Papa Franjo imenovao je u četvrtak 12. rujna novim kotorskim biskupom fra Mladena Vukšića, dosadašnjeg župnika Župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Posušju u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji i definitora Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije.
Što se tiče Hercegovačke franjevačke provincije, imenovanjem fra Mladena Vukšića za biskupa prošlo je dugo razdoblje od posljednjeg biskupa člana ove provincije, fra Paškala Buconjića. Čak 114 godina od kada je Buconjić umro (1910. godine), a 143 godine od njegovog ređenja za biskupa (1881. godine).
Biskupsko ređenje je u Kotoru u subotu 23. studenoga. U dugom nizu zabilježenih kotorskih biskupa od čak 325. godine je i fra Mladen.
Fra Mladen je u župi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Posušju već 11 godina i tri mjeseca, a na Posuškom Gracu je služio 7 godina.
AUDIO: https://voca.ro/1fTEnLbKE3JP
RP: Sigurno je i Vas poziv pape Franje iznenadio. No, obaveza poslušnosti ipak ne dopušta odgovor NE… Gdje ste Vi doznali za tu vijest, kakvi su Vas osjećaji preplavili?
Fra Mladen: Obavijest da se javim apostolskom nunciju me je iznenadila. Bila je srijeda navečer. Dogovorili smo se da sastanak bude u Sarajevu. Kada mi je nuncij rekao da sam izabran za biskupa, jasno, bilo mi je veliko iznenađenje, jer rijetko se franjevci u našim krajevima imenuju za biskupe. Nisam se borio, nisam ni tražio, ponuda je došla i teško je reći ne kada vas netko prepoznaje i traži od vas da preuzmete određenu službu. Jasno, osjećaji su ti koji preplave čovjeka i iznenađenja i zbunjenosti i prestrašenosti, jer uza svu čast treba vidjeti o obaveze i dužnosti koje nosi sa sobom ta služba. Tu čovjek ostane iznenađen i preplašen hoće li to moći izvršiti i na koji način. No, predajem se u Božje ruke i uzdam se u Božju pomoć da službu koja mi je povjerena obavljam na najbolji mogući način.
RP: Kakve su reakcije do Vas stizale? Rekli ste mi još ranije da ste dobili bezbroj poziva i poruka… U razgovoru s mnogim župljanima najčešće bi kazali „drago nam je zbog fra Mladena, ali žao zbog naše župe“. To je bila naša povratna informacija.
Fra Mladen: Reakcije su bile takve da su svi bili iznenađeni. Nitko to nije očekivao, ali vidim da su uglavnom ljudi sretni jer je netko iz njihove sredine i netko koga poznaju postao biskup. Reakcije župljana su me također iznenadile, bile su redom pozitivne. Moramo također biti svjesni da me je vjerojatno čekalo iduće godine i premještanje iz župe kada su na rasporedu redovite promjene. To bi onda bilo punih 12 godina da sam u Posušju, sada je 11 godina i tri mjeseca. Bogu hvala, život nije sa mnom započeo, vjera nije sa mnom započela, neće ni završiti. Tu je novi župnik i ostali fratri i oni nastavljaju dalje.
RP: Također u razgovoru sa župljanima često bi bilo pitanje: kako uopće dolazi do ovakvog imenovanja?
Fra Mladen: Kad se biskupska stolica isprazni, traži se novi biskup. To je zadaća apostolskog nuncija u državi. Apostolski nuncij osim što se brine za Bosnu i Hercegovinu, povjerena mu je zadaća i za Crnu Goru. On prikuplja informacije tko bi mogao biti novi biskup. Taj izvor od koga on traži kandidate je različit: na prvom mjestu su biskupi, predhodni biskup, okolni i ostali biskupi, tu su i svećenici, dekani, provincijali, civili,… Nuncij radi jedno istraživanje tko bi mogao biti i jasno, imena su različita. Onda se suzi broj na određeni broj imena. Onda se pak rade izvidi. To znači pod tajno se radi tako da se pošalju pitanja o određenom kandidatu gdje je svaki onaj koji se pita je dužan čuvati tajnu. Nakon toga se radi daljnja selekcija, pručavaju se kandidati, njegove kvalitete i sposobnosti. Kad se suzi izbor, onda se radi dodatno istraživanje i dođe se do tri kandidata koja idu na kongregaciju za biskupe, a pošto Crna Gora spada pod državno tajništvo, dakle direktno pod Vatikan, onda državno tajništvo također preuzima brigu i radi analizu svih kandidata i rangira prva tri. Državno tajništvo to onda nosi svetom ocu papi koji bira kandidata. Ne mora značiti da će biti onaj tko je prvi rangiran, papa tu slobodno odlučuje i izabire konkretnog biskupa za konkretnu biskupiju.
