U propovijedi u Međugorju fra Mario Knezović je progovorio čovjeku današnjega vremena.
Prorok Izaija jasno kaže što je dužnost propovjednika i proroka: „Viči iz sveg grla, ne suspreži se! Glas svoj poput roga podigni. Objavi mom narodu njegove zločine, domu Jakovljevu grijehe njegove“.
To su važne riječi u vremenu kad se svim silama Božje pastire i Crkvu želi svesti na govore koji će odisati društvenom korektnošću i metodom nezamjeranja.
Cijeli ljudski rod se nalazi na raskrsnici između šutnje i govora; između blagosti i srdžbe; milosrđa i opomene. Govor je izgubio na cijeni, a s druge strane na sve se načine pokušava ljude privesti pokornosti, ograničiti slobodu izražavanja. Crkvu se stavlja u okove u kojima bi trebala izgovarati sadržaje koji će poput manipulativnih medija prikupljati svoje simpatizere i prodavati im svoj proizvod bez potrebe za mukom i odricanjem. Kao da smo zaboravili da Isus ne nudi lagodu, nego nudi spasenje po križu.
Prorok Izaija napominje kako je Bog tu da kida okove jarmene, kida nepravdu, pušta na slobodu potlačene. Svijet je pod jarmom straha i privedene je pokornosti slušajući servirane laži i pamflete iz centara moći. Čovjek se toliko pogubio da troši novac na ono što kruh nije. Kako ne zamijetiti da se okolo otvaraju saloni za šišanje i uljepšavanje pasa dok u tom gradu ljudi ostaju bez posla, kuće su u potresu porušene, ljudi u nametnutim metodama straha ne smiju raditi.
Kako ne zazirati nad činjenicom da u Sisu, Petrinji i cijeloj Banovini ljudi žive u kontejnerima, a u gradovima niču trgovački „Pat“ lanci za potrebe životinja? Naravno, potrebni su nam psi, mačke i vukovi i treba ih paziti. No, zar oni mogu zamijeniti ljude? U takvom okruženju nametnutoga jarma pristup Isusu je ograničen. Evanđelist Matej piše da ne mogu svatovi postiti dok je „Zaručnik“ s njima. Nama se danas krade „Zaručnika“ Isusa i nudi nam se bog sile i moći. S toga raskinimo okove i skinimo jarmove. Poput proroka vičimo i nemojmo se susprezati iznositi Istinu i pravdu, poručio je u propovijedi fra Mario Knezović.
Propovijed možete čuti ovdje:
Prorok Izaija napominje kako je Bog tu da kida okove jarmene, kida nepravdu, pušta na slobodu potlačene. Svijet je pod jarmom straha i privedene je pokornosti slušajući servirane laži i pamflete iz centara moći. Čovjek se toliko pogubio da troši novac na ono što kruh nije. Kako ne zamijetiti da se okolo otvaraju saloni za šišanje i uljepšavanje pasa dok u tom gradu ljudi ostaju bez posla, kuće su u potresu porušene, ljudi u nametnutim metodama straha ne smiju raditi.
Kako ne zazirati nad činjenicom da u Sisu, Petrinji i cijeloj Banovini ljudi žive u kontejnerima, a u gradovima niču trgovački „Pat“ lanci za potrebe životinja? Naravno, potrebni su nam psi, mačke i vukovi i treba ih paziti. No, zar oni mogu zamijeniti ljude? U takvom okruženju nametnutoga jarma pristup Isusu je ograničen. Evanđelist Matej piše da ne mogu svatovi postiti dok je „Zaručnik“ s njima. Nama se danas krade „Zaručnika“ Isusa i nudi nam se bog sile i moći. S toga raskinimo okove i skinimo jarmove. Poput proroka vičimo i nemojmo se susprezati iznositi Istinu i pravdu, poručio je u propovijedi fra Mario Knezović.
Propovijed možete čuti ovdje:
