Osam godina traži posao. Prvo iskustvo uvijek joj je dokazivanje diskriminacije. Nedostaje joj vjetar u leđa. Trud, rad, znoj i suze. I apliciranje na više od 80 radnih mjesta. Bez uspjeha. Ovako Ana Kotur Erkić počinje priču. Ana je diplomirala na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci 2014. godine i od tada traži posao.
Trenutno pohađa pet fakulteta: master na Međunarodnom pravu UNIBG, Građansko pravo UIS, Rodne studije FPN BG, Odnose s javnošću na Sveučilištu u Mostaru, te Međunarodne odnose i europske studije na IBU na engleskom jeziku, javlja Mojabanjaluka.info.
Iza sebe ima četiri objavljene publikacije i devet nagrada. Sedam nagrada je od UN agencije u BiH, za izvještavanje o osobama sa invaliditetom, zaštitu i promociju prava djeteta, izvještavanje u priioritetnim oblastima – rodno zasnovano nasilje, ravnopravnost polova, zatim za promociju Ciljeva održivog razvoja i ukupan društveni angažman, nagrada mladima Grada Banja Luka, te nagrada Srđan Aleksić za izvještavanje o osobama sa invaliditetom. Prošla je prvi krug za najprestižniju britansku stipendiju Chevening. No, to nije bilo dovoljno da se zaposli.
”Nigdje ne radim, jer prosto nisam podobna. Utvrđena je diskriminacija pri konkursu u Banja Luci u odvjetničkom uredu, a drugi put u Brčkom u javnom sektoru. Tjeraju me da se popnem na treći sprat zgrade bez lifta da dođem na test i onda napišu u odgovorima na žalbu da se izvlačim na invaliditet jer nisam dovoljno dobar kandidat. To su strašne stvari”, priča Ana za portal Moja Banjaluka.
Ani je dijagnostificirana cerebralna paraliza, a trenutno je u procesu dijagnostike za autoimuno oboljenje. Živi na relaciji Banjaluka – Brčko, s ocem koji ima status izbjegle osobe tri desetljeća nakon rata i suprugom, koji i sam ima određene teškoće.
”Moje rješenje je da učim, da spasim zdrav razum. Upravo pišem prigovor na jedno testiranje zakazano za četvrtak. Postavljaju pitanja iz zakona kojeg nema, postoji Zakon o uredu za prevenciju korupcije, a oni pišu zakon o prevenciji korupcije i ima tu još nedorečenih stvari. Iskreno se nadam da će selekcija za Chevening proći kako želim i da idem na studije u Britaniju”, kazala je Ana.
Podsjeća da od resornog ministarstva iz Republike Srpske nije dobila 200 KM stipendije za studije u Beogradu.
”Morala sam upisati fakultet u RS, konkretno na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu da bih osigurala stipendiju. Strašno je to sve ukupno, u trenutku kad studente love kao rijetke ptice, a naš gradonačelnik se pohvali da je upisao treću godinu u semestralnom upisu, jer on može da ismijava fakultetsko obrazovanje, a svi koji studiraju jer žele teško da mogu dobiti podršku”, zaključuje Ana.
kad nema stranačku iskazicu ne objavljujete podatke iz naše općine i županije
Tko će ti objaviti da visokoobrazovana osoba bez oba roditelja nema mjesta u našim javnim institucijama? Naravno nije stranački opredijeljena.
u općini i županiji samo se mogu zaposliti hdz zna se
Kada bi naši novinari imali srca malo pisati istinu o ženama posuških političara kako su bez natječaja utrpane na velike plaće u dom zdravlja, ali o tomu se ne piše jer je cenzura u nas partijska