RP: Kako osobno doživljavate ulogu, zadaću i poziv biskupa?
Fra Mladen: Biti biskup nije samo čast. Biti biskup je i jedna velika odgovornost. Odgovoran si za vjeski život određenog područja, određenog dijela crkve. Odgovornost je za cjeloukupni vjernički život i za svoje suradnike, od svećenika, redovnika i redovnica do Božjeg naroda. Tu treba biskup imati sluha za svaku kategoriju ljudi i vjernika koji su na njegovom području. Treba dobro promišljati donoseći odluke, usmjeravajući crkvu i u svemu tome biti u skladu s Crkvom i svetim ocem, biti svjestan svoje odgovornosti i uz Božju pomoć djelovati.
RP: U Posušju ste prilično dugo, kako ovdje baš u Posušju, tako ne smijemo zaboraviti ni službu na Posuškom Gracu. Kako bi opisali ovaj naš vjernički svijet/narod? Kako vidite vjerničku situaciju ovdje kod nas?
Fra Mladen: U Gracu sam bio sedam godina, a ovdje u Posušju 11 godina i tri mjeseca. Dakle, moj boravak u Posušju je punoljetan. Što se tiče naroda ovdje, ja sam se lijepo uklopio s narodom, živim tu i osjećam se kao dio ovoga naroda. I da budem iskren jer sam iz Ljubuškog, ovdje posuška općina je puno bolja – i kao ljudi i kao kršćani. To iskreno kažem, jer postotak dolaska na svetu misu je bio na Gracu preko 55 posto, a ovdje u Posušju preko 45 posto. To je iznad svih prosjeka i Bogu hvala da je to tako. Nailazio sam na pobožne vjernike i mlađe i starije koji su odani i Bogu i Crkvi. To mi je jako drago, Zajedno sa svojim suradnicima tu u Posušju smo se trudili da tako ostane i da se poboljša, da shvatimo što nam Bog nudi, koje milosti, koje darove, a to je vječni život, te da s time računamo i prihvatimo.
RP: Spomenili ste dobre strane kao naprimjer broj vjernika nedjeljom u crkvi… Ima li još dobrih, kvalitetnih, pravovjernih duhovnosti?
Fra Mladen: Bogu hvala da ljudi dolaze na svete mise i primaju svete sakramente. To je odraz njihove vjere i na tom smo Bogu zahvalni. Tu smo se trudili da ta razina ostane i da bude još bolja. Što se tiče duhovnosti, kroz proteklo vrijeme gledali smo njegovati baš duhovnost i to ne samo pravovjernu nego i nakvalitetniju i najplodonosniju duhovnost. Tu smo uveli svakim radnim danom prije večernje mise molitvu krunice koja je najbolja molitva. Mnogi pitaju koja je molitva najbolja. Odgovor je Gospina krunica. Gdje god se Gospa ukazala, uvijek je bila s krunicom u ruci i poticala je na molitvu krunice. Isto tako drago mi je da se tradicionalne pobožnosti posjećene, kao naprimjer Put križa kada je kripta uvijek prepuna. Gledamo zadržati te stare pučke pobožnosti koje su kvalitetne. Danas nažalost ima puno površnih pobožnosti, puno vjernika koji lutaju od jedne pobožnosti drugoj, od jednog crkvenog pokreta do drugog. Često tu ima i duhovnih šarlatana koji zavode narod i ne vode pravim putem.
RP: No, sigurno ima i nešto što Vam kao svećeniku pomalo možda smeta, možda čudi, možda ljuti… Što bi to bilo?
