Pod svečanom svetom misom, drugu večer trodnevnice u čast Gospi od Zdravlja u župnoj crkvi u Zagorju, mostarsko – duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko – mrkanski posvetio je crkvu i oltar u Zagorju. Ceremonija obreda posvećenja rijedak je događaj za koji je biskup Palić istaknuo da će malo tko od prisutnih u životu svome, tome ponovo svjedočiti. „Crkva je ranije blagoslovljena, no pravi bogoslužni prostori se posvećuju“, istaknuo je biskup Palić.
Župnik u Zagorju don Joko Blažević je na početku pozdravio sve prisutne u crkvi u kojoj će se udahnuti duša činom posvećenja. „Ova crkva se počela graditi osamdesete godine. Kao bogoslov završne godine tada sam bio ovdje kada je pokojni biskup Čule blagoslovio temelje crkve, a 1983. godine pokojni biskup Žanić je blagoslovio crkvu, pa je ona te godine i bila useljena. Od tada do danas se crkva radila i dograđivala. U ovoj svetoj misi napose se sjećam svih onih župnika koji su radili i djelovali ovdje, pokojnoga Zdravka, don Mate, don Luke, don Marka Kutleše, pokojnog don Ante… Za pokojne molim za pokoj duše, a za one žive molim da mogu i dalje raditi i sjetiti se u molitvama ove župe i župljana. Za ovu prigodu smo obnovili crkvu iznutra, malo je preuredili, obojali, promjenili rasvjetu, razglas, obnovili križ, postavili novi oltar, ambon, krstionicu, svjećnjak, postolja za kipove, prekrasni su kameni“, kazao je don Joko. Biskup Palić je uzvratio don Joki zahvalama za sve što je učinjeno.
Simbolika crkve i njezinog posvećenja
U svojoj homiliji, biskup Palić je istaknuo važnost crkve kao građevine. „Za naše židovske pretke , hram u Jeruzalemu je bio najsvetije mjesto zato što je ondje boravio Božji shallom. A kad se Židov pozdravlja izrazom shallom, odnosno mir, onda on ne želi samo odsutnost sukoba, nego i onaj sklad srca. U tom jeruzalemskom hramu je boravila Božja prisutnost i tu su se prenosile molitve i obredne žrtve. U današnjem prvom čitanju iz Nehemijine knjige opisuje se posveta hrama i žrtvenika u to vrijeme. U Bibliji ima puno takvih svečanih posveta. Sveti Pavao kasnije kaže da smo mi, odnosno naša tijela jesu hramovi u kojima boravi Duh Božji. U današnjoj Petrovoj poslanici mi smo opisani kao živo kamenje, mi koji se ugrađujemo u tu građevinu koja se zove živa crkva. Jedan od razloga zašto i danas gradimo crkve je taj što je i Isus shvaćao hram kao nešto ozbiljno. Presudni trenuci u Isusovom životu odvijali su se upravo negdje u sjeni hrama. Isus je izgarao za hram, za kuću Božju“, kazao je biskup Palić o značaju crkve. Upitao je što to čini crkvu, građevinu Očevom kućom. „Je li to ovaj oltar, klupe, amblon, kor…? Čine li je mi svećenici ovako odjeveni ili pak neka atmosfera koja ovdje vlada? Čini li ovu građevinu obred, neka teatralnost koja se uvijek događa? Ono što crkvu čini svetim mjestom je upravo ono što mi činimo, liturgijski čin posvete i obredni čini koji se događaju nakon gradnje crkve. Crkva nije toliko zgrada, koliko je prostor koji je izdvojen iz onog običnog djelovanja našega svakodnevnog života i posvećen Bogu“, kazao je biskup Palić i dodao kada je Isus iz hrama istjerao trgovce, nije to učinio da bi rekao nešto protiv kapitalizma, nego da istakne da je to mjesto posvećeno Bogu.
