Isus predan Pilatu (Mt 27,1-)(Mk 15,1; Lk 23,1-2; Iv 18,28-32). Cijelu noć trajalo je ispitivanje Isusa sa jutarnjim zaključkom nakon vijećanja glavara svećeničkih i narodnih starješina da se Isus pogubi, zatim dogodilo se Petrovo zatajenje i Judina smrt, te su ga svezali, odveli i predali Ponciju Pilatu.
Judina smrt (Mt 27,3-10). Judu je otpočela peći savjest što je izdao najboljega prijatelja, onoga koji ga je mogao najbolje nagraditi i u ovome a pogotovo u onome životu. Vidjevši konačno da je krenulo suđenje Isusu, teško se razočarao nad svojim nedjelom, i nije mu ništa bolje preostalo nego to da se iskreno pokaje i vrati 30 srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama. Javno je izgovorio ove riječi: “Sagriješih predavši krv nedužnu!“ Oni koji su mu dali novac rekli su da se to njih ne tiče, te da je to Judina odluka, opredjeljenje i čin. Potom je bacio kesu sa srebrnjacima u Jeruzalemski Hram i otišao negdje izvan grada i objesio se o neko drvo vrste Cercis Siliquastrum, koje je kasnije prema njemu nazvano Judino drvo, Judić. Na grčkom glasi kerkis, što na hrvatskom znači čunak, smrljika, smrdljika morska i sl. Kod nas po primorju sadi se i uzgaja kao ukrasno drvo, jer ima široki raspon grana i lijepe cvjetove. Naraste u visinu 8 metara. U zadnji čas htio je Isusa osloboditi, ali bilo je prekasno. Glavari svećenički uzeli su novce govoreći da nije dopušteno tu krvarinu staviti u hramsku riznicu. Nakon međusobnih razgovora i dogovora za te novce kupili su lončarovu njivu koja se zove “Krvava njiva“ na kojoj je oblikovano groblje za ukop stranaca. Sve se to zbilo prema riječima proroka Zaharije, a time su se ispunile i riječi proroka Jeremije: “Uzeše trideset srebrnjaka – cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi – i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin.“ (Јеr 19,1, 6, 11; Mt 27,9-10). U to vrijeme Judine izdaje za 30 ѕrеbrnјаkа mogao se kupiti јеdan rоb, a u starozavjetno doba, kad se dogodila prodaja Јоѕірa u Egipat, također je cijena jednoga roba bila 20 ѕrеbrnіh šеkеlа, što je poprilici oko 30 srebrnjaka.
Pred Poncijem Pilatom (Mt 27,11-23) (Mk 15,2-15; Lk 23,3-5. 13-25; Iv 18,33-19,16). U jutarnjim satima doveli su Isusa pred upravitelja Poncija Pilata. On ga je odmah upitao je li on kralj židovski. Isus je odgovorio: “Ti kažeš.“ U pitanju Pilatovu stoji “kralj židovski“ i Isus samo ponavlja da je on to rekao što se krije u njegovu pitanju, tj. treba samo pitanje pretvoriti u tvrdnju. Budući da Isus nije ništa odgovarao na optužbe glavara svećeničkih i starješina narodnih, Pilat ga upita: “Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?“ No, Isus ne odgovori ni Pilatu niti ijednu riječ. Pilat je znao da je običaj o Blagdanu Pashe pustiti iz zatvora jednoga uznika ali koga narod odabere. Ponudio je Pilat svjetini da se ovom zgodom narod opredijeli između poznatoga zatvorenika Barabe i nevinoga Isusa koji se zove Krist, a kojega su predali njemu iz zavisti. U međuvremenu Ponciju Pilatu je poručila njegova žena, dok je sjedio na sudačkoj stolici, da se okani Isusa ili kako ona reče “onoga pravednika“ jer je usnula san i mnogo straha pretrpjela od njega. Dotle su glavari svećenički i starješine nagovorili svjetinu da oslobodi i pusti iz zatvora Barabu, a da Isusa pogubi. Pilat ih je upitao koga da im pusti iz uzništva, a narod je odgovorio da žele slobodu Barabi. Na Pilatovo pitanje što žele da učini s Isusom koji se zove Krist, svjetina je odgovorila da se razapne na križ. Nisu tražili svoj židovski običaj kažnjavanja, a to je kamenovanjem nego rimski oblik a to je razapinjanjem na križ. Upitao ih je a zbog čega, oni su odgovorili vikanjem da se razapne. Tom zgodom Pilat je, vidjevši da ne može ništa više učiniti i da nered i metež bivaju sve veći, donesu mu umivaonik s vodom, te opere ruke pred svima i reče: “Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!“ Nato je svjetina odgovorila da preuzimaju njegovu krv na se i na svoju djecu, svoja pokoljenja. Naredio je da se dovede iz zatvora Baraba, a zapovjedi svojim vojnicima da Isusa izbičuju, a potom da se preda za razapinjanje na križ.