Fra Mladen: Govorimo o lijepim stranama i hvala Bogu da ih ima. Ima ih još puno i mnoge nisam ni rekao. Međutim, ima i onih negativnih strana i stvarosti koje su nažalost prisutne. Prije svega psovka, bogopsovka i psovka svetinja koja se nažalost čuje u svim generacijama – od djece do starijih. To je ono što me možda najviše zaboli i kao svećenika i kao čovjeka – gdje ljudi vrijeđaju Boga koji im donosi dobro, koji im želi vječno spasenje, vječnu sreću. Isto tako, smeta me malo ta vjerska prevrtljivost, odnosno prevrtljivost u duhovnostima u crkvenim pokretima gdje mnogi žele ići duhovnim putem. Međutim često zalutaju i vrte se u krug. Žele probati sve vrste duhovnosti koje Crkva nudi, a to je nemoguće. Ljudi lutaju od jedne do druge i onda nema duhovnog napretka. Uvijek naglašavam, važno je izabrati jednu vrstu duhovnosti, jedam put kojim treba ići i pri tome paziti tko su voditelji tih skupina, tko su ljudi koji vode druge u određenoj duhovnosti. Jedan primjer: vođenje Igrancijskih duhovnih vježbi koje vode civili koji nisu pripravni, ni duhovno, ni pedagoški, ni psihološki. Ljudima onda tovare terete koji nemaju nikakve veze s Isusovim naukom i s Crkvom. Smatram da njih mogu voditi samo svećenici isusovci. Sve drugo je zavođenje, lutanje, odlaženje na krivi put.
RP: Jedan od velikih projekata baš tu u Posušju je i izgradnja crkve… Ona se bliži svome kraju… Čini mi se da ste jednom prilikom spomenuli i da bi to moglo biti na proljeće iduće godine?
Fra Mladen: Plan je da se crkva može posvetiti i blagosloviti u proljeće iduće godine. Ono što je preostalo su vrata, klupe, razglas i nešto namještaja. U jednom laganom ritmu, to se može sve završiti kroz ovo vrijeme koje je pred nama. Crkva je početa 1996. godine s pokojnim fra Marinkom Lekom. Nastavio je pokojni fra Milan Lončar. Ja sam ovdje došao kada se radilo pročelje crkve, unutra je bio gol beton, zvonici također,… Trebalo je puno toga osmisliti i hvala Bogu ide dobrim putem. Ovo što je urađeno vidim da su ljudi zadovoljni, da je struka zadovoljna. Svi koji dođu sa strane ostanu iznenađeni ljepotom nove crkve. Kroz taj rad gledao sam se uvijek okružiti pametnijim ljudima od sebe, stručnjacima s određenog područja. Tako da je za liturgiju bio fra Ante Crnčević, profesor na KBF u Zagrebu koji je sada na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. On je riješio liturgijski dio i zbilja je to pedantno i temeljito izveo. Što se tiče umjetnosti, tu mi je bio pri ruci gosp. Milan Bešlić, likovni kritičar iz Zagreba, porijeklom od Sinja. On je pomogao razlikovati važno od nevažnoga te što je potrebno ovoj novoj crkvi. Tu smo uzeli vrsne umjetnike, od Ante Jurkića kipara koji je radio kiparske poslove kao što je kip svetoga Ante i Gospe, te idejno rješenje za oltar i svetohranište i kristionicu. Vatroslav Kuliš, akademski slikar je radio na tri mozaika koja krase našu crkvu.
RP: Vratit ćemo se na događaj koji nas čeka. Odlazite u Zaljev svetaca – Boku kotorsku… Koliko ste uspjeli u ovim danima u kojima je pripremno i Vaše biskupsko ređenje upoznati situaciju u Kotorskoj biskupiji i kakvi su dojmovi?
Fra Mladen: Površno i vrlo malo sam upozano kotorsku biskupiju. Ali bit će vremena, ako Bog da kada će se upoznati i biskupija i svećenika koji djeluju u biskupiji, a njih je 13 kao i umirovljeni biskup mons. Ilija Janjić, a onda s vremenom upoznavati i vjernike koji žive dolje. To je kao što ste i rekli Zaljev svetaca gdje se ima gdje i od koga učiti. Svi ti sveci potiču i vjernike i svećenike i biskupa na jedan bolji život. Ja se nadam da ćemo mi svi slijediti njihov primjer i u ovom prostoru i vremenu biti ljudi i kršćani.
