Član Predsjedništva BiH i lider SNSD-a Milorad Dodik komentirao je događaje koji su posljednjih nekoliko tjedana podignule prašinu na bosanskohercegovačkoj, ali i regionalnoj političkoj sceni.
Na pitanje koja je ključna poruka koja je iz Zagreba upućena Sarajevu, nakon što je bio na sastanku s državnim vrhom Hrvatske, a potom su u Hrvatsku otišli Bakir Izetbegović i Dragan Čović, Dodik odgovara da Zagreb neće skrštenih ruku promatrati obespravljivanje Hrvata u BiH.
To je moj utisak i tako vidim inicijativu predsjednika Milanovića. Potpis na Daytonskom sporazumu stavile su i Srbija i Hrvatska i ovo je signal da Hrvatska neće biti puki promatrač događanja u BiH. Uostalom, to se nedvosmisleno čulo i javno od predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića. Ja imam kapacitet i legitimitet kao srpski član Predsjedništva BiH da govorim u ime Srba, koji su me ogromnom većinom birali na prošlim izborima. Službeni Zagreb je tražio adresu s kojom može razgovarati, s kojom se može dogovarati i koja dogovoreno može sprovesti. Da sam na njihovom mjestu, postupio bih isto. Primjetno je da iz Zagreba ne smatraju da trebaju razgovarati s Komšićem, koga, kako su otvoreno rekli, vide kako “parazitira na hrvatskom biračkom tijelu”. Ne spore mu legalitet, ali o Komšićevom legitimitetu ni oni više ne žele razgovarati, kazao je Dodik u intervju za Srpskainfo.
Predsjednik SDA Bakir Izetbegović se prvo ljutio zbog toga što s Dodikom nije pozvan i predsjedavajući Predsjedništva BiH Šefik Džaferović.
Bakir Izetbegović se uvijek ljuti kada stvari ne idu onako kako ih je zacrtao bošnjački politički ili vjerski vrh. Bojim se da se sada može ljutiti koliko god hoće, stav Zagreba je jasan. Nije Bakiru krivo što nisu zvali Džaferovića. Njemu je krivo što nisu zvali Komšića, koji je biran glasovima Bošnjaka, a hrvatski je član Predsjedništva. Da je službeni Zagreb pozvao Komšića, Izetbegović bi slavodobitno poručio Hrvatima da nije važno kako oni glasaju sve dok Bošnjaci imaju rezrevnog člana i toga člana priznaje i Zagreb. Pošto su im predsjednik i premijer Hrvatske pomrsili račune, ljuti se, odgovorio je Dodik.
Političke stranke sa sjedištem u Sarajevu su Dodikov odlazak u Zagreb označili kao pokušaj ostvarenja plana o podjeli BiH, koji su imali Tuđman i Milošević.
Mislim da smo previše vremena potrošili komentirajući što kaže Sarajevo. Političkom Sarajevu odgovora samo ono što oni misle da treba biti. Ja se ne bavim politikom da bih ugodio njima, niti se bavim politikom da bih ugađao ikome oko sebe. Dobio sam mandat da štitim interese Republike Srpske u okviru BiH i to je moj posao. Ako želite vidjeti nešto loše, vidjet ćete ga i u najboljoj situaciji, ali to onda ne govori o situaciji koliko o vašem pogledu. Rat je završen prije 25 godina, ja želim gledati u budućnost. Onima koji stalno evociraju sjećanja na rat svaki razgovor Srba i Hrvata ličit će na razgovor Tuđmana i Miloševića. Ako promijene pogled i shvate da je 2020. godina na izmaku, da je rat davno završen, onda ni u dijalogu predstavnika druga dva naroda neće vidjeti ništa problematično. Izetbegović je bio u Zagrebu i razgovarao s Plenkovićem. Nisam ni pomislio da su se sastali da bi radili nešto protiv Srba. Uvijek je dobro razgovarati, smatra on.
Dodik je upitan i je li Hrvatska danas u poziciji tražiti pomoć Republike Srpske za popravljanje političkog statusa Hrvata u BiH.
Hrvatska je prirodno zainteresirana za položaj Hrvata u cijeloj BiH. Međutim, problem s njihovom obespravljenošću je u Federaciji BiH i mislim da će Bošnjaci morati to pitanje staviti na stol ili će se stvari iskomplicirati do te mjere da će sa čežnjom govoriti o vremenu kada smo ih pozivali na razgovor. Mi nemamo nijedan razlog da ne podržimo zahtjev Hrvata za jednakopravnošću u BiH, jer braneći njima to pravo mi afirmiramo i svoja prava predviđena Daytonskim sporazumom, kazao je.
Na Predsjedništvu BiH su otvorena pitanja priznanja Kosova i premještanja Veleposlanstva BiH u Izraelu u Jeruzalem? Budući da se unaprijed znalo da ni jedno, ni drugo neće proći, Dodik je odgovorio na pitanje zbog čega su ove teme stavljali na dnevni red.
Pitanje premještanja Veleposlanstva BiH u Jeruzalem ocijenio sam malom cijenom za veliku dobit koju bi BiH mogla dobiti od SAD-a, kojima je izraelsko pitanje konstanta vanjske politike. Druga dva člana Predsjedništva vole se hvaliti da su prijatelji SAD, sve dok ih ne dovedete pred konkretan čin da to i pokažu. I tako se otkrije da u stvari govore jedno, a rade drugo. Komšićev zahtjev da se raspravlja o priznanju neovisnosti Kosova vidim kao inat politiku na kojoj sam mu zahvalan. Nije bilo drugog načina da BiH i službeno zauzme stav o Kosovu, a da netko ne pokrene pitanje priznanja u Predsjedništvu BiH. Glupo bi bilo da sam to uradio ja, pa glasao protiv. Ovako je Komšić uradio fenomenalnu stvar za nas. Imat ćemo odluku da BiH ne priznaje Kosovo i službeno i konačno, poručio je.