Luka ima ovaj tijek suđenja Isusu: Pred Pilatom, potom Pred Herodom i konačno Pilat osuđuje Isusa na smrt raspećem na križ. Narod Pilatu govori da je Isus zavodio svojim naukom njihov narod, zatim da mu je branio davati porez caru (neprihvaćanje rimske vlasti i odbijanje poreza) i da za sebe tvrdi da je Krist i kralj. Saslušavši Pilat Krista, zaključio je i rekao svjetini da na njemu ne nalazi nikakve krivice. Na ove riječi proširili su optužnicu govoreći da buni narod naučavajući po svoj Judeji, počevši od Galileje pa do Jeruzalema. Pilat je, saznavši da je Isus Galilejac iz oblasti Herodove, poslao ga Herodu koji se zatekao u Jeruzalemu tih dana Isusova suđenja (usp. Lk 23,1-8). Herod ga na kraju s vojskom ismije i prezre zbog njegova stava šutnje koja je posve opravdana jer je Isus dobro proniknuo Heroda, tu lisicu. Naredio je da ga obuku u bijelu haljinu, te da ga vrate natrag Pilatu s kojim je obnovio prijateljstvo zahvaljujući Isusu.
Pilat osuđuje Isusa na smrt (Lk 23,13) (Mt 27,15-26; Mk 15,6-15; Iv 18,39-19,16). Pilat je narodu obrazložio ovaj dio sudskoga procesa Isusu koji je na relaciji Pilat – Herod – Pilat, te je izjavio glavarima svećeničkim, vijećnicima i narodu da ni on ni Herod ne nalaze na Isusu nikakve krivice za koju ga svi oni optužuju. Dakle, nije ništa učinio čime bi zaslužio smrt, ali on će ga kazniti i potom pustiti. Međutim, unatoč svim dokazima, Isusa su osudili i predali da se pogubi.
Raspeće (Mt 27,32-44) (Mk 15,21-32; Lk 23,26-43; Iv 19,17-27). Matej spominje da je Isus sa svojim križem na kojem će biti razapet i na kojem ga čeka smrt, izlazio na brdo gdje su vojnici našli nekoga čovjeka Šimuna Cirenca i prisilili ga da uzme Isusov križ i da mu ga pomogne nositi na brdo Kalvariju. I tako je noseći svoj križ Isus stigao na brdo zvano Golgota, odnosno Lubanjsko mjesto. Te su mu tom zgodom dali piti vino sa žuči pomiješano. Okusio je ali nije htio piti. Tada su ga razapeli na križ, razdijelili među se haljine njegove bacanjem kocke da vide što će koga zapasti. I stavili su natpis na križu ponad glave s naznakom krivice: “Ovo je Isus, kralj židovski.“ Razapeli su uza nj zdesna i slijeva još dvojicu razbojnika. A prolaznici su ga pogrđivali rugajući mu se da on, koji razvaljuje Hram i za tri ga dana gradi, sada spasi sam sebe, te ako je Sin Božji, neka siđe s križa! I glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugali su mu se govoreći ako je druge spasio, kako to da sebe ne može spasiti! Vele da je Kralj Izraelov! Neka siđe s križa i vjerovat će u nj i njemu! Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je da je Sin Božji! Tako su ga vrijeđali i uza nj raspeti razbojnici.
