Večeras je u posuškoj Kinodvorani knjigu “Od mog srca komad”, kao i izložbu svojih slika predstavila posušanka Ivana Galić.
„Od mog srca komad“ prvo je književno djelo proizašlo iz pera autorice Galić, a radi se o zbirci pjesama.
O knjizi su govorili prof. don Ilija Drmić, Ljubo Kovač, i sama autorica. Sjajnu interpretaciju jedne pjesme iz knjige izveo je dvoglasno s autoricom njezin nećak Jure Tomić, a interpretacijama je ovu ugodnu i emotivnu večer upotpunila i Marija Galić.
Bilo je u programu i glazbenoga dijela, naime, pred brojnom publikom u ispunjenoj Kinodvorani Posušanin Ivica Bago premijerno je izveo pjesmu „Djevojka od stakla“ za koju je tekst napisala autorica Galić,a za glazbu i aranžman se pobrinuo glazbenik Bago.
Zbirka pjesama „Od mog srca komad“ sastoji se od 72 pjesme i jedne meditacije. Pjesme su podjeljene tematski u par cjelina – pjesme o govoru i jeziku, pjesme o životu i selu, o ljubavi, vjeri i pjesme posvećene mučenicima hrvatskog naroda.
Ilustracije i fotografije u knjizi uradila je sama autorica; urednik, recenzent i korektor je prof. don Ilija Drmić, grafičku pripremu odradile su Ana Galić i Marijana Pekas, za tisak je zaslužan Suton Široki Brijeg, a izdavač je Matica Hrvatska, ogranak Posušje.
Motivi na izloženim slikama su duhovnog sadržaja, pejzaži, priroda i apstraktne slike, a posjetitelji su ih mogli razgledati u holu Kinodvorane, gdje je upriličeno i druženje uz zakusku.
„Dok sam pisala nisam razmišljala o tome da bi se moji radovi mogli jednom naći u rukama čitatelja. Mislila sam da će tekstovi biti zauvijek u rukopisu, na dnu ladice koju će posjećivati samo zrnca prašine. Opet sam pogriješila… Bog ima drukčiji plan i djeluje, vuče za rukav, pokreće, opominje, upozorava, podiže, piše i ne briše. Preko mojih prijatelja djeluje na mene da se počinjem otvarati i iznositi na svjetlo što bijaše skriveno na dnu ladice. Tada uviđam da ovi moji tekstovi nisu samo za mene, da ih sebično čuvam, već da ih trebam podijeliti sa čitateljima i tako biti poticaj drugima da stihovima i tekstovima svjedoče o ljepotama života“ , stoji tako u odlomku iz knjige iz Riječi autora.
Kažimo i kako je program vodila Silvia Karamatić.
Nadamo se da na drugo dijelo ove autorice nećemo dugo čekati!
Pjesma iz knjige “Rana za uspomenu”, koju je autorica posvetila pokojnom ocu…
Prestajem pisati jer nemam snage
Ne stoji mi više ni olovka u ruci
Kaplja iz oka papir mi kvasi
Čuju se samo jecaja zvuci.
Tuga je sjela na srce moje
I polako život mi slama
Ne dam zaboravu sve što je tvoje
Jer ti nisi više sa nama.
Čekaš nas gore i zvijezde pališ
Da nam obasjaju puteljke male
Kad noć padne ti se tad javiš
Sjajem s nebeske sigurne luke.
Isključit ne mogu sve svoje misli
Ni srce vratiti na postavke stare
Da mi je samo zelene vidjet
Oči najljepše što su ovdje sjale.
Nije to bio običan pogled
Već život cijeli u jednome trenu
Iščeznu tiho al’ ostavi trag
Na srcu ranu za uspomenu.
Nije oče rana od boli
Već od ljubavi što na susret čeka
Da te vidim kako polagano ideš
Raširenih ruku k meni iz daleka.
Bravo rodice,sretno dalje od srca…