Od Massima Savića, nedavno preminulog glazbenog umjetnika kojega će se pamtiti po pjesmama, jedinstvenom vokalu, uglađenom stilu i simpatičnosti, u petak su se na komemoraciji u zagrebačkom HNK uz suze i aplauz oprostili njegovi prijatelji, kolege i obitelj.
Massimov prateći bend i prijatelji glazbenici oprostili su se od svog pjevača simbolično, uz instrumentalne izvedbe njegovih pjesama, projekcije stihova i fotografija s koncerata i iz privatnog života.
U ime benda violinist Bruno Urlić rekao je kako je Massimo iz njih izvlačio najbolje, nije se zadovoljavao prosjekom nego pomicao granice, ali je bio strog i prema sebi i time davao primjer kako se treba odnositi prema poslu.
“Nikada se nisi ustručavao pohvaliti nas, a kad bi ti nešto smetalo napravio bi to gospodski, u četiri oka”, napomenuo je, dodavši da će im nedostajati jer znaju koliko je još imao sjajnih ideja.
“Massimo je bio čovjek koji je još 1983. snimio vjerojatno najbolji art rock album na ovim prostorima, pa kroz suradnju sa Zrinkom otpjevao neke od besmrtnih pop pjesama”, rekao je pjevač grupe Pavel Aljoša Šerić.
“Nedostajat će mi njegovi famozni telefonski pozivi u sitne sate kad bi dugo razglabali o glazbi, stihovima, smislu besmisla, izvođačima koje je volio i o onima koje nije, iako o tome nikada ne bi govorio u javnosti”, dodao je.
Ivan Dečak, pjevač Vatre, prisjetio se svog susreta s Massimom, kada ga je, dok je još bio mladi glazbenik, a on već regionalna zvijezda, primio u svoj automobil da ne kisne.
S vremenom mu je Massimo, napomenuo je, postao Max, frend i glazbeni suputnik, dopustio mu da mu se približi, upozna s obitelji i s istinskom pažnjom preslušavao njegove nove pjesme. “Otišao si u treptaju oka, a još smo si toliko toga trebali reći”, rekao je Dečak.
Biranim riječima od Massima se oprostio i njegov dugogodišnji prijatelj i suradnik, direktor Aquarius Recordsa, Boris Horvat, podsjetivši na posljednji, nedavno održani veliki koncert u zagrebačkoj Areni koji će se dugo pamtiti.
“Ostavio si nas beskrajno tužne, ali i ponosne što si dijelio s nama svoje riječi samo onako kao si ti to znao”, poručio je.
U predvorju HNK postavljena je Knjiga sjećanja u koju su mnogi, među kojima je bilo i niz osoba iz javnog života, upisali svoje posljednje pozdrave.
Ispred Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, gdje je Massimo imao neke od svojih najboljih koncerata, do 31. prosinca se i dalje mogu paliti svijeće i polagati vijenci u spomen na njega.
Massimo Savić preminuo je prošli tjedan u 61. godini nakon kratke i teške bolesti u Zagrebu, a posljednji ispraćaj biti će u utorak 3. siječnja u 11 sati na Gradskom groblju Zadar.
