Kada razmišljamo danas o događaju duhovne i stvarne fizičke smrti ljudi i gradova Sodome i Gomore, onda nam se misli vrte oko sv. Pavla koji lijepo kaže: “Doista, dok bijasmo u tijelu, grešne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u našim udovima, te smrti donosile plodove; sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona, te služimo u novosti Duha…“ (Rim 7,5-6). I dalje: “Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo: težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir. Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može. Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama.“ (Rim 8,5-9). Ima i drugih mjesta kod Pavla, gdje možemo tražiti duhovnu snagu za borbu sa svijetom u kojem živimo i koji se nimalo ne razlikuje od svijeta i vremena sa zlim činima i djelima što su se događali u Sodomi i Gomori prije 4 tisuće godina, a to su svi puteni grijesi koji su se razgranali u cijelom svijetu, koji je u užem i širem smislu Crkva koja je i kozmičkih razmjera – obuhvaća kozmos, svemir, i društvenih – obuhvaća ljude i narode svih boja i običaja i kultura. Razlika je jedino u odnosu na ta prijašnja, pradavna vremena ta što mi imamo molosrđe Isusa Krista, Druge Božanske Osobe, koje je blizu nas.
Sjetimo se ovom prigodom i ostalih evanđeoskih i drugih novozavjetnih mjesta gdje se spominju Sodoma i Gomora kao i njihovi moralno iskvareni stanovnici. U Evanđelju po Mateju govori Isus o tome ako ljudi odbiju njegove apostola i ostale navjestitelje Radosne vijesti, te ih ne prime i ne poslušaju riječi njihovih, oni u tom slučaju trebaju izići iz te dotične kuće ili toga grada, te prašinu otresti sa svojih nogu, a potom doslovce veli: “Zaista, kažem vam, lakše će biti zemlji sodomskoj i gomorskoj na Dan sudnji negoli gradu tomu.“ (Mt 10,14-15). Dodajmo slobodno: …nego stanovnicima njegovim. Kod Luke imamo ovakvu usporedbu nakon što je gotovo isto govorio o odbijanju apostola i apostolskih riječi: “Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.“ (Lk 10,12). Luka ima i ovaj paralelizam s Noom, Lotom i Sodomom: “I kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi.” (Lk 17,26-30).
Kada Isus prekorava gradove i nevjeru njihovih žitelja, spominje Sodomu i zemlju sodomsku, pa i gomorsku koja je tu blizu. Evo takvoga navoda: “I ti, Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti! Doista, da su se u Sodomi zbila čudesa koja su se dogodila u tebi, ostala bi ona do danas. Ali kažem vam: Zemlji će sodomskoj biti na Dan sudnji lakše nego tebi.” (Mt 11,23-24).
Isus govori da će biti gore na Dan sudnji onima koji odbijaju navjestitelje Evanđelja, nego stanovnicima Sodome i Gomore, jer ovi nisu imali njegov Božanski navještaj i popratna čudesa, pa pavši pod utjecaj svojih nekih krivih pogleda na život i tjelesnih nagona, učinili su velike i raznovrsne putene grijehe zbog čega su bili kažnjeni sumporom i ognjem, a inače bi se održali do danas da su imali nešto slično evanđeoskom navještaju i govoru kroz Kristove čudesne znakove. Svakako, kad se Sin Čovječji pojavi na završnici povijesti i svijeta – ehaton, bit će isti kraj životne dramske nemoralne satire kao i u Sodomi i Gomori kad se sve grješno i zlogrješno temeljito sumpornom kišom pali i satire, te kao u dane Noine kada se pojavio veliki potop i sve uništio gotovo kao neki moderni top/ovi i vodotop/ovi osim male odabrane Noine skupine – tihe i hrabre slike Božje Crkve na velikome moru čija je lađa dobrano išupljikana od silnih i mnogobrojnih udaraca raznovrsnim oruđem i oružjem ljutoga naboja i sodomsko-gomorske za/blud/e i mržnje.
Don Ilija Drmić
