Dragi naši u Rakitnu i u Posušju!
Iako nas dijele brda i planine vjerujte da i u Žepču duboko i snažno osjećamo bol koju ovih dana proživljavate. Dotiče nas krik i bolni vapaj koji se iz te vaše suzne doli uzdiže prema nebu zbog tako naglog završetka zemaljskog života osam divnih mladih osoba: Stjepana Jukića, Ivana Miličevića, Marije, Žane i Stipe Pavkovića, Mirele Rezo, Stipe Romića i Mie Soldo. Teško je pronaći riječi utjehe ali osjećamo potrebu kazati vam da smo s vama u ovim trenucima.
Zacijelo nema veće boli od one kada roditelj pokapa dijete, a to se sada događa u osam vaših obitelji iz kojih dragi Bog uze sebi po jedan odabrani cvijetak. Moramo priznati da se u te Božje zahvate ne razumijemo. Barem za sada ih je nemoguće shvatiti.
Ali kada Milosrdni Bog zapovijedi da se odjednom osam duša preseli k Njemu onda je On tu, jako blizu. I budite sigurni da vam je Bog sada posebno blizu jer čini tako snažan zahvat u vaše obitelji i u vaše živote. Makar se u to ne razumijemo ali, kao vjernici, prihvaćamo to otajstvo i vjerujemo u ponovni susret i vječno zajedništvo s našim najmilijima u Gospodinu. Vjerujemo također da je Isus bio blizu tim istim obiteljima u svim teškoćama do sada, da je s njima zajedno trpio i da mu je sada upravo ovakav oblik ljudske suradnje potreban za nešto vrlo važno i dragocjeno. Stoga smo uvjereni da će On, zajedno sa svojom majkom Marijom, biti uz njih i nadalje i obdariti ih milošću i snagom koja im je sada najpotrebnija da ostanu čvrsti u vjeri i da se još više međusobno zbliže.
Ostajemo zahvalni Bogu za dragocjeni dar ovih osam kratkih zemaljskih života i nadasve zahvalni za dar života vječnosti koji ćemo dijeliti zajedno sa ovim našim dragim pokojnima i s našim Uskrslim Gospodinom.
S vama smo u molitvi.
Primite izraze iskrene sućuti od učenika, djelatnika i salezijanaca iz Katoličkog školskog centra „Don Bosco“ – Žepče!
don Milan Ivančević, ravnatelj
