Ovom zgodom (27. nedjelja kroz godinu – B, 3. listopada 2021.) razmišljamo o dvjema evanđeoskim temama, i to: Nerazrješivost ženidbe (Mk 10,1-12; Mt 19,1-12), te Isus i djeca (Mk 10,13-16; Mt 19,13-15; Lk 18,15-17). Ove dvije činjenice su u veoma jakoj suodnosnosti, jer nerazrješivost se odnosi na bračni par muža i ženu, a itekako je povezana s djecom što su rođena u ljubavi supružnika, jer djeca ne podnose rastavu svojih roditelja. Ona traže ravnovjesje života između svojih roditelja, odnosno bračnih drugova i cijele obitelji, te čitavoga svijeta koji počiva na pojmu braka i obitelji. Svaki lom između bračnih drugova odražava se emotivno, osjećajno na njih i na njihovu djecu, a poglavito rastava što je s crkvenoga motrišta nedopustiva, jer Crkva brani jedinstvo braka između muža i žene radi radosti njihove djece. Ovom zgodom nemoguće je sve o tome izreći.
Giotto di Bondone (1267.-1337.), sv. Joakim i Ana susreću se na Zlatnim vratima, freska, 1304.-1306. god. u kapelici Navještenja Djevici Mariji u Padovi
Ovaj Markov odlomak otpočinje opisom polaska Isusa i njegovih suputnika prema judejskom kraju, te na onu stranu Jordana gdje ga je Ivan krstio na rijeci Jordanu. Tu se Isus volio navraćati jer je nakon Ivanova krštenja čuo Očeve riječi ohrabrenja i prihvaćanja: Ti si Sin moj, Ljubljeni (usp. Mt 1,11). Po uzoru na Isusa i mi se u trenutcima poteškoća vraćamo na neko svoje drago mjesto susreta sa živim Bogom i njegovim milostima. I na tome mjestu k Isusu i njegovoj pratnji nagrnulo je opet mnoštvo puka, koje je s radošću primio i poučavao. Matej govori o tome da je Isus, završivši svoje besjede u Galileji, odatle otišao sa svojim učenicima u judejski kraj, i to s onu stranu Jordana. Osim apostola i učenika za njim je išlo i mnoštvo naroda. Na tome mjestu, koje je Isusu veoma drago, on ih je, utješivši ih, ozdravio od svih njihovih nevolja i bolesti.
Tom prigodom pristupili su mu i farizeji s nakanom da ga iskušaju, da ga dovedu u neku zamku, stupicu, jer je njima to prvotna svrha suobraćanja s njime. Njima nije stalo do toga da od Isusa nešto nauče što dotada nisu znali, da ga što bolje upoznaju po njegovim riječima i posebno po njegovim djelima, jer on je govorio ako ne vjeruju u njegove riječi, neka vjeruju u njegova djela. “Ali, ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.“ (Iv 10,38). Oni, očito, nisu bili moćni ući ni misaono ni duhovno u te istinite i ugodne tajne Božjega suobraćanja s nama ljudima u ovome svijetu.
Ovom zgodom, dakle, farizeji pitaju Isusa: “Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?“ Kod Mateja stoji: “Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?“ Isus se osvrće na povijesne Božje objave glede toga pitanja. I postavlja im protupitanje u kojem ih podsjeća što im je o tome problemu međusobnih bračnih odnosa između muža i žene, napose određenih sukoba,
Razgovor s Isusom o rastavi bračnih supružnika
nadahnut Bogom govorio Mojsije (0k0 1300.-1220. pr. Kr.). Brzo su se prisjetili Mojsija kojega poštuju i štuju. Prvih pet knjiga u Bibliji nazivaju se Mojsijevo Petoknjižje ili Tora: Postanak, Izlazak, Levitski Zakonik, Brojevi i Ponovljeni Zakonik. Ovi politički i religijski ljudi farizejske sljedbe uvažavaju i čitaju Petoknjižje, čiji sadržaj otpočinje od samog stvaranja svijeta i čovjeka, muška i ženska. Naime, stvorio ih je tako da jedno drugo nužno traži za suživot i posebice za rađanje svojih muških i ženskih nasljednika i nasljednica. Farizeji su odgovorili Isusu da je Mojsije dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti ženu. Nema mogućnosti niti govora da bi to pismo mogla napisati i žena mužu i otpustiti ga. Inače, žena je drukčije tretirana i imala je drugotni položaj u ljudskoj zajednici od muškarca. Dugdje je bilo i izvrnutih situacija. Evo toga navoda iz knjige Ponovljenoga zakonika: “Kada tko uzme ženu i s njome postupi kao muž, a potom na njoj otkrije što ružno, te ona više ne nalazi milosti u njegovim očima i on joj napiše otpusno pismo, uruči joj ga i potjera je iz svoje kuće…“ (Pnz 24,1).