Biskup Palić je u nastavku homilije istaknuo što će se dogoditi pri obredu posvećenja crkve. „Rekli bismo isti čini koji se događaju s osobama koje nisu krštene, koje primaju sakramente kršćanske inicijacije, katakumenima. Sakramenti kršćanske inicijacije su Krštenje, sveta Pričest i Potvrda. Na početku smo mise ovu crkvu krstili i poškropili njezine zidove, poškropili smo oltar krsnom vodom u znak sjećanja na onaj trenutak kada je ona bila blagoslovljena. Što mi sada činimo? Sada je ovo vrijeme poučavanja, kroz dio koji se zove uvođenje odraslih u kršćanstvo. Uvodimo sebe u otajstvo koje se događa. Pokušavamo čuti ima li nama što reći ovaj oltar, ovi zidovi. Onda ćemo kao zajednica vjernika ispovjediti svoju vjeru, zatim ćemo moliti za ovu crkvu u litanijama Svih svetih kao što to činimo u uskrsnoj noći kada krstimo odrasle katakumene. Onda dolazi njezina krizma. Dok zazivamo Duha Svetoga, dok pomazujemo zidove i oltar ove crkve uljem Krizme kojim su krizmani naši mladići i djevojke koje je biskup posvetio na Veliki četvrtak, kojim smo mazali ređenicima ruke i s kojim pomazujemo svako novokršteno djete. Molitva koju molimo dok pomazujemo, podsjeća nas na povijest crkve kao naše obitelji i izražava našu nadu i molitvu za njezinu budućnost. Nakon što primi svetu Krizmu ona će biti odjevena u bijelu haljinu, stavit će se bijeli otlarnik i staviti će se svijeće. To će biti simbolika njezinoga prosvjetljenja. Tek nakon što svi ovi obredi inicijacije budu završeni, onda ću poljubiti oltar. Onda će ova crkva biti sposobna slaviti Euharistiju. To je simbolika posvećenja crkve“, kazao je biskup Palić opisujući čin posvete crkve i oltara.
„Danas je ovaj prostor i oltar posvećen za svetu svrhu, jer crkva i oltar i mi kršćani smo svi preporođeni u Kristu. Krist je naša prava crkva i oltar i zato sve ovo što se događa u crkvi govori o Kristu. I kamen, i vatra, i ulje i tamjan podsjećaju nas na drevne žrtve koje su se nekada prenosile, a bile su samo nagovještaj Isusa Krista. Danas ovu crkvu i oltar preporađamo vodom i svetom Krizmom kako se preporađaju samo kršćani. Iscrtavamo križeve na sredini i sva četiri kuta oltara kako bismo podsjetili na raspeće kojim su istisnuti svi oni stari običaji prije Krista. Nakon svega će biti očito da ova crkva nije samo muzej za sakralne objekte, da oltar nije stol za objed. Ovo je mjesto za hvalu, blagoslov, propovijed, za žrtvovanje, za zagovor, za zahvaljivanje, mjesto za pjevanje himana Bogu, za klanjanje i klečanje, mjesto za čašćenje, posvećivanje i pričest, mjesto za krštenje i odriješenje. Ovdje se događaju najneobičnije stvari. Mala djeca postaju Božja djeca, kruh i vino postaju Kristovo tijelo i krv, parovi postaju supružnici, samci postaju redovnici, a grešnici postaju sveci. Tako iznimni događaji zaslužuju posebno mjesto. Naravno, Božji narod je više istinska crkva nego kapele i crkve koje gradimo. Bog je sagradio svoju crkvu na Isusu, a Isus na Petru, a ne na betonskoj ploči.
Zato svi mi trebamo promisliti kako se mi kao živo kamenje Kristove crkve prihvaćamo, kako se podržavamo jedni druge u dobrim i plemenitim stvarima, i kako se širom otvaramo svijetu. Idemo navještati radosnu vijet i izgrađivati Kristovo kraljevstvo“, kazao je biskup Palić. Pozvao je vjernike da u ovom simboličnom Krštenju, svetoj Pričesti i Krizmi ove crkve, simbolično govoreći, bude i njihov dan sjećajući se svojih sakramenata. „Dopustite Bogu da i vas obnovi kao hram Duha svetoga“, zaključio je biskup Palić.
Treću večer devetnice, večeras u 19 sati ujedno i uočnicu blagdanu će predslaviti fra Marko Cvitković, ovogodišnji mladomisnik u Doljanima. Fra Marko Cvitković je inače rođen i kršten u Zagorju u vrijeme dok mu je obitelj u ratu bila u izbjeglištvu. Prije mise bit će molitve pred spomenikom hrvatskim braniteljima za sve hrvatske branitelej iz Domovinskog i Drugog svjetskog rata.
Na sam blagdan, u petak 5. kolovoza, svečana sveta misa je u 11 sati i predslavit će je don Nikša Pavlović, ovogodišnji mladomisnik iz župe Uznesenje Blažene Djevice Marije iz Graca, prenosi Radioposusje.ba.