Dobri razbojnik (Lk 23,3943) (Mt 27,44; Mk 15,32). Luka naglašava da je Isusa jedan od zločinaca pogrđivao govoreći: “Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!“ Drugi je ovoga prekoravao: “Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.“ Potom je taj dobri razbojnik sa svoga križa, povjerovavši u Isusa, zamolio ga: “Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.“ Isus mu je rekao da će istoga dana kada umru biti s njime u raju!
Isusova smrt (Mt 27,45-55) (Mk 15,33-41; Lk 23,44-49; Iv 19,28-30). Poslije raspeća oko šeste ure nastala je opća tama i trajala do ure devete. Tada je Isus glasno povikao: “Eli, Eli, lema sabahtani?“, što znači: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ Neki su krivo čuli ili tako su razumjeli da zove Iliju onim izgovorom imena Božjega koje glasi u hebrejskom jeziku: Eli. I u tome trenutku jedan je dodao Isusu pomoću trske da okusi vlagu spužve natopljenu octom. Neki su govorili da sve to puste i da vide hoće li mu doći Ilija kojega spominje, te da ga spasi. Tada je Isus viknuo snažnim glasom, zapravo kriknuo i umro, odnosno ispustio svoj Božanski duh.
Matej opisuje snažnu apokaliptičku sliku da se zavjesa u Hramu razdrijela nadvoje i to odozgor dodolje, zemlja se potresla, pećine su se raspuknule, grobovi se otvorili i tjelesa mnogih svetih preminulih su uskrsnula, te pokojni iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. Satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekli su da je Isus uistinu Sin Božji.
Žene na Golgoti (Mk 15,40-41). Sve ovo su izdaleka promatrale mnoge žene Galilejke koje su išle za Isusom poslužujući mu, a među njima bile su Marija Magdalena i Marija majka Jakovljeva i Josipova, te majka sinova Zebedejevih Jakova i Ivana, a Marko dodaje i Salomu, kao i mnoge druge žene koje su uzišle za Isusom na Golgotu ne spominjući majku Zebedejevića.
Ukop Isusov (Mt 27,57-61). (Mk 15,42-47; Lk 23,50-56; Iv 19,38-42). Toga svetoga dana uvečer došao je učenik Isusov Josip Arimatejac na Golgotu Bio je bogat da je mogao sve kupiti i platiti za svoga Gospodina. On je pristupio Pilatu i zaiskao tijelo Isusovo. Pilat je zapovjedio da se Josipu tijelo Isusovo dadne. Josip je uze tijelo sa svojom pratnjom, povio ga u čisto platno i položio u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrljao je velik kamen na grobna vrata i otišao ne sumnjajući nimalo da neće njegov Gospodin uskrsnuti kako je bio rekao i da će doći Kraljevstvo Božje koje je on iščekivao. To su promatrale Marija Magdalena i druga Marija. One su obje sjedile nasuprot grobu i promatrale kako ga i kamo ga polažu, a tako dodaje Marko.
Straža na grobu (Mt 27,62-66). Nakon Isusova pokopa na dan Priprave svi su se razišli i razmišljali o Isusu i onoj dvojici razbojnika raspetih na križu na brdu Golgoti, odnosno Kalvariji. Mnoge misli nicale su u njihovim glavama kao i u glavama onih koji su sve učinili da Isusa ubiju. Jedna od njih bila je povezana za ono što je sam Isus rekao da će nakon tri dana proboravljena u grobu uskrsnuti. Stoga su se sutradan sabrali glavari svećenički i farizeji kod Pilata i zatražili da se postave bdjenici kod groba.
Don Ilija Drmić