Isus je odgovorio farizejima da je Mojsije propisao tu zapovijed zbog okorjelosti njihova srca. Matej domeće govoreći: “…ali od početka ne bijaše tako.“ (Mt 19,8). Izvorni praiskonski Božji zakon to ne dopušta. Odmah nakon toga evanđelist navodi ono što je napisano u Knjizi postanka: “Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.“ (Post 1,27). Rekavši im tu misao, dodao je i ovu, što je iz iste svete knjige: “Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.“ (Post 2,24). Marko i Matej ponavljajući ovo jedinstvo tijela naglašavaju iskazanu misao jednote muška i ženska: “Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo.“ Na temelju ovih Božjih i Očevih riječi Sin Božji Isus dodaje.“Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!“ (Mk 10,9; Mt 19,6). Uza sve to valja znati i onu Isusovu misao koja se odnosi i na dvoje supružnika, kao i na njihove potomke, a ta misao glasi: “Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.“ (Mt 18,20). Dakle, Krist je u svakoj bračnoj zajednici i svakoj obitelji, a obitelj je definirana, određena kao “Crkva u malom“, odnosno “Kućna Crkva – Domus Ecclesiae“.
O ovoj istoj temi nerazrješivosti raspravljali su učenici s Isusom i u kući gdje su se odmarali. I tom zgodom Isus je nedvojbeno rekao snažne i istinite riječi i za muža i za ženu. Te riječi glase: “Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.“ (Mk 10,11-12). Ovdje imamo inačicu da i žena može biti poticateljicom rastave, a ne samo muž. U takvome stanju nije jednostavno ostati i opstojati. Matej navodi ove Isusove riječi u svezi s rastavom: “A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – pa se oženi drugom, čini preljub.“ (Mt 19,9). Ovaj umetak “osim zbog bludništva“, odnosno zbog preljuba posebnost je kod Mateja, koja je stvorila velike rasprave. O rastavi govori se kod Mateja još na jednom mjestu, a na tome novozavjetnom biblijskom mjestu stoji zapisano: “Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub.“ (Mt 5,31-32). Evo kako Matej navodi Isusove riječi o pojmu i grijehu preljuba: “Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.“ (Mt 5,27-28). Ovo je korjenita Isusova tvrdnja, jer da bi se grijeh zbio, on ima početak, razvoj i kraj s epilogom grižnje savjesti. Pogled s požudom je početak. I sv. Luka piše o preljubu koji se zbiva u muškarcu zbog otpuštanja svoje žene i ženidbe s drugom, kao i o preljubu onoga koji se oženi s otpuštenom (usp. Lk 16,18).
Isus voli djecu i potiče njihove roditelje da žive trajno u ljubavi
Stoga nakon ovoga govora o nerazrješivosti braka, koji je svetinja jer je uzdignut na razinu sakramenta – znaka stvarne, a nevidljive milosti Božje u ustanovi braka i obitelji, valja prihvatiti i daljnje razmišljanje o Isusu i njegovu odnosu i stavu prema djeci, tim lijepim, a krhkim i plahim Božjim biljčicama. Marko i dvojica evanđelista sinoptika (Mk 10,13-16; Mt 19,13-15; Lk 18,15-17) bilježe zgodu naslovljenu Isus i djeca. U njoj se veli da je narod donosio Isusu svoju dječicu da ih se samo malo dotakne, ali učenici su im branili razgoneći ih od Isusa. Kad je to Isus opazio, veoma se naljutio, ozlovoljio se i rekao im je: “Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.“ Kad su se dječica približila Isusu, on ih je grlio, blagoslivljao i polagao ruke na njih. Matej je dodao da je Isus nakon što ih je blagoslovio otišao odatle radi daljnjih naviještanja Božje istine i ljubavi.
Don Ilija Drmić
