Slijedi nastavak razmišljanja o Sodomi i Gomori, odnosno o grijehu preteškome njihovih stanovnika prije 4 tisućljeća postojanja. Možemo li išta naučiti?! Ako se hoće i može, onda slijedimo dalje ovaj tekst.
Sv. Pavao u Poslanici Rimljanima navodi proroka Izaiju koji “proglašuje o Izraelu: Zaista, sinova će Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog – Ostatak će se spasiti; jer riječ će ispuniti i uskoro izvršiti Gospodin na zemlji. Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik.“ (Rim 9,27-28).
Ovdje kod sv. Pavla imamo također zanimljivu usporedbu sa “sjemenom“ Ostatka izraelskoga naroda, koji će se spasiti zahvaljujući Božjem vodstvu i blagoslovu toga Ostatka, te kasnije rođenju Spasitelja od toga Ostatka. Ova životna istina o Ostatku povezana je i s Noom, a onda je možemo vidjeti i u Ostatku Crkve koja ustrajava u navještaju i tumačenju istine o Bogu, svijetu i čovjeku bez kompromisa, zatim o grijehu kao krupnoj činjenici nemorala o čemu ovisi život Čovjeka na planetu Zemlji.
O Ostatku valja misliti i kad je riječ o našem hrvatskom narodu ili pak bilo kojem narodu, a ova činjenica Ostatka pojavljuje se u ovo naše vrijeme prenaglašene i prepostojeće seobe u svjetskim razmjerima motreno, gdje istovremeno seoba jedna sa zakonskim odredbama tobože isključuje seobe druge bez zakonskih odredaba – zakonske odredbe su stvarane tisućljećima, a sada se olako krše i brišu, a te druge seobe isključuju one koje se nas tiču i stalno se stvaraju seobe pravne, seobe nepravne i nastaju veliki grijesi i kršenje dugostoljetnih namrtih zakona ljudskih, kao i Božjih – biblijskih, pogotovo gdje seobe narastaju na temeljima nasilja, svesilja, zlosilja, ratova, mržnje i drugih sličnih ili još većih zala, djela i zlodjela.
Sv. Petar u svojoj Drugoj poslanici piše pouku iz prošlosti, koju donosimo u cijelosti: “Doista, ako Bog anđela koji sagriješiše nije poštedio nego ih je sunovratio u Tartar i predao mračnom bezdanu da budu čuvani za sud; ako staroga svijeta ne poštedje, nego sačuva – osmoga – Nou, glasnika pravednosti, sručivši potop na svijet bezbožni; ako gradove Sodomu i Gomoru u pepeo pretvori, osudi i za primjer budućim bezbožnicima postavi; ako pravednog Lota, premorena razvratnim življenjem onih razularenika, oslobodi – pravedniku se doista dan za danom duša razdirala dok je gledao i slušao bezakonička djela onih među kojima je boravio – umije Gospod i pobožnike iz napasti izbaviti, a nepravednike za kaznu na Dan sudnji sačuvati, ponajpače one koji u prljavoj požudi idu za puti i preziru Veličanstvo.“ (2 Pt 2,4-10).
U ovome Petrovu izričaju možemo mnogo toga pronaći, a sve se odnosi na Božje apsolutno znanje tajni u dubinama svakoga pojedinca, kao i zajednica, i “Bog, poznavatelj srdaca“ (Dj 15,8), pomaže čovjeku svojim milosrđem i ljubavlju kako bi se oslobodili zala ovoga svijeta kojima su krivi “anđeli koji sagriješiše“, za koja će, po Božjem promislu, ispaštati određeno vrijeme da bi na konačnom Sudu bili osuđeni po Božjoj pravdi. No, Bog umije “i pobožnike iz napasti izbaviti, a nepravednike za kaznu na Dan sudnji sačuvati, ponajpače one koji u prljavoj požudi idu za puti i preziru Veličanstvo“. Ovdje sv. Petar izrijekom spominje prljavu požudu i putenost, a to uključuje veliki spektar grijeha s kojima se ljudi hrvu sve do naših dana, o čemu se često piše u medijima. Zašto su ljudi slabi u tom pogledu?! Iz te slabosti niču i druga zla u ljudskoj zajednici.
I u Judinoj poslanici imamo govor o krivim učiteljima i kaznama koje ih čekaju: “Želim vas podsjetiti, premda jednom zauvijek sve znate, kako je Gospodin izbavio narod iz Egipta, a zatim uništio nevjerne. I anđele, koji nisu čuvali svojeg dostojanstva nego su ostavili svoje prebivalište, sačuvao je za sud velikoga Dana, okovane u mraku vječnim okovima; kao Sodoma i Gomora i okolni gradovi, koji su se poput njih podali bludu i otišli za drugom puti, stoje za primjer, ispaštajući kaznu u vječnom ognju.“ (Jd 5,5-7). Riječ blud/nost možemo dobro razumjeti s gledom na riječ za/blud/a, koja je posve jasna, jer ona govori o mozgovnoj zabludi, osjećajnoj zabludi, djelatnoj zabludi. Dakle, blud u umu, blud u srcu, blud u životu, tj. djelovanju i radu. Čovjek može s lakoćom umrijeti i svome bludu uma, bludu srca, bludu djelovanja. Takav čovjek najbolje razumije pakao, a razumijevanje pakla može biti blisko svima nama, kad se naslonimo na njegovo okno s dubokom provalijom. Sve je ovo slikovna refleksija, što nadaje istinu.
Na kraju valja reći da se i u naše vrijeme događaju ovakve grješne drame pojedinaca i kolektiva, zajednica, koje valja staviti pod ovu biblijsku refleksiju koja osuđuje bezbožnost, razne putene i sve druge grijehe, tjelesnu orgijsku perverziju svih vrsta, uopće zlostavljanja maloljetnika i svih ostalih uzrasta muškaraca i žena, kao i uopće poročan oblik ljudskoga života, što postupno narušava civilizaciju stvarajući raznovrsne ideološke propunte, koje imaju posljedak ispaštanje kazni “u vječnom ognju“ (usp. Jd 5,7). Ova zgoda sa Sodomom i Gomorom je trajno uprizorenje ljudskoga zla i upozorenje na zlo što ga ljudi čine i time umanjuju svoje dostojanstvo, kao i dostojanstvo drugih, te je poticaj na promišljanje i izlazak iz te zarobljenosti prije nego društvo i čovječanstvo ne doživi samouništenje. – Kako je lijepo biti slobodan od svih zabluda!
don Ilija Drmić