RP: Studij Teologije u Makarskoj, u Bologni. Za svećenika ste zaređeni 26. srpnja 1992. u Čitluku. Služba na Humcu, odlazak u Rim gdje ste magistrirali na Papinskom sveučilištu Salesiana iz područja Pastorala mladih i katehetike, odgojitelj bogoslova u Zagrebu, gvardijan i župnik Župe svetog Vlaha u Slanom, župnik u Posuškom Gracu, na Kočerinu, pa u Posušju, pokretanje pokreta franjevačke mladeži Frame i u BiH i u Hrvatskoj – ukratko je Vaš životopis. Što od tog svećeničkog iskustva možete prenijeti na ovaj biskupski poziv na koji ste odgovorili?
Fra Mladen: Ulazim u 33. godinu svećeništva, a u 40. godinu franjevaštva. To su sigurno godine koje je trebalo proživjeti. Bilo je puno lijepih trenutaka, teških u počecima jer su to bile godine kada je počeo rat. Slaveći svetu misu dolje na Žabaru, na Hardomilju, Zvirićima na Bijači čuju se granate koje padaju tamo preko Neretve kod Stoca, bilo je teško, ali uz Božju pomoć ide se dalje. U posebnom sjećanju mi je osnivanje Frame 1992. godine na Humcu u Ljubuškom. To je bila jedna nova stranica u mom životu i u pastoralu koja je hvala Bogu ostavila trag i u Hercegovini i u Hrvatskoj, gdje iz Frame dolaze mnoga duhovna zvanja i sigurno je taj pokret dao dosta dobra Crkvi i u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj. Život jasno nosi na puno strana, susretneš puno ljudi i naučiš puno običaja, novih situacija od Dubrovnika do Zagreba, pa do povratka u Hercegovinu. Župa Posuški Gradac je bila župa s određenim problemima, to se hvala Bogu riješilo. Baš na Gracu je krenuo jedan projekt, a to je Festival religiozne drame. S mladim framašima s Graca se krenulo u izvođenje predstava i Bogu hvala da je to zaživjelo. Festival traje već 16 godina. Dolazeći na Kočerin i Posušje gledali smo to razvijati. Jasno, svaka župa ima svoje specifičnosti i obilježja koja obogate čovjeka i to će sve sigurno pomoći i u Kotoru i u kotorskoj biskupiji. Određene stvari primjenim i potaknem. Opet, nova situacija, nova biskupija otvorit će nove puteve i nove izazove. Uz Božju pomoć ću i tamo gledati nastaviti ono što je dobro i gledati ići naprijed u svakom pogledu.
RP: Vaše biskupsko geslo također je već poznato…
Fra Mladen: „Ostani vjeran.“ Citat je uzet iz knjige Otkrivenja gdje anđeo piše Ivanu da napiše poslanicu u Smirni kršćanima koji su progonjeni, kojima je teško da ostanu vjerni Bogu i tko ostane vjeran Bogu bit će nagrađen vjencem vječnoga života, vječnom radošću, vječnom srećom. I to je ono što me je vodilo uvijek kroz život i jedina želja je bila i bit će ući u Božje kraljevstvo i spasiti dušu, te na taj način ići kroz život. To me je potaklo na ovo geslo. S druge strane, to geslo je i poziv svakom vjerniku da ostane vjeran Bogu, sakramentima, Crkvi, onome što smo odabrali i da budemo uvjereni da nigdje ne možemo postići ni dobiti ono što nam Bog nudi, a to je vječnost. Sve drugo je prolazno, a vječnost ostaje.
RP: Za kraj ovog našeg razgovora, na početku Vaše biskupske službe, što biste poručili vjernicima koje ostavljate ovdje u Hercegovini?
Fra Mladen: Ostanite vjerni Bogu, ostanite vjerni Crkvi. Tu nek’ vam bude primjer sveti Franjo. I u njegovo vrijeme Crkva je imala mnoštvo problema, mnoštvo negativnih stvari, mnoštvo negativnih primjera, ali sveti Franjo to nije želio kritizirati nego je svojim životom želio što je Kristovo Evanđelje, kako ga živjeti i uspio je privući mnoštvo ljudi. Zato ostanimo vjerni Crkvi, zadržimo ono što je dobro. Posebna poruka obiteljima je – molite Boga zajedno. Ne mora biti puno, ali važno je da se moli zajedno. Izmolite Gospin pozdrav. Time pokazujete da želite da vas Bog prati. Ondje gdje se moli, ništa ne propada; ni pojedinac, ni obitelj, ni narod, ni Crkva, ni narod, ni društvo,…
Radioposusje.ba
