvora Počitelj kojim se povezuje buduća trasa Jadransko-jonske autoceste s trasom autoceste na koridoru Vc, a završava na stacionaži 102 + 653, granica s Crnom Gorom, navodi se u studiji o utjecaju na okoliš dionice Stolac – međuregionalni čvor Počitelj.
Međuregionalni čvor Počitelj
Ukupna dužina dionice Stolac – regionalni čvor Počitelj je 23,5 km i projektirana je s dvama kolnicima, odvojena razdjelnim pojasom. Svaki kolnik ima dva prometna traka i jedan zaustavni trak. Projektirana širina asfalta je 10,50 m, gdje su širine voznog i pretjecajnog traka 3,75, a širina zaustavnog 2,50 m. Rubni trak uz razdjelni pojas širok je 0,50 m. Kako se navodi u dokumentu studije o utjecaju na okoliš dionice Stolac – međuregionalni čvor Počitelj, trasa ove prometnice prolazi vrhom kanjona rijeke Bregave uz naselja Šuškovo, Prenj, Opličići te na pogodnom mjestu prelazi rijeku Bregavu mostom Bregava. Dalje prolazi pored naselja Kruševo i Bjelojevići te završava na čvorištu Neum – Stolac u mjestu Udora sa stacionažom 23 + 900. Prilikom projektiranja tendencija je bila da se trasa polaže po zemljištu koje je u vlasništvu države, odnosno općine, a da se što manje uzurpira privatno zemljište. Također je važno napomenuti da su pri polaganju trase važna bila prostorna ograničenja koja su imala značajan utjecaj na trasiranje: arheološko nalazište Prenjska gradina, Tasina pećina te nekropola stećaka na Udori. Prvi dio trase prolazi kroz pretežito ravničarski teren, pa je i trasa ispruženija i s manjim nagibima nivelete. Drugi dio trase prolazi kroz brdovitiji teren, zbog čega su nagibi nivelete veći. Od stacionaže 8 + 400 do 8 + 930 predviđeno je obostrano odmorište. Na zahtjev Grada Stoca za dodatnim čvorom koji će predstavljati spoj autoceste sa Stocem predviđeno je čvorište Kruševo oko stacionaže 10 + 400. Dionica trase autoceste od km 12 + 500 do km 23 + 500 prolazi većinom nenaseljenim područjem, izuzev samog kraja dionice, gdje prije čvorišta Neum – Stolac zaobilazi nekoliko skupina stambenih i gospodarskih objekata. Na stacionaži 11 + 565.11 nalazi se čvorište Kruševo. Čvorište je tipa “truba” s podvožnjakom u samom čvoru. Na čvorištu se nalazi i bočno naplatno mjesto. Trasa autoceste završava čvorištem Neum -Stolac u kojem se omogućuje spoj autoceste na magistralnu cestu M17. Čvorište je tipa “truba” te je predviđena izvedba podvožnjaka u samom čvoru. Spoj na magistralnu cestu M17.3 Neum – Stolac omogućit će se izvedbom novog T-križanja ili spojiti na postojeće križanje u naselju Udora.
U sklopu izvedbe čvorišta predviđena je izgradnja cestarinskog prolaza i Centra za održavanje i kontrolu prometa. Sva križanja s postojećom prometnom mrežom riješena su kao denivelirana, a spojevi s autocestom mogući su samo u čvorištima. Tipovi čvorišta odabrani su primjereno prometno-tehničkim kriterijima za njihovo oblikovanje. Na dijelu trase autoceste nalazi se pet značajnih objekata, od čega tri vijadukta, jedan most i jedan tunel: vijadukt Nakovanj, vijadukt Šuškovo, vijadukt Miloševac, most Bregava i tunel Kruševo. Inače, ideja za gradnju ove prometnice nastala je još u prošlom stoljeću. Sedamdesetih godina 20. stoljeća UNDP iz Ženeve predložio je inicijativu i plan za poboljšanje mreže autocesta u Europi.
Deklaracija
U projekt je uključena i autocesta Baltičko more – Jadransko more (Baltic – Adriatic) s nazivom TEM. Na 3. Paneuropskoj konferenciji o prometu, koja predstavlja zemlje Europske unije i Međunarodne organizacije po pitanjima razvoja infrastrukture u Europi održanoj u Helsinkiju 1997. godine, usvojena je Helsinška deklaracija koja predviđa potrebu za još 10 dodatnih paneuropskih koridora, uključujući autoceste. Tom deklaracijom utvrđen je i usvojen pravac novih 10 transeuropskih koridora i njihovih ogranaka. Jadransko-jonski koridor nije tada našao svoje mjesto. Naknadno su pokretane inicijative, prije svega iz Republike Hrvatske, da se među paneuropske koridore uvrsti i Jadransko-jonski koridor koji povezuje Jadransko i Jonsko more kroz teritorijalni prostor Italije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Albanije i Grčke. Na konferenciji CEMT-a u Ljubljani ministri prometa zemalja kroz koje prolazi Jadransko-jonski koridor, i to Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i Albanije, potpisali su zajedničku izjavu o suradnji u programu Jadransko-jonskog prometnog koridora (AITC) i projektu Jadransko-jonske autoceste (AIH) 26. i 27. svibnja 2004. godine. U cestovnoj mreži R. Hrvatske to se odrazilo razlikovanjem jadranskog smjera kao ličko-dalmatinski smjer (autocesta Zagreb – Split – Dubrovnik) i jadransko-jonski cestovni smjer (Rupa – Rijeka – Gospić – Zadar – Split – Dubrovnik), koji se podudaraju u dužini od 440 km. Realizacijom projekta izgradnje autoceste na koridoru Vc, kroz svoj matični prostor, Bosna i Hercegovina se konačno uključuje u paneuropski sustav autocesta, kao jedan od najosmišljenijih regionalnih prometnih i razvojnih projekata u Europi, i to smjerom sjever – jug, koji omogućuje najkraću kopnenu vezu između središnje Europe i Baltika s Mediteranom. Vezom autoceste na koridoru Vc i buduće Jadransko-jonske autoceste osigurava se Bosni i Hercegovini najkraći prometni pravac prema zapadnoj Europi i Bliskom istoku, čime se osnažuju realne pretpostavke za integraciju Bosne i Hercegovine u makroregionalne sustave središnje Europe i europskog sjevera i regionalne asocijacije zemalja mediteranskog bazena. Realizacijom ovakvog koncepta makroprometnog sustava svi potencijali i resursi ovog područja, gospodarski, a posebno turistički i poljoprivredni, postaju konkurentniji i brže dostupni jadranskom zaleđu i tržištima središnje i sjeverne Europe i Mediterana. Jadransko-jonski koridor čini više vidova prometa: cestovni, pomorski, zračni i dijelom željeznički. Najznačajniji segment ovog prometnog koridora je Jadransko-jonska autocesta (JJAC): Trst – Rijeka – Split – Ploče – Trebinje/Dubrovnik – Podgorica i dalje kroz Crnu Goru prema Albaniji i Grčkoj.
