U selu Ain Karimu (u srednjem vijeku nazivalo se Sveti Ivan u Brdima) živjeli su svećenik Zaharija i njegova supruga Elizabeta. Tu im se začeo i rodio sin Ivan, budući prorok na razmeđini dvaju saveza, Staroga i Novoga, a to je Kristov rođak, preteča i krstitelj. Njegovo rodno selo nalazi se 8 km zapadno od Starog Grada Jeruzalema. U starozavjetno vrijeme bilo je to mjesto u kojem su živjele svećeničke i levitske obitelji jer im je bio blizu jeruzalemski Hramu u kojem su obavljali službe uglavnom dva puta godišnje. Anđeo Gabrijel je navijestio Zahariji govoreći mu neka se ne boji i da mu je uslišana molitva, te će mu žena Elizabeta u poodmakloj životnoj dobi roditi sina i nadjenut će mu ime Ivan. Bit će mu radost i veselje, a njegovo rođenje mnoge će obradovati i približiti Bogu kako one u Izraelu tako i mnoge druge. Ivan će biti velik pred Gospodinom. Neće piti vina ni drugoga opojnog pića. Bit će pun Duha Svetoga od majčine utrobe (usp. Lk 1,13-17).
Evanđelist Luka piše da su se svi radovali s Elizabetom kada je rodila sina i kada su ga osmoga dana obrezali u duhu starozavjetnih običaja. I otac Zaharija i majka nadjenuli su mu ime Ivan što znači “Bog je milostiv” (usp. Lk 1,57-63).
To selo poznato i po pohodu B. D. Marije svojoj rođakinji Elizabeti nakon anđelova navještenja kada je po Duhu Svetome začela Sina Božjega, Spasitelja svijeta. Tih dana, kaže sv. Luka, pođe Marija iz Nazareta u Gorje, u grad Judin i dođe do kuće Zaharijine (od Nazareta do Ain Karima je 150 km – oko tjedan dana putovanja), te pozdravi rođakinju Elizabetu. Čuvši Elizabeta Marijin glas i pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi, jer je bila trudna s Ivanom kao i Marija s Isusom. I Duh Sveti ispuni Elizabetu i povika iz svega glasa: Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Čudila se i pitala otkuda joj ta milost da joj dođe u pohode majka Gospodina njezina (usp. Lk 1,39-45). Marija je ostala s Elizabetom oko tri mjeseca i dočekala Ivanovo rođenje, a onda se vratila kući u Nazaret, te će uslijediti odlazak u Nazaret s Josipom i rođenje Isusa Spasitelja izvan grada Betlehema gdje su bili pastiri sa svojim hramskim stadima što su ih oni čuvali.
Cijeli kraj u kojem se nalazi Ain Karim prepoznatljiv je po lijepo uređenim kućama i građevinama od bijeloga izraelskoga kamena ili su obložene tim bijelim i svijetlim kamenom, kao i po raznovrsnim drvećem s raznobojnim krošnjama, među kojima su zimzeleni borovi i čempresi, a po brežuljcima i udolinama su znakoviti vinogradi (naziv mjesta Ain Karim znači Početak vinograda) i maslinici. Osim toga, u ovome mjestu su nikle i dvije crkve: Crkva Marijina pohođenja i crkvi sv. Ivana Krstitelja.
Crkva Marijina pohođenja nalazi se na brežuljku i do nje se dolazi pješačenjem uza stepenice. Ulaskom u dvorišni prostor te crkve svaki putnik namjernik i hodočasnik ima prirgodu razgledati na zidu mozaik na kojem je prikaz Gospina putovanja na magarcu u pratnji anđela od Nazareta do Ain Karima gdje je živjela njezina rođakinja Elizabeta s mužem svećenikom Zaharijom. Tu je desno uz vrata crkve skulptura s dvjema trudnicama, Marijom i Elizabetom. A na zidu iza te skulpture postavljene su ploče s ispisanim Magnifikatom – Veliča, odnosno Marijinim hvalospjevom, i to na raznim jezicima, a Marija ga je ispjevala izražavajući svoju radost i veselje saznavši da će postati Isusovom majkom (usp. Lk 1,46-55).
Prva crkva Marijina pohođenja sagrađena je u vrijeme križara u 12. st., koji su vladali 200 godina u razdoblju između 1059. i 1291. god., a kršćansko štovanje određenih činjenica potječe još od početka bizantskoga razdoblja, tj. od 330. god. pa do dolaska križara od 11. do 13. st. Naime, ovdje se prvo slavila uspomena na događaj poslije Marijina pohođenja Elizabeti, koji je opisan u apokrifu Jakovljevo evanđelje iz 2. st. U njemu se govori o bijegu i skrivanju sv. Elizabete s djetetom Ivanom u naručju da bi ga spasila od Herodovih vojnika koji su sukladno njegovoj naredbi ubijali mušku djecu ne bi li ubili među njima djetešce Isusa, i to u Betlehemu i okolici (usp. Mt 2,16-18). Ona se sakrila s djetešcom Ivanom na mjestu gdje će se kasnije izgraditi ta prva crkva, odnosno pravokutna kapelica pokraj te stijene koja se štuje kao mjesto skrivanja Ivana kao djetešca. Ova predaja izražena u spomenutom apokrifu očuvana je i vidljiva u kripti crkve. To je pravokutna kapelica sa starom pećinom koja se koristila za štovanje, zatvorena je kamenim svodom, a na dnu je i izvor vode.
Današnja crkva Marijina pohođenja podignuta je 1946. god. iznad prve crkve, odnosno iznad kripte. Iznutra je krase slike i mozaici što prikazuju povijest štovanja Marije kroza stoljeća. Tu je vidimo u ulozi posrednice na svadbi u Kani Galilejskoj, zatim kao onu koja sa svojim plaštem štiti vjernike. Nadalje, imamo prikaz proglašenja njezina božanskog majčinstva, Bogorodica na Trećem ekumenskom Efeškom saboru 431. god. u gradu Efezu u Maloj Aziji za vrijeme vladavine bizantskoga cara Teodozija II., te prikaz obrane Bezgrješnoga Začeća što ga je obavio bl. Ivan Duns Skot, kao i Marijin zagovor za kršćane u Bitci kod Lepanta 7. listopada 1571., u sklopu Ciparskog rata (1570.-1573.).
Crkva u čast sv. Ivanu Krstitelju izgrađena je u bizantskom razdoblju (5. st.) na mjestu gdje je po tradiciji bila Zaharijina i Elizabetina kuća, u kojoj je rođen sv. Ivan. Potom je na temeljima stare nikla nova crkva u križarsko vrijeme u 12. st., koja je dobrano oponašala bizantsku gradnju, te sadašnja crkva sagrađena je prema planu križarske crkve i u španjolskom stilu 1674. god. s nekim novim detaljima. Obnove ove najnovije crkve obavljane su prema potrebi i prirgodno od 17. do 20. st.
Ispod oltara nalazi se latinski natpis da je Ivan Preteča rođen na tome mjestu (Hic Præcursor Domini natus est.). Kao i kod crkve Marijina pohođenja, tako i ovdje vanjski zidovi ove crkve ukrašeni su pločama s ispisanim riječima himna na različitim jezicima, a među njima i na hrvatskome 1998. god., zahvaljujući tadašnjem posuškom župniku dr. fra Marinku Leki, te vlč. dr. Adalbertu Rebiću i don Petru Šimiću, ovoga puta Benedictus – Blagoslovljen (usp. Lk 1,68-79).
Don Ilija Drmić
