Malotko se u Posušju ne sjeća skupine mladića s južne tribine koji su, onako dječački, puni elena usklikivali “Uprava dolazi! Uz natpis iscrtan na posteljini, koju su vjerojatno bez znanja majki otuđili htjeli su poručiti, urbi et orbi, neka dođe netko i podigne naše Posušje iz ponora, Posušje za koje živimo.
Navijači obično pjevaju upravi da odlazi jer su nezadovoljni radom. No, ovi naši su svojim pozivom izazvali pozoronost medija. Naš posuški franjevac, fra Mario Knezović tada je uočio i komentirao cijelu ovu neobičnu situaciju.
Istina, HŠK Posušje bijaše tada bez vođe i vodstva, bez uprave i jedne jedine pare. Ono što su uspjevali lokalni entuzijasti i zaljubljenici u nogomet bilo je održavanje kluba na aparatima, odigravanje utakmica sa 8 igrača samo kako bi klub o(p)stao na životu.
Krenulo na bolje
Kao da se od tog vapaja posuških mladića sve pokrenulo i kao da je netko čuo taj dječji piskutavi glas.
Posušje je krenulo na bolje, formirala se uprava, klub se reorganizirao i krenuo jedan trnovit ali kvalitetan put ka povratku u Premier ligu Bosne i Hercegovine.
Nije bilo lako od županijske do 1. lige Federacije. No, uprava koju je u većem dijelu proteklog perioda predvodio aktualni predsjednik Dario Sesar, stvarala je klub koji ima glavu i rep, klub sa podrškom u omladinskom pogonu i sa jasnom vizijom da pravi rezultati ne dolaze preko noći. Znali su da takvi rezultati, ako i dođu, vrlo lako i nestanu. Stvaralo se klub koji će dugoročno biti, ponos i dika našeg posuškog kraja.
Danas, desetak godina nakon slavodobitnog vapaja “Uprava dolazi!” ti isti mladići sjede u upravi kluba i ponosno se raduju ulasku u najviši rang BH nogometa, Premier ligi. Kako i ne bi kad je HŠK Posušje trenutno vodeća momčad prvenstva sa 6 bodova prednosti ispred prvog pratitelja. Realnost je da smo pokucali na premierligaška vrata, iako je još 7 utakmica ispred nas.
Razmišljajući o ovoj cijeloj priči kroz koju se jasno može vidjeti kako se upornošću i željom dolazi do uspjeha, možemo reći jedno veliko HVALA ovim mladićima koji su vjerovali onda kada nitko drugi nije.
posušje.info