Dragi moji!
Kliknuli ste na ovu obavijest s mišlju: Kakve sad crne obavijesti piše Frama?! Ma to vam je samo clickbait, mamac za klik.
Obraćam se vama framaši koje mi je Božja providnost stavila na put i stvarno uljepšala moju svećeničku službu koju vršim. Što da vam kažem, čovjek vas jednostavno zavoli, uvučete se u čovjeka lakše nego korona. (He he – crni humor) I malo po malo, od neke Frame Posušje, postanete moja Frama Posušje, točnije naša Frama. Meni je svaki put uistinu drago kada bilo koga od vas i samo usput susretnem. Možda vam se čini da vas u zadnje vrijeme i izbjegavam. Upravu ste. Kako sam u stalnom doticaju s ljudima onda tko zna koje sve baje mogu nositi u sebi! Tako da ćemo još malo izbjegavati pričanja i druženja. Ali, dosta osjećaja, znate da to nije moj stil!
Vjerujem da ste ovih dana pretrpani mnoštvom obavijesti, informacija, mnoštvom obraćanja, mnoštvom upozorenja, kao i ohrabrenja, tako da vjerujem da vam svako novo već pomalo ide na živce. Stoga vam i nisam dosada ništa službeno pisao, niti ću vas u buduće nešto zamarati.
Želio bih vas samo pozvati i podsjetiti na radost! Biti framaš znači biti Franjin, točnije biti Božji! Biti Božji nužno uključuje istinsku radost koja se ne dopušta slomiti. Biti Božji znači imati Božju perspektivu! A ta Božja perspektiva uvijek je usmjerena nadi. Ta nada leži u Pavlovoj izjavi: „Bog uvijek na dobro okreće sve onima koji ga ljube!“ (Rim 8,28 – usput, savjetujem da pročitate cijelo 8. poglavlje jer je premoćno). Tako da budite radosni, jer ćete iz ove situacije izići još jači i bolji! Ovu situaciju, to vam mogu obećati, Bog će vam okrenuti u nešto moćno što ni sami ne može zamisliti. Primit ćete ono o čemu možda ne možete ni sanjati. Vjerujete da Bog vidi bolje i dalje od nas samih, zato mu se s povjerenjem povjerite u nadi!
Iskreno, kada je tek počela novonastala situacija, bilo mi je potrebno vremena da prihvatim da vas jedno vrijeme neću viđati, da ćemo jedno vrijeme morati biti udaljeni i bez naših susreta i druženja, ali onda mi je došla jedna misao koja me je smirila, koja me povela i koja me i dan danas vodi. Shvatio sam da Frama postoji i bez svega toga, da je Frama nešto puno više od toga! Zar nas metri udaljuju?! Zar naša povezanost vrijedi samo ako smo u fizičkom kontaktu?! Zar smo povezani samo onoliko koliko seže pogled?! Zar naše bratstvo postoji i sastoji se samo od prisutnosti u istoj prostoriji?! Zar privremena udaljenost ruši sve ono što nas povezuje?! Definitivno ne! Vjerujem da, kao i ja, osjećate da ste i dalje Franjini sinovi i kćeri čija braća i sestre su tu negdje oko mene i razmišljaju u istom pravcu i sanjaju istu nadu, da ovaj post i ova privremena udaljenost još više u nama pobuđuje želju i nadu da opet budemo skupa.
Zato vas pozivam da iz ove situacije izvučete ono najbolje, da je iskoriste na najbolji način. Možda nikada više u životu nećete imati ovakvu priliku koja vam se danas pruža. Možda nikada više nećete imati priliku upoznati ljude s kojima ste do sada živjeli i koje ste nazivali svojom obitelji. Tko je najkreativniji, tko je najpozitivniji, tko je najsmireniji, tko najviše prigovara, tko je najpaničniji, tko ima inicijativu, sve se dade otkriti u ovom trenutku. J Možda nećete imati priliku toliko se posvetiti sebi i produbiti svoj odnos s Bogom! Možda nikada više nećete imati ovoliko vremena da otkrijete svoje talente koje do sada niste ni primjećivali. Možda se zaljubite u čitanje, možda otkrijete nešto što vam stvarno pobudi interes čemu prije niste davali vremena i šanse. Možda zavolite neki školski predmet. Možda nikada više nećete imati ovoliko vremena da činite i neke konkretne stvari: naučiti kuhati, praviti kolače (primjerice cheescake – pošaljite na provjeru J ), naučiti obavljati kućanske poslove, naučiti popravljati stvari po kući, otkriti napor i ljepotu poljodjelstva, pospremiti ormar… Priznajte da postoji mnoštvo pozitivnih stvari! Detalja koje niste do sada ni primjećivali u vašoj kući! Ili primjerice, kako izgledate kad zakosatite, ili ćete svoju glavu povjeriti nekome kome vam prije nije ni padalo na pamet, ili ste možda postali sam svoj majstor. Ili primjerice, cure da vam je veliko olakšanje biti ne našminkana toliko vremena, ili što se ne morate brinuti što ćete danas obući. Ili momci, kako se lijepo ne sekirati hoće li Hajduk ponovno izgubiti, hoće li sudci biti uz Dinamo. Ili odakle ću skucati novce za kavu… i tako bismo mogli ići u nedogled.
Ne zaboravite: Misli koje ćete misliti, osjećaji koje ćete osjećati, najvećim dijelom ovise o vama! Vi birate između: Jadan/na ja i danas je moj dan! Hoću li biti žrtva ili borac, hoću li danas očajavati ili si napraviti najboljim danom. Hoću li drugima zagorčati život ili ga uljepšati. Da, to je u vašim rukama! Zato glavu gore. U radosti i nadi hodimo kroz ovo vrijeme!
Naravno sve će ovo proći i tek tada ćete moći napraviti pravu analizu kako ste provodili ovo vrijeme. Zato se sad potrudite da ne budete žalili za ovim vremenom. Kad sve ovo prođe mi se vraćamo u nove avanture. Mnoštvo je projekta ispred nas, tako da ih imamo vremena sada i osmisliti. Na stranicama Frame ćete biti obaviješteni o daljnjim događanjima. Sa mnom ste u mojim mislima i mojim molitvama. Odatle se niste uspjeli udaljiti. Znam da znate, ali i da ponovim da sam tu za vas, neki su se već bili javljali, a i vi ostali uvijek budite slobodni javiti se kad vam bilo što zatreba. Ostajete mi dobro dobri ljudi.
Duhovni asistent,
fra Jozo Hrkać
Frama Posušje
