Postoje ljudi koji samo čekaju kad ćeš pogriješiti i kad ćeš pasti. Gledaju kako, možda u svom neznanju, radiš nešto pogrešno i neće te ispraviti dok je vrijeme, nego će čekati da završiš posao pa će ti to onda “nabiti na nos”, reći da nije dobro i da si trebao drugačije.
To nisu učitelji, to nije Isusova škola evanđelja, takvi ljudi ti ne žele dobro. Oni tu žele samo pokazati svoju nadmoć i istaknuti tvoje neznanje ili nespretnost. Takvi ljudi nisu u službi Istine.
Zlu je uvijek u cilju stvoriti razdor, izazvati svađu, unijeti nemir. Zlo i grijeh će uvijek potaknuti ono najniže u čovjeku, ono neljudsko, što on sām nije. Zlo će u nama započeti osudu, primijetiti na drugome najprije negativnost, naglasiti lošu naviku, istaknuti ono najgore na čovjeku. To ga hrani; izazvati nevolju i neugodu, izazvati s jedne strane pokvarenu oholost, a s druge posramljenost i osjećaj manje vrijednosti.
Isus nam danas jasno govori: “Podajte caru carevo, a Bogu Božje.” Tako jednostavno i odlučno; i sad je red na nama. Nemojmo se petljati u Božje sudove, zna Bog kakav je tko. I svatko se prepozna po svojim plodovima, po djelima. I na kraju ćemo vidjeti tko je kome služio, tko je koga nazivao svojim gospodarom.
Koji su služili svijetu dobit će plaću od svijeta, laskavu, ali propadljivu. Koji su služili Gospodinu oni svoju plaću možda neće vidjeti na ovome svijetu, ali njima je Gospodin pripremio svoje stanove u Vječnosti.
Polako; hodaj, živi i vjeruj. Dođe sve na svoje. Sporo, ali dođe.